Bio je najveća zvijezda u bivšoj državi, a karijeru mu je prekinuo vojni rok: ‘Sve je stalo’

“Plavi veo, zlatna žica, nježan vjetar, mnogo ptica, raspukla se svaka grana nad ulicom jorgovana”, stihovi su Darka Domijana koji traju duže od pola stoljeća. Njegov poseban glas, pjevačke kvalitete, znanje i osobnost donijeli su mu status mega zvijezde bivše države, što potvrđuju i ploče koje su se izdavale u golemim nakladama.

“Popadali su u nesvijest kad smo snimili “Ulicu jorgovana”. Tko god je pjesmu čuo, rekao je: ‘Imate hit!’ – rekla je zvijezda sedamdesetih i osamdesetih godina, violončelist i odvjetnik. Jednom je prilikom otkrio kako se cijeli život morao dokazivati, uvijek na drugom, nepoznatom području, a sve je počelo s – trubom.

“Truba. Truba je bila moja ljubav. Ali, nije mi bila suđena. Živio sam kao klinac u samom centru Karlovca, tada Riječkoj ulici, poslije Nade Dimić, danas Vlatka Mačeka. Na broju 1, kraj prvog kružnog toka u državi. I tri minute dalje, na Korzu bila je muzička škola. Došao sam upisati trubu. Međutim, više nije bilo trubi koje bih u školi mogao posuditi”, ispričao je za Večernji Domijan koji je kasnije upisao Muzičku akademiju.

‘Morali smo u vojsku na vrhuncu slave’

Vrlo su brzo uslijedile brojne gaže, enormna popularnost, no sve je zasjenila jedna koverta – poziv za vojsku: “Pisalo je: ‘Javite se 13. veljače 1975. u Ohrid’. Stigla je i meni, ali i gitaristu Vladi Kolariću, i bubnjaru Petru Bojmiću. Morali smo u vojsku na vrhuncu slave, u trenutku kad nas cijela zemlja zna, kad smo na svim televizijama, radio postajama, novinama, kad je naš hit “vruć”. Sve je stalo…”, ispričao je Domijan te otkrio da je u vojsci prvo morao raditi kao požarnik.

“Imao sam lijep doček. Bio sam popularan u cijeloj zemlji, a takve u vojsci najviše vole. I prvi mi je zadatak bio – požarnik. Morao sam na koljenima prati podove cijelog kata. I spavaonica, i onih soba gdje je bio ćato, i vodnik. Stariji vojnici su stajali s prekriženim rukama iznad mene, a ja sam oko njihovih čizmi prao podove”, pričao je.

“Trajalo je to nekoliko dana, i onda su me pozvali. Rekli su: ‘Prošao si test. Htjeli smo vidjeti jesi li pun sebe ili ne’. Izvadili su bocu Rubinova vinjaka, i rekli: ‘Toči’. Nakon toga prebacili su me u vojni klub, tamo je bio već jedan bend, i ja sam cijeli vojni rok svirao po plesnjacima u Ohridu, po finim hotelima, na maturalnim zabavama. U to doba u Ohridu nije bilo benda. U vojsci sam, tek jednom, bio na nekoj vježbi desetak dana po makedonskim planinama. Ostalo je bila – pjesma. Doslovce”, dodao je.

Svi znaju za Đukine ‘Hrvatine’, no rijetki znaju da Čaić ima dva nevjerojatna talenta

Dok je Domijan bio u vojsci, u državi ga se tretiralo kao pjevača godine, no osim u Ohridu, nitko ga nije mogao čuti: “Niti jedan slobodan dan nisam potrošio, želio sam što prije vratiti u Zagreb, svirati. Međutim, vrijeme je prošlo. Više od godine dana prošlo je od hita ‘Ulica jorgovana’ i pojavili su se novi klinci. Bijelo dugme, Riblja čorba, oni su sad bili in. Na nas su zaboravili…”, ispričao je pjevač.