Muškarac zatražio da mu se odrežu zdravi prsti: Razlog je dosta bizaran poremećaj

Muškarac iz Québeca (Kanada) koji se bori s disforijom tjelesnog integriteta nedavno je dospio na naslovnice pošto je zatražio liječničku intervenciju kako bi riješio svoje uznemirujuće stanje. Psihijatrica Nadia Nadeau sa Sveučilišta Laval rasvijetlila je slučaj u nedavno objavljenom izvješću, otkrivajući složenost tog rijetkog poremećaja.

Neimenovani pacijent gajio je traumatizirajuće misli od djetinjstva, vjerujući da su četvrti i peti prst na lijevoj ruci strani njegovom tijelu. Ti uporni osjećaji odvojenosti uzrokovali su mu značajnu nevolju, koja se manifestirala kao bol, razdražljivost, smanjena spretnost i živopisne noćne more koje su prikazivale njegove prste kao da trunu ili gore.

Unatoč emocionalnom udaru, pacijent je skrivao svoju bol od članova obitelji, bojeći se osude i stigme. Međutim, nevolja je nastavila eskalirati, navodeći ga da razmišlja o drastičnim mjerama, uključujući samoamputaciju.

‘Najodrživiji postupak’

Izvješće Nadeau detaljno je opisalo iscrpne mogućnosti liječenja koje su istraživane, u rasponu od kognitivne bihevioralne terapije do lijekova, ali sve to nije uspjelo ublažiti pacijentovu patnju.

Nakon temeljite psihijatrijske evaluacije, pacijent se smatrao mentalno sposobnim za dobrovoljnu amputaciju i nakon toga je upućen na ortopedski odjel.

Naposljetku, medicinski stručnjaci zaključili su da je kirurško odstranjivanje dva prsta najodrživiji postupak za ublažavanje pacijentove tjeskobe i vraćanje njegovog blagostanja. Nakon amputacije, pacijent je doživio dramatično poboljšanje kvalitete života, noćne more su odmah prestale, a emocionalni stres je nestao.

Uspjeh postupka ponovno je potvrdio važnost rješavanja jedinstvenih potreba pojedinaca koji se bore s tim poremećajem, nudeći nadu drugima koji se suočavaju sa sličnim izazovima. Iako je disforija tjelesnog integriteta i dalje iznimno rijetko stanje, slučajevi poput ovog naglašavaju važnost suosjećajne i prilagođene medicinske skrbi za one koji se bore sa složenim mentalnim problemima.

Amerikanac postavio novi svjetski rekord u čučnjevima: Brojka zvuči nadrealno

Ima i slučajeva samoamputacije

Disforija tjelesnog integriteta je rijetko i slabo proučavano stanje u kojem postoji neusklađenost između mentalnog i fizičkog tijela, karakterizirano intenzivnom željom da se amputira ili paralizira ud, obično noga, ili da se postane slijep ili gluh. Osoba ponekad ima osjećaj seksualnog uzbuđenja povezanog sa željom da izgubi udove, kretanje ili osjetila.

Neki ostvaruju svoje želje, pretvarajući se da su amputirci koristeći proteze i druge alate kako bi olakšali svoju želju da to budu, koriste invalidska kolica ili se pretvaraju da su slijepi ili gluhi. Neki ljudi s tim poremećajem izvijestili su medije ili kroz intervjue s istraživačima da su pribjegli samoamputaciji “suvišnog” uda tako što su, na primjer, dopustili vlaku da ga pregazi ili su ga na neki drugi način oštetili tako teško da bi kirurzi da ga amputiraju. Međutim, medicinska literatura bilježi nekoliko, ako ih uopće ima, slučajeva samoamputacije. Međutim, postojao je barem jedan naizgled dobro dokumentiran primjer.

U mjeri u kojoj se mogu generalizirati, čini se da ljudi s disforijom tjelesnog integriteta počinju željeti amputaciju kada su mladi, između 8 i 12 godina, i često su poznavali osobu s amputiranim udom kada su bili djeca. Međutim, liječenje obično traže tek kada su puno starije.