Zanimljiva HDZ-ova obrana i način odbijanja interpelacije o vjetroelektranama: Tanko, ali stabilno

Najčešći komentar građana u povodu saborske interpelacije Domovinskog pokreta vezane za problematičnu gradnju vjetroelektrane Krš – Pađene, kojom se traži objavljivanje svih spornih dokumenata, jest odmahivanje rukom: ta ionako se ništa ne može učiniti. No, ako se ništa i neće promijeniti zbog trenutačnog odnosa snaga, učinak je postignut. Nije, naime, svejedno prelazimo li preko loših pojava u društvu šutke, s rezignacijom i odobravanjem ili se pak o takvim pojavama govori i piše. Ta je interpelacija koju je pokrenula agilna zastupnica Karolina Vidović Krišto ipak prisilila odgovorne da odgovaraju na neugodna pitanja i otkrivaju svoju poziciju. Nakon ove slijedit će i nove neugodne teme izvan dnevnog reda.

Stvari su nakon saborske rasprave o spomenutoj vjetroelektrani sad kristalno jasne. Sve je počelo u vrijeme Vlade Zorana Milanovića s Ivanom Vrdoljakom, ministrom gospodarstva u glavnoj ulozi. On je dogovorio otkup struje s tvrtkom C.E.M.P u vlasništvu Milenka Bašića po znatno višoj cijeni od one koja je samo dva dana nakon toga dogovora zakonom stupila na snagu. Logično je pretpostaviti da je on u ovom pogodovanju i za državu štetnom ugovoru, koji će potrošače struje u 14 godina stajati oko dvije milijarde kuna, i sam „omastio brke”. Nakon ove SDP-ove vlade stupa na scenu HDZ-Mostova vlada, investitor mijenja projekt, a Mostov ministar Slaven Dobrović zbog toga traži novu ekološku studiju. To pak ne odgovara investitoru jer mu oduzima vrijeme u kojemu bi istekli ugovori pa će novi ministar Tomislav Ćorić, koji će nakon što je Most izbačen iz Vlade (možda i radi toga), poništiti rješenje svog prethodnika. Usto, Hrvatska banka za obnovu i razvoj, na čelu čijega je nadzornog odbora Zdravko Marić, odobrava kredit za ovu investiciju od oko šesto milijuna kuna. Na nesreću, zbog svog doprinosa u akciji pogodovanja projektu, privedena je državna tajnica Josipa Rimac, a za Bašićem je raspisana tjeralica.

 Zanimljiva je pak HDZ-ova obrana i način odbijanja prozivki i kritika. Pa, kažu oni, sve je to točno, samo taj štetni ugovor potpisali su neki drugi, potpisala je prethodna vlada, i to Vlada Zorana Milanovića, dok ime Ivana Vrdoljak ne izgovaraju. Pa ako su znali da je ugovor loš i štetan, zašto ga nisu raskinuli i podnijeli kaznenu prijavu, i zašto se na kraju ne bi pridružili prijedlogu interpelacije? Apostrofira se ono „Milanovićeva vlada”, jer Milanović nije u najboljim odnosima sa sadašnjim predsjednikom Vlade i HDZ-a, dok se Vrdoljakovo ime brižljivo nastoji zaobići, jer je on bio ključna osoba u sastavljanju koalicije HDZ-a i HNS-a, nakon što je HDZ-ov savez s Mostom naprasno raskinut i u tome se krije barem dio odgovora na pitanja iz prethodne rečenice.

 Tomislav Ćorić jest homo univerzalis, ministar apsolutno sposoban za sve. Gdje god ga posadiš, on procvjeta. Bio je ministar energetike i ekologije, sada gospodarstva, a konkurirao je i za mjesto ministra financija. Ne bi on imao ništa protiv i da ga stave na položaj ministra zdravstva, obrazovanja, obrane ili socijalne zaštite. I gdje god je bio, ostavio je iza sebe duboke tragove sumnji. Oporba će posebnom interpelacijom tražiti i njegovu smjenu ili ostavku, i to ne samo zbog vjetroelektrana nego i zbog drugih sumnjivih poslova.

On je, a teško je vjerovati da je sve radio na svoju ruku, potpisao krajnje suspektan ugovor između Janafa i Mola o isporuci 265 tisuća tona sirove nafte Mađarima po povoljnoj cijeni i time, kako se računa, oštetio državu za najmanje tristo milijuna kuna. Vidi se da nije „džabe” zalazio na seanse s Draganom Kovačevićem u njegov opskurni klub. Također je u saborskoj raspravi spomenuto kako je Molu, odnosno jednoj njegovoj tvrtki, odobrena tridesetogodišnja koncesija na istraživanje i eksploataciju nafte po posebno povoljnim uvjetima. Od smjene vjerojatno neće biti ništa, jer bi to za HDZ bio znak popuštanja pred   političkim suparnicima. Ali, osjeti li se i sam Andrej Plenković stjeranim u kut, lako će se riješiti svog ministra.

Ćorića su kao osice napadale elokventne zastupnice. Osim Karoline Vidović Krišto, žestoko su se na njega obrušavale Mirela Ahmetović, Dalija Orešković i Sandra Benčić. Napadali su ga kao što muhe oblijeću i štipaju slona, a on je mahao repom i surlom, nervirao se, ponavljao, crvenio i pomalo topio. Branio se tako što je kao grudobran ispred sebe isturio cijelu Vladu, tumačeći kako su napadi na njega ustvari napadi na Vladu, čime je zaslužio opću potporu svoje stranke i njezinih zastupnika pa i samog premijera.

Branko Bačić već se dosad iskazao u obranama neobranjivoga. Ostali su se zastupnici javljali za riječ reda radi, onako po zadatku, tek da njihov kolega ne ostane usamljena meta pred baražnom vatrom borbenih raznostranačkih zastupnica. I baš je to zastupnik Josip Borić upotrijebio kao svoj argument: vidite tko se protiv nas udružio, desni i lijevi. A baš je taj argument potpuno promašen. On više govori u prilog optužbe nego obrane. Zašto ne bi nastupali i lijevi i desni zajedno ako se radi o općem interesu?

Andrej Plenković, koji u zadnje vrijeme prenaglašeno govori rukama, izbjegao je raspravu u samom Saboru, ali zato nisu izostali njegovi naknadni komentari s raznih konferencija za medije. On zna tko sve stoji iza interpelacije, pa iz aviona se vidi da je to ministar Dobrović i demagozi iz Domovinskog pokreta, HDZ se ne da ucjenjivati, oponenti se ne mire s demokratskom voljom naroda, sve su to loši đaci koji žele HDZ dovesti u defenzivu itd., itd. Tipično za premijera, on je ironiziranjem, zamjenom teza i prebacivanjem cijelog problema na stranačka suparništva nastojao izbjeći meritum. Nije ni pokušao odgovoriti na ključno pitanje: je li posrijedi štetan ugovor, tko ga je skrivio i zbog čega on osobno nije na vrijeme reagirao?

Na kraju je Plenković neuvjerljivo upozorio na „spregu” Karoline Vidović Krišto i Zorana Milanovića, pri čemu je podsjetio na ono  Milanovićevo o njegovoj „mami lekarki”, o „Yutelovoj školi” njegova glasnogovornika, o njegovu izrugivanju Tuđmanu te Karolinino o „srpsko-hrvatskoj koaliciji” ili o „proslavama četničkog ustanka u Srbu”. No, to su tanke ili nikakve spone. Niti je K. V. K. govorila o njegovoj mami, ni o glasnogovorniku, ni o Tuđmanu, niti je Milanović govorio o trgovačkoj koaliciji, proslavama u Srbu, a bogme ni o vjetroelektranama. Ovim je taktičkim udarom Plenković htio kompromitirati Milanovića gospođom Krišto, a gospođom Krišto Milanovića.

Prije će, međutim, biti da je na ovaj način afirmirao oboje. Na raspravu o vjetroelektranama nadovezala se kazna HDZ-u zbog nezakonitog uzimanja novca iz državnih tvrtki. Opet je premijer nastupio obranaški: ‘To je neki drugi HDZ, ovo je novi HDZ.’ Ali to baš i nije tako. I u ono Sanaderovo vrijeme u HDZ-ovu vrhu i u Vladi sjedili su Gordan Jandroković, predsjednik Sabora, i Branko Bačić, predsjednik HDZ-ova kluba zastupnika. Bili su nijemi svjedoci pljačke, a Jandroković je, osim toga, digao ruku i za prepuštanje upravljačkih prava nad Inom Molu.

 Sve u svemu, umjesto borbe protiv korupcije, u što su se svi zaklinjali, i nadalje svjedočimo njezinoj grčevitoj obrani u interesu održanja privilegija, vlasti i bogatstva. Interpelacija je odbijena sa 76 glasova, jedan više od polovice. Opet se koalicija pokazala tankom, ali stabilnom, samo je pitanje dokle. Protiv interpelacije bio je i Radimir Čačić, također koalicijski partner, iako je ranije najoštrije osuđivao Vrdoljakov posao s privatnim poduzetnikom. Pupovac se nije javljao za riječ. Što bi se on miješao u unutarnje poslove druge države. A Karolina ide dalje: hrabro i bez dlake na jeziku. Prozvala je Tedeschija, Šeksa, Šeparovića, Sanadera... Moglo bi joj se dogoditi da je iznose iz sabornice. Samo, kako bi to izgledalo da jednu damu nose dva snažna mladića? Ne, ne bi to Jandroković dopustio.