‘ŠTO BI BILO KAD BI BILO FRAZA JE ZA LUZERE!’ Tony Cetinski snimio pjesmu s bratom Matteom: ‘Imam još ambicija, koliko god to nekima smetalo’

Da bismo prebrojili sve festivale na kojima je odnio pobjedu, sve Porine koje je osvojio, albume i singlove koje je izdao, svjetske suradnje koje je ostvario… trebao bi nam jedan zaseban članak. O popularnom pjevaču Tonyju Cetinskom i njegovoj bogatoj karijeri sve je jasno i vrijedno divljenja, iako sam sebe nikada u sam vrh domaće glazbene scene neće svrstati.

S Tonyjem smo razgovarali o tajni uspjeha i ulozi ega u toj priči. Otkrio nam je niz projekata kojima se njegovi fanovi mogu veseliti u ovoj godini, među kojima je duet s bratom Matteom Cetinskim koji će uskoro ugledati svjetlo dana.

Tony se protivi zabrani koncerata u Hrvatskoj, o domaćoj glazbenoj sceni nije trošio previše riječi, a između ostalog nam otkriva zašto osjeća veliku zahvalnost prema svojoj publici i zašto ništa u svojoj karijeri ne bi mijenjao.

* Od svih pjesama koje ste objavili, postoje li neke koje više ne izvodite na koncertima?

Naravno da postoje. Zato i često rotiramo neke pjesme. Izbacujemo i ponovno vraćamo na listu periodično. Kad bismo svirali sve pjesme, koncert bi trajao kao maraton.

* Jeste li ikada objavili neku pjesmu za koju smatrate da je nekako nepravedno “zapostavljena” od publike?

Ja nemam taj ego problem da bi me mučilo ako neka pjesma nije dobacila odmah na prvu jer svaka pjesma nađe svoj trenutak i put.

* Koliko se današnji Tony razlikuje od onoga iz 90-ih?

Ovisi o tome kako se gleda na stvari. S godinama sam možda ipak nešto staloženiji i racionalniji, ali u duši uvijek isti.

* Na ovogodišnjoj Dori napravili ste pravu pomutnju svojim nastupom. Mnogi su komentirali da im je to bio najbolji dio događaja i da je čak prekratko trajao. Kakav je osjećaj danas dobivati takve pohvale?

Drago mi je što sam opravdao povjerenje koje mi je dano i zbog toga sam ponosan, ali oni koji dolaze na naše koncerte znaju da je to bio samo mali presjek svirke i interakcije pred publikom koja na našim koncertima uživa i odlazi sretna svojim kućama nakon svega. To je bit našeg djelovanja. To nije samo posao nego i poziv u kojem uživamo svi, a ne samo mi na pozornici. Interakcija na koncertima čini koncert posebnijim, a ne nečija umišljena ili PR-om zasnovana zvjezdanost. Komunikacija s publikom i zdrava svirka održala nas je tu toliki niz godina.

* Da možete krenuti s karijerom od početka, biste li što mijenjali?

Što bi bilo kad bi bilo fraza je za luzere. U životu ništa nije uvijek onako kako mi zamišljamo ili kako društvo diktira, nego je tu netko puno veći koji režira cijelu priču. Kad bih bilo što mogao mijenjati, onda ne bih bio ovaj, nego neki drugi Tony. Tako da uzalud sve. Bolje je biti svoj, ma koliko me to koštalo, jer na kraju se ipak isplati.

* Vjerujete li u jednu pravu ljubav u životu ili ih može postojati više “pravih”?

Tek s odmakom čovjek može bolje uvidjeti da prava ljubav ne mora biti ona za koju smo mislili da je prava, nego ona koja te pogodi onda kada se predaš i misliš da ne postoji. Na neki način, kad odustaneš od potrage, onda se otvore vrata prave ljubavi.

* Čime se danas najviše ponosite?

Ponosan sam na sve svoje suradnike i naravno na svoju obitelj.

* Kakav je osjećaj biti toliko dugo na vrhu domaće glazbene scene?

Kakav vrh i kakva glazbena scena? Ja ovdje vidim samo ljude koji se trude raditi što bolje mogu i znaju. Mislim da je svatko od nas Bogom dano biće i nikada se nisam smatrao posebnijim ili vrednijim, a kamoli većim od nekog drugog. Nikada nije dobro povjerovati u sebe do te mjere da misliš da si posebniji od bilo koga drugoga jer tako se onda ulazi u usku slijepu ulicu iz koje nema izlaza. Ista te ta ulica čeka ako umisliš da se moraš svidjeti svima. Ne postoji taj kojeg svi vole.

* Vidite li već nekog “nasljednika” među mladim nadama?

Ima ih, kao što će ih i biti. To me motivira i veseli. Nećete me se još riješiti.

* Jeste li zadovoljni domaćom glazbenom scenom?

A tko sam ja da sudim i da budem uopće taj koji bi trebao voditi brigu o sceni. Ionako uvijek dođe do prirodne selekcije koju i publika na kraju amenuje.

* Postoji li nešto što biste mijenjali?

Španjolski ili talijanski su, recimo, puno muzikalniji jezici, melodiozniji, ali hrvatski je naš jezik koji itekako krije divne slike i momente, no i ograničava na neki tržišni način. Ništa ne bih mijenjao na sceni jer, kao što rekoh, ne osjećam se pozvanim da nužno mijenjam koliko da živim glazbu.

* Što mislite o zabranama koncerata u Hrvatskoj?

U pogledu bilo kakvih ograničavanja i zabrana mislim da sam u posljednje tri godine “plandemije” bio i više nego jasan. Sloboda izbora. Isto vrijedi i za koncerte. Zabrane nisu dobre za naše međuljudske odnose i za društvo u cijelosti, ali ni anarhija ne valja. Treba u svemu naći mjeru.

* Osim glazbe, primijetili smo neko bavljenje poljoprivredom prošle godine, odnosno vaše fotografije na društvenoj mreži na kojima držite košaru punu agruma. O čemu je zapravo riječ?

Ta agrume su posadili moja nona Marija i moj otac Mirko u vrtu obiteljskog doma u Rovinju. Naravno da je užitak uživati u plodovima svojeg rada i ljubavi, ali daleko sam od bavljenja poljoprivredom.

* Nakon novog singla, što nam novo pripremate u ovoj godini i na čemu trenutno radite, možda neki duet s bratom Matteom?

Ne biste vjerovali, ali imam gotovih par dueta koji čekaju svoj trenutak izlaska. Duet s bratom također je već snimljen i čeka. Imamo puno planova, ali najveći posao nas čeka oko realizacije najvećeg open air koncerta koji bi se trebao dogoditi najkasnije dogodine u ljetnim danima. Pokušat ćemo ponovno podići letvicu pop-glazbe kako je mi zamišljamo u ovom dijelu EU-a. Po produkciji i po nekoj našoj show-razini koju ćemo prikazati publici, ovo će za nas biti dosad najzahtjevnije.

* Imate li neku neostvarenu želju u karijeri koju biste voljeli realizirati?

Imam puno ostvarenih koje se nisam usudio ni sanjati, a dogodile su se. Suradnje sa svjetskim glasovima i umjetnicima poput Josea Carrerasa, Placida Dominga, Montserrat Caballe, Michaela Boltona nešto su za što još imam osjećaj da sam samo sanjao. Tako da ne bih tražio kruha preko pogače. Zadovoljan sam, ali ne brinite se, imam još ambicija neko dulje vrijeme zabavljati publiku, koliko god to nekima smetalo.