fbpx
Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Postoji li zaista opasnost od mladenačkog (neo)konzervativizama

Autor: Josip Jović

Istraživanje o stavovima mladih pod naslovom “Politička pismenost učenika i učenica završnih razreda srednjih škola”, provedeno na uzorku od 1122 ispitanika, koje su zajedničkim snagama proveli Institut za društvena istraživanja, Gong, Fakultet političkih znanosti iz Zagreba, Filozofski fakultet u Rijeci, GOOD inicijativa te Centar za jugoistočne studije u Grazu, dao je dosta zanimljivih rezultata i izazvao različita reagiranja, a među tim rezultatima je i činjenica da mladi ljudi slabo poznaju politički sustav. Na primjer, tek 60 posto njih zna što je Ustav, manji je problem što ne znaju tko je premijer.

Još nekoliko zanimljivih podataka. Trećina homoseksualizam smatra vrstom poremećaja ili bolesti, a 40 posto drži kako homoseksualnim parovima ne bi trebalo dopustiti posvajanje djece. Tu sklonost, misli njih pedeset posto, ne bi trebalo javno isticati, već bi ona trebala ostati u privatnoj sferi života. Četvrtina misli kako su sklonost i dobar uspjeh u poslu biološki određeni. Samo deset posto ispitanih ne može zamisliti da im osoba druge nacije, vjere ili rase bude prijatelj. Trinaest posto ispitanika ne vidi prednosti multikulturalizma.

Za četrdeset posto njih zahtjeve branitelja treba ispuniti, 45 posto smatra da se ne uči dovoljno o Domovinskom ratu, pedeset posto da su Hrvati najveće žrtve rata, šezdeset posto da je Domovinski rat i pobjeda u njemu bila legitimna i oslobodilačka, 37 posto da Hrvatska nije izvršila agresiju na BiH, trećina kako je antifašizam temelj državne suverenosti, polovica kako su Hrvati u SFRJ bili zapostavljeni, 72 posto da su samo katolici pravi Hrvati, 54 posto da Hrvatska treba biti definirana kao nacionalna država hrvatskog naroda. Polovica ispitanika smatra da je pozdrav “Za dom spremni” opravdan, dok ih četvrtina ima suprotno mišljenje. Za trećinu je NDH fašistička tvorevina, a dvije trećine ne misli tako. Trećina smatra da hrvatske vojnike ne treba progoniti. Mladi najviše vjeruju vojsci, crkvi i znanosti, a najmanje politici, strankama i pravosuđu.

Gledajući sa strane, može se lako zaključiti kako postoji prirodna disperzija stavova. Tim više čude komentari samih istraživača i pojedinih medija, ponajprije Jutarnjeg lista. Rezultati su prema ovim tumačima stavova mladih poražavajući!? Moglo se pročitati kako je ova generacija površna, s manjkom demokratskog nasljeđa, zapuštena i sklona neokonzervativizmu. I odmah se, naravno, kreće u potragu za krivcima. Krivi su, razumije se, obitelj, loše obrazovanje, škole bez građanskog odgoja, a možda će i sam Sokrat ponovno sjesti na optuženičku klupu zbog kvarenja mladeži, gdje je već jednom sjedio prije nego što je popio otrov. Kompromitirajmo Crkvu, razorimo obitelj i nacionalne države, uvedimo građanski odgoj u škole i dobit ćemo ono što želimo. U tome, u toj borbi za svijet novih vrijednosti, u razaranju tradicionalnih vrijednosti i jest tajna kampanja protiv spomenutih institucija.

Slabo poznavanje političkih procesa i institucija i nije glavni razlog nezadovoljstva. Prije će biti da je ogorčenje rezultatima istraživanja izazvano, po komentatorima, nedovoljno visokim postotkom onih mladića i djevojaka koji imaju odbojan stav prema homoseksualizmu, koji nemaju  ništa protiv pozdrava ZDS, koji imaju povjerenje u vojsku, koji osjećaju zahvalnost prema braniteljima, koji su rezervirani prema pobačajima, imigracijama i multikulturalizmu, koji se ne slažu s tezom da je temelj državne suverenosti u antifašističkoj borbi itd. No onaj krucijalni razlog nezadovoljstva jest gorka spoznaja da se mladi baš ne daju preodgajati prema vlastitim stavovima, iako se konstatira kako je ipak napravljen određeni “napredak” u odnosu na neka ranija istraživanja u pravcu liberalnijih pogleda. Riječ je o isključivo ideološki motiviranim i naručenim projektima kojima se određeni isključivi, subjektivni stav nastoji postaviti kao apsolut i prema čemu bi onda trebalo utjerati sve druge stavove. Rezultati, dakle, istraživanja o stavovima srednjoškolaca protumačeni su kao poražavajući samo zato što se mlade ljude ili barem većinu njih, unatoč agresivnom agitpropu i silnom novcu koji se u njega ulaže, ne može natjerati misliti onako kako bi to htjeli vladari svijeta, Europe i Hrvatske.

Ono što je  negativno iz jedne perspektive za drugu bi perspektivu moglo biti pozitivno, a zabrinjavajuće su suprotne tendencije. Ono što je za jedne visoko za druge je prenisko, ono što je za jedne obeshrabrujuće za druge je ohrabrujuće, ono što je za jedne dobro za druge je loše. Recimo, istraživačima koji su postavili niz tendencioznih i sugestivnih pitanja svakako nije zabrinjavajuće što samo oko polovice ispitanih misli da Hrvatska treba biti nacionalna država hrvatskog naroda. Zašto bi bilo zabrinjavajuće misliti kako žene i muškarci imaju različite sklonosti i različite uloge u životu. Muškarac ne može rađati ni dojiti dijete, žena ne može pjevati bas niti muškarac sopran, muškarci su obično brži i mogu nositi teži teret na leđima, što ne znači da žene u nizu poslova nisu ravnopravne, pa i sposobnije. Žene su zapravo najveće žrtve feminizma koji im nameće neprirodne uloge. Ili što je to tako strašno misliti kako je homoseksualni odnos neprirodan jer je izvan prirodne funkcije spolnog odnosa i jer predstavlja i statističku devijaciju. Sasvim je legitimno misliti kako usvajanje djece homoseksualnih parova, što je u nas već dobilo i sudsko odobrenje, nikako ne može imati pozitivan učinak na psihički i spolni razvoj djeteta.

Kako se bilo koga u Hrvatskoj može natjerati prihvatiti stav da je temelj moderne države u Drugome svjetskom ratu, antifašističkom pokretu i odlukama ZAVNOH-a. Dobro, te odluke imaju određeni značaj, ali iz tog rata Hrvatska je izašla kao dio jugoslavenske zajednice u kojoj je sustavno gašena svaka nacionalna svijest i osjećaj, a pravi izvor suverenosti, državnosti i nezavisnosti je Domovinski rat. Jalov je posao uvjeravati mlade i stare kao je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu kad je ona nizom svojih političkih poteza upravo pridonijela očuvanju i međunarodnoj afirmaciji susjedne države.

Dakle, ništa nije crno-bijelo, sve je relativno i nitko nema pravo nametati svoje opsesije, svoja uvjerenja, svoje poglede drugima. Ono što može biti objektivan problem na koji ukazuje istraživanje o kojemu je ovdje riječ jest odbojnost i nezainteresiranost mladih ljudi za politiku i političare. Ali za to ne treba kriviti mlade već politiku samu. U stvari, političkim strukturama i odgovara što veća pasivizacija građana kako bi one što lakše mogle provoditi svoje zamisli. Otud silna povika na populizam kao na prijetnju stabilnosti, u stvari kao na prijetnju birokratiziranim elitama koje se incestuozno uvijek vrte u istom krugu.  Otud i kontrola mišljenja i govora u ime “političke korektnosti”, otud i nimalo slučajne manipulacije i zaglupljivanje masa trivijalnim informacijama. Vijesti dana postale su one koje nas obavještavaju o životu estradnih zvijezda, o tome s kim su spavale, kakvu su haljinu obukle, od koga su se razvele i s kim su se spojile. Veliki prostor u novinama zadnjih dana zauzela je vijest kako obitelj Obama proživljava najteže dane u životu. Cijela je obitelj neutješna zbog gubitka svog “voljenog člana”, u velikoj koroti ne prestaje plakati. Supruga sadašnjega predsjednika Jill Biden uputila je ocu, mami i djeci izraze duboke i iskrene sućuti i suosjećanja s ovom velikom tragedijom. Pomislio sam da je Baracku i Michelle Obami umrlo dijete. Kad ono, uginuo pas.




I na svjetskoj se razini vodi bitka starih i novih vrijednosti, onog konzervativnog i onog modernog i liberalnog, pri čemu potpuno pogrešno i tendenciozno propagatori “novih vrijednosti” sve ono što je konzervativno automatski proglašavaju nazadnim, a ono što je novo naprednim. Takvu, međutim, ravnu crtu moguće je pratiti samo u, recimo,  tehnici. E-mail je brži do fizičke pošte, Edisonova je žarulja napredak u odnosu na petrolejku, kompjutorski pisač u odnosu na pisaći stroj, električna lokomotiva u odnosu na dizel-lokomotivu. U moralnim pitanjima, u odnosima među ljudima i narodima civilizacija se kreće cik- cak putanjom, s usponima i padovima, u toj mjeri da smo dogurali dotle da padom humaniteta i moralnog poretka civilizacija prijeti samoj sebi samouništenjem. Političke su pak istine, kako nas je poučavao Niccolo Machiavelli, konstelacijske, ovisne i o potrebama trenutka ili trenutnog odnosa snaga. U nas trenutno na javnoj sceni, u politici, u medijima, u povijesnoj i političkoj znanosti vlada antifašistička hunta za koju su svi oni koji ne misle kao oni fašisti. Junta suprema zvalo se najviše upravno tijelo Inkvizicije, koja ni danas nije nestala, ona samo ima nove forme i nove metode.

U toj bespoštednoj bitki Europa se podijelila. Zahvaljujući Mađarskoj i Poljskoj, iz neke je deklaracije o solidarnosti i socijalnoj politici usvojenoj na summitu predsjednika vlada Europske unije izbačen pojam “rodna ravnopravnost”. Ove dvije zemlje, inače pribijene na stup srama s prijetnjama sankcijama kao zemlje koje remete te europske vrijednosti,  ocijenile su kako je pojam roda ideologiziran i ne zna se točno čemu služi. Hrvatska se nije oglasila.

Kongregacija za katolički odgoj Svete Stolice prošle je godine upozorila na zakonodavni trend u pravcu radikalnog prekida sa stvarnim biološkim razlikama muškarca i žene i na pokušaj uništenja prirode suprotan istinama postojanja. A Frans Timmermans, potpredsjednik EK i umalo predsjednik, poručio je kako bi jednonacionalne monokulturne države trebale nestati, smatrajući masovno useljavanje sredstvom za postizanje tog cilja. Jedno s drugim prividno nema veze, ali ima itekako. Tu se negdje kriju i razlozi silnog antitrampističkog pokreta u SAD-u. Na djelu je moralni kolonijalizam, napori da se cijelom čovječanstvu nametnu neke nakaradne vrijednosti u ime progresa. Hrvatska je iznova spremna prihvatiti svoj kolonijalni položaj za šaku dolara.




Autor:Josip Jović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.