BOCA GA JE STAJALA KARIJERE, ALI I KOCKA: ‘Popijem litru viskija prije utakmice i proglase me najboljim’

Kakav je to igrač bio. Legenda Arsenala – Tony Adams. Ali, poročan kao vještica, divlji kao vuk, neobuzan poput   pokvarenog daljinskog upravljača.  kratko, Adams je, računajući i juniorske dane, proveo 22 godine u Arsenalu, osvojivši četiri naslova, tri FA kupa, dva Liga kupa i Kup pobjdnika kupova, doživio je da mu pored novog stadiona “Emirates bude podignut i spomenik, što je čast koju su imali samo još Thiery Henry i nekdašnji menadžer “topnika” Herbert Chapman. I on je naša tema o legendama svjetskog nogometa…

“Ovisan” – naziv je njegove knjige koju je napisao tijekom liječenja od alkoholne ovisnosti. Pio je godinama za vrijeme aktivne nogometne karijere, sam je priznao da je pijan znao doći ne samo na trening, nego i na utakmicu. Opet, bio je izvrstan igrač, postao je legenda Arsenala još za karijere, a primjer kojeg je učinio svojim izlječenjem uvijek će služiti kao pouka i podrška sportašima koji su zapeli u okove ovisnosti.

Tony Adams zaista je junak, junak koji je padao, stropoštao se i ustao. I nakon svih svojih grijehova činio svijet u kojem živi boljim. Njegova knjiga “Ovisan” prodavala se 1998. godine u milijunskim nakladama… K tome, poučen svojim iskustvom, osnovao je 2000. godine kliniku za liječenje sportaša od alkoholizma, droge ili kocke. Ta ustanova i danas radi! Kao epilog svoje dugogodišnje krize s alkoholom, Tony Adams osnovao je usput i dobrotvornu organizaciju za pomoć svim sportašima  koji imaju problema s alkoholom, drogama ili kockanjem. Organizacija s nalazi blizu Liphooka u Hampshireu, a velikim dijelom je financira Engleski nogometni savez. Njegov suigrač iz kluba i reprezentacije, Paul Merson, također je jedan od voditelja te organizacije.

Ukratko, Adams je, računajući i juniorske dane, proveo 22 godine u Arsenalu, osvojivši četiri naslova, tri FA kupa, dva Liga kupa i Kup pobjdnika kupova, doživio je da mu pored novog stadiona “Emirates bude podignut i spomenik, što je čast koju su imali samo još Thiery Henry i nekdašnji menadžer “topnika” Herbert Chapman.

U klub na Highburyju došao je još kao 14-godišnjak (1980.), a za prvu momčad debitirao je tri godine kasnije. U siječnju 1988. postao je kapetan Arsenala, te je vrpcu nosio sve do umirovljenja 2002. godine.

U i oko Arsenala kruži priča kako je Tony Adams znao potpisivati ugovore s Arsenalom. Jednostavno bi rekao da neće ni pogledati ugovor, već će ga na slijepo potpisati.

No, karijeru mu je opasno načela sklonost piću. Opijanje do besvijesti i nervoza na terenu opterećivala je i klub i suigrače, makar kad se pogleda s ove vremenske distance Tony Adams sjajno je podnosio alkohol i na njegovih nastupima nije se vidjelo da je čovjek po nekoliko dana pijan. Njegovi problemi počeli su krajem osamdesetih godina. Možda na travnjaku problema nije imao, ali u svakodnevnom životu jest.

Početkom 1990. godine umalo je poginuo zaletjevši se, potpuno pijan, autom u zid. Zbog toga što je četiri puta uhvaćen kako vozi u pijanom stanju proveo je tri mjeseca u zatvoru. Čim je izašao, problemi s alkoholom i raskalašenim životom nastavljaju se. Potkraj 1993. Adams se opet napio te sukobio s navijačima suparničkog kluba, a u tučnjavi je zaradio 29 šavova na glavi. Početkom 1996. konačno je sebi i javnosti priznao probleme s alkoholizmom, te otišao na liječenje. Vratio se nakon tri mjeseca te opet zaigrao.

No, ni te mu lekcije nisu bile dovoljne te je i dalje nastavljao sa svojim ludim noćnim provodima uprkos brojnim nezgodama uzrokovanih upravo alkoholom. I tako, kad je Tony Adams u javnosti priznao da je alkoholičar odmah je nakon liječenja naučio svirati klavir što ga je odvuklo od poroka. Tako je postao jedan od silno poštovanih poznatih osoba u Velikoj Britaniji koja je uspjela pobijediti alkoholizam. I danas zna predavati motivacijske govore kako se odrekao opasne ovisnosti.

Cijelu svoju 22 godine dugu karijeru proveo je upravo u Arsenalu gdje je nosio dres s brojem 6 na poziciji centralnog odbrambenog. Za to vrijeme odigrao je 669 utakmica te postigao 49 pogotka.

Sjećao se svojih mamurluka i utakmica.

“Popijem litru viskija, jebena utakmica je u 13.45, odigram na stoperu, dobijemo i nastavim piti. I proglase me igračem utakmice, a meni ništa jasno. I jos mi pričaju kako nisam koncentriran Pa, recite mi tko je koncentriraniji na igru od mene”?

Ili…

“Ne boli me glava u prvome poluvremenu. No, u drugom hoće puknuti. A da mi je bilo popiti nešto u svlačionici ne bi glava boljela toliko. Opet, vele da sam bio najbolji, haha”.

No, tako nije moglo biti unedogled.

Sam Adams priznaje da bez pomoći nekih ljudi, napose mladog trenera Arsene Wengera ne bi uspio u svom izliječenju i promjeni životnih navika. Wenger je na kormilo Arsenala došao 1996. godine upravo u vrijeme kada je Adams priznao javnosti svoj porok. Wenger je promenio režim ishrane u klubu, a poprilično i životne navike nogometaša, nije digao ruke od iskusnog Adamsa i pomogao mu je da produži karijeru.

“Taj čovjek bio je moj spas, unatoč mojim problemima, Arsene Wenger mi je pružio šansu, ostavio mi kapetansku vrpcu, te produžio karijeru za još pet godina”.

Posljednju utakmicu za topnike Adams je odigrao u svibnju 2002. godine, kada je Arsenal u finalu FA kupa svladao Chelsea. Imao je Adams i lijepu reprezentativnu karijeru, debitirao je za englesku vrstu protiv Španjolske 1987. godine. Nastupio je i godinu dana kasnije na europskoj smotri u Njemačkoj. Nakon obećavajućeg početka svoje reprezentative karijere, Adams je naišao na seriju prepreka tokom ranih devedesetih. Iznenađujuće ga je Bobby Robson izostavio iz reprezentacije za Svjetsko prvenstvo 1990. u Italiji, a 1992. je propustio Evropsko prvenstvo zbog ozljede. Unatoč svega i dalje je zadržao svoju poziciju u engleskoj obrani te je nakon umirovljenja Garyja Linekera 1992. godine neslužbeno dijelio kapetansku vrpcu sa Davidom Plattom.

Nadalje, bio je član engleske reprezentacije na svjetskoj smotri 1998. u Francuskoj, kao i na europskoj dvije godine kasnije. Nakon što se Alan Shearer povukao iz reprezentacije, Adams je konačno dobio kapetansku vrpcu nacionalne vrste. No, nakon neuspjeha engleske reprezentacije na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine Adams je prekinuo i reprezentativnu karijeru prije nego što je za reprezentacije izabran Sven-Goran Eriksson.

Kako mu i dolikuje, upriličen mu je i dirljiv oproštaj od nogometa. U svibnju 2002. godine odigrana je prijateljska utakmica Arsenala i Celtica gdje je Tony Adams posljednji put igrao kao član „slavne četvorke“ s brojnim Arsenalovim legendama, uključujući Iana Wrighta, Johna Lukica i mnoge druge. Tu je dobio i svoj svjetski poznati nadimak „mr. Arsenal“. Potom, 2004. godine primljen je u englesku kuću slavnih nogometaša, te je dobio i posebno priznanje za veliki doprinos engleskom nogometu.