Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

HDZ KAO STRANKA UMJERENOG NAZATKA! Ostaju vodeća snaga u zemlji ali s tendencijom pada

Autor: Josip Jović

Svi su nakon objavljenih rezultata prvog kruga lokalnih izbora bili zadovoljni, manjina iskreno, većina hinjeno. Najbolje su govorila sama lica. HDZ može biti zadovoljan. On je i dalje vodeća politička stranka, ali ipak s tendencijom pada. Cijena je to općeg zaostajanja, korupcije i neprincipijelnih koalicija. Pobijedio je u četiri županije, u osam je u vodstvu, u tri su šanse poravnate s drugim strankama. Kao i dosad,  izgubio je ili gubi u Istarskoj, Pirmorsko-goranskoj, Međimurskoj, Krapinsko-zagorskoj i Varaždinskoj županiji, osvaja dalmatinske i slavonske županije, visi u Šibensko-kninskoj i Ličko-senjskoj županiji. U Zagrebu je doživio pravu katastrofu, njegov je kandidat za gradonačelnika tek četvrti. U Rijeci je, kao i prije, daleko od uspjeha, u Splitu je krajnja neizvjesnost, od četiri najveća grada pobijedio je jedino u Osijeku, i to zahvaljujući ponajviše Ivanu Anušiću koji je u prvom krugu izabran za župana Osječko-baranjske županije, čijem je uspjehu zacijelo pridonijelo snažno distanciranje od Plenkovićeva vjernog koalicijskog patnera. HDZ je izgubio ili će izgubiti i niz gradova u kojima je donedavno dominirao, kao u Gospiću, Ogulinu, Slavonskom Brodu, Makarskoj, Sinju, Pločama, Omišu, Trilju, Trogiru Kninu, Sisku, ili Vukovaru, gdje nije pomogla ni suradnja sa SDSS-om i uvoz glasača iz Srbije, dok u nekim drugima, kao što su Varaždin ili Čakovec, nikada i nije bio u sedlu.

Parafrazirajući Jaroslava Hašeka, mogli bismo reći kako je HDZ postao strankom umjerenog nazatka. Opadanje popularnosti ove stranke nije ipak dramatično, i to iz više razloga. Još živimo u zdravstveno-ekonomskoj krizi kad ljudi radije biraju stabilnost od promjena i radije izvjesnost od neizvjesnosti, korona pomalo kopni, cjepiva ima dovoljno. Vlada u svojim rukama ima obećavajući novac i programe koje dijeli po zemlji, puno je ljudi životno ili egzistencijalno ovisno o sadašnjoj vlasti. Tko je na vlasti u golemoj je prednosti nad ostalima. Protiv vlasti svi grintaju, ali su joj su se mnogi spremni i pokloniti. Uoči samih izbora Vlada je podijelila milostinju umirovljenicima, požurila je isplatiti građanima preplaćene poreze,  iako vrlo suzdržano i sračunato, odala je počast stradalima nakon Drugoga svjetskog rata.

Uvjerlivo vodstvo Tomislava Tomaševića u utrci za Bandićeva nasljednika u gradu Zagrebu predstavlja pravu malu senzaciju. Masa je prevrtljiva. Slavili su i slavljem ovjenčali i Karađorđevića i Pavelića i Broza. Bandićevci su sada glasali za čovjeka koji je izrastao na antibandićevskoj retorici. Izrastao je i na slabljenju SDP-a i HDZ-a u glavnome gradu, u kojemu je desnica i ranije najčešće gubila. Zagreb je multikulturni, a ponajviše supkulturni grad, dio čijih stanovnika prezire (hrvatsku) provinciju. Prije više od sto godina za Zgareb je AGM napisao: “Da je cijela Hrvatska Zagreb, Hrvatske ne bi bilo”.  Dosadašnja politika obnove od potresa bila je dosta jalova pa je i to razlog priklanjanja nečem novom. Tomašević je predstavljen kao to novo, obećavajuće, nekompromitirano, pravedničko lice. Imao je iza sebe i još uoči završnice ima, iako je u velikoj prednosti, nevjerojatnu medijsku i financijsku potporu. Iz inozemstva, što je u zakonskom smislu krajnje problematično, u četiri je posljednje godine primio gotovo deset milijuna kuna, ali to kao da nikoga ne uzbuđuje. Kad je netko naš, sve mu je dopušteno. Od četiri komentatora izborne noći troje (Berto Šalaj, Pero Maldini, Smiljana Leinert Novosel) bijaše  krajnje pristrano, a jedan (Božo Skoko) neutralan. Govorili su s oduševljenjem nogometnih fanova o mladom lavu na političkoj sceni.

A on, Tomislav Tomašević, mlađi nego što je to bio John Kennedy kad je zasjeo u Bijelu kuću, nakon objavljevih rezultata izašao je iz tame Muzeja suvremene umjetnosti na svjetlo noći s neskrivenim trijumfalizmom. Mahao je rukama i uzvikivao: možemo, pobjeda, promjene, Zagreb je naš! Pala je Bastille. Djelovao je poput taštog američkog glumca koji je upravo dobio Oscara. Uz njega su sjali od sreće Sandra Benčić, Vilim Matula, Urša Raukar, Rada Borić i ostala družina. Što on može, o kakvim je promjenama riječ, koga je pobijedio, čiji je Zagreb, može se samo naslućivati. Mnogi će se vjerojatno još stići i razočarati. Zna se da je programiran u stranim arhitektonskim uredima zelenih, crvenih i duginih boja i da je okružen jugoljevičarskom ekipom. Stalno isticanje kako mu je otac pravaš, a stric svećenik, kao, trebalo bi ublažiti dojam ljevičara. On sam, iako se navodno kloni ideologije, ističe kako računa na sve glasove “od centra prema lijevo”. I opasno prijeti kako je ovo tek prvi korak i kako namjerava jurišati na ostatak Hrvatske.

Miroslav Škoro, statistički gledano, ima male izglede, ali ipak nije bez njih. Mediji mu, naravno, neće biti skloni, nisu bili ni dosad. Spomenuti brižljivo izabrani analitičari u studiju HTV-a Škori su zamjerili to što u obraćanju javnosti nije čestitao Tomaševiću. Trebao je, valjda, odmah odustati od daljnje borbe. Njegov su govor nazvali nepristojnim. Jedan je čak rekao da Škoro svojom najavom borbe “podriva volju birača”, da nastavlja kontinuitet Bandićeve politike, i to samo zato što je pozvao Jelenu Pavičić-Vukičević i Davora Filipovića, odnosno njihove birače na zajedniči nastup u otporu politici na koju se “Zagreb ne smije vratiti”. Tu platformu Možemo treba, izjavio je predsjednik DP-a, uz pozivanje na Boga (što komentatorima bijaše posebno zazorno), raskrinkati kao ekstremno lijevu, što ona doista i jest. Očito, Škoro će kampanju, uz komunalne projekte, fokusirati na ideološkim temama, što je dobra strategija koja može dati rezultate. Hoće li se pozvani na suradnju odazvati, teško je reći. Samo je Mirka Jozić iz Bandićeve stranke još prije objave rezultata pokazala takvu spremnost. Davor Filipović i Mislav Herman, predsjednik zagrebačkog HDZ-a, srdačno su i iskreno čestitali Tomaševiću. Plenković je apelirao na bojkot Domovinskog pokreta. No oni nisu HDZ, oni nisu birači. Škorini napori trebali bi biti usmjereni još i na “osvješćivanje” onih koji još ne znaju o čemu se radi, ali i na pridobivanje one polovice birača koji u prvom krugu nisu uopće izašli na izbore.

SDP je, u tome su svi složni, doživio pravi potop, što je rezultat dugotrajne agonije te stranke, unutarnjih sukoba, nejasnih ciljeva i lošeg vodstva. No Peđa Grbin se ne da. I nakon svega on poručuje kako “iz svega ovoga moramo izvući pouku, moramo se mijenjati”. No pritom ne misli kako bi možda morao promijeniti i smijeniti samog sebe. Veliki gubitnik, petoplasirani Joško Klisović, odmah se kao mali od kužine sklonio pod šator pobjednika.

Kao još jedno veliko iznenađenje zabilježena je vodeća pozicija Ivice Puljka u Splitu. Za razliku od Tomaševića, koji ima bogatu karijeru društvenog aktivista i stručnjaka za smeće, Puljak ima zavidnu znanstvenu karijeru fizičara i sveučilišnog nastavnika i zaista je ponekad čudno što se ljudi s takvim karijerama žele baviti politikom. On je, izgleda, projekt svoje supruge, sada saborske zastupnice i osnivačice stranke Pametno, superambiciozne Marijane Puljak. Iako on sam dolazi iz tradicionalne katoličke obitelji, iz sela Dobrinče, općina Zagvozd, ovaj bračni par, koji se u kampanji nije libio skinuti dogola, svojim stavovima o vjeri, homoseksualnosti, čak otvorenom ateističkom agitacijom privukao je onaj liberalno-lijevi, građanski dio publike. Također se kao i Tomašević Puljak izdigao na ruševinama SDP-a. I sad će nakon prvoga kruga Ivica Puljak reći kako računa na civilizirane, pristojne i kulturne građane grada, što bi moglo značiti da oni koji nisu za njega nisu ni pristojni ni civilizirani ni kulturni. Već i sam naziv stranke (Pametno) govori o određenoj prepotenciji, umišljenosti i osjećaju superiornosti. Dogodio se vodećem splitskom kandidatu i jedan gaf. Pojavila se u kampanji snimka s neke davne svadbe na kojoj pjeva pjesmu o Juri i Bobanu. Izgledalo je kako mu to netko iz protivničkog tabora podvaljuje, ali će prije biti kako je tu snimku pustio on sam kako bi pridobio i onaj drugi (budalasti) dio publike. Ipak, izgledi za konačni trijumf nisu mu preveliki. Računa se kako su glasači Željka Keruma, koji je ovaj put ostao kratkih rukava, a i neki drugi, skloniji HDZ-ovu kandidatu Vici Mihanoviću.




Autor:Josip Jović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.