General Franz Halder – Hitlerov načelnik glavnog stožera – 1884.

General Halder imao je vrlo napet odnos s Hitlerom i bio je na rubu uključivanja u više zavjera protiv njega. Konačno su se i razišli, osobito zbog različitih mišljenja o situaciji kod Staljingrada.

Na današnji dan 1884. godine rođen je Franz Halder, njemački general u Drugom svjetskom ratu. Vršio je visoku i važnu funkciju načelnika glavnog stožera tj. šefa generalštaba u Vrhovnom zapovjedništvu kopnene vojske (Oberkommando des Heeres – OKH). Radilo se o ključnoj poziciji za strateško planiranje njemačkih vojnih napada, a taj se položaj na neki način nastavljao na tradiciju šefova glavnog stožera iz doba Pruske. Zanimljivo je da je od vremena Hitlerovog osobnog preuzimanja vodstva u OKH u prosincu 1941. godine, Halder bio šef stožera upravo Hitleru.

Franz Halder rodio se u Würzburgu, u vrijeme kad je taj grad bio u sastavu Kraljevine Bavarske i Njemačkog Carstva. Po godini rođenja (1884.) bio je Halder gotovo vršnjak Benita Mussolinija i Franklina Delana Roosevelta. Zanimljivo je da je Halderov otac bio također general, Maximilian Halder, a općenito je obitelj Halder prethodno navodno već tijekom oko 300 godina bila povezana sa službom u bavarskoj vojsci.

Nakon završetka školovanja u Bavarskoj ratnoj akademiji (Bayerische Kriegsakademie) Franz Halder postao je časnikom Bavarske vojske. Tijekom Prvog svjetskog rata postao je stožernim časnikom, a došao je i do čina satnika (Hauptmann). Uoči početka Drugog svjetskog rata već je imao čin generala artiljerije (General der Artillerie), a postao je i načelnikom glavnog stožera. Na tom je položaju planirao akcije za velik broj napad na strane države. General Halder imao je vrlo napet odnos s Hitlerom i bio je na rubu uključivanja u više zavjera protiv njega.

Godine 1942. Hitler i Halder konačno su se razišli, osobito zbog različitih mišljenja o situaciji kod Staljingrada. Halder je povučen u rezervu, a nakon Stauffenbergovog pokušaja atentata na Hitlera 1944. godine čak je i uhićen. Neko je vrijeme Halder proveo u njemačkim koncentracijskim logorima i izbačen je iz Wehrmachta. Ipak, imao je razmjernu sreću da nije bio ubijen. Nakon završetka rata saveznici ga nisu osobito strogo kaznili, a na suđenjima u Nürnbergu bio je čak i svjedok optužbe. Kasnije je radio kao savjetnik povjesničarskom odjelu Američke vojske, a Amerikanci su ga čak i odlikovali. Preminuo je u Bavarskoj 1972. godine, u 88. godini života.