Crna ruka – organizacija koja je utrla put ideji o Nebeskoj Srbiji – 1911.

Autor: dnevno

Na teritoriju Osmanskog Carstva organizirali su više terorističkih akcija, a upravo pod njihovim pritiskom Srbija je ušla u dva Balkanska rata (1912. – 1913.) u kojima je izvojevala pobjedu i teritorijalno se proširila.

Srpski časnici, koji su 1903. godine ubili kralja Aleksndra Obrenovića i njegovu suprugu. 9. svibnja 1911. godine osnovali su tajnu organizaciju Ujedinjenje ili smrt. Glavni organizator bio je pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis, a skupina je u povijesti ostala poznata kao Crna ruka. Na pečatu organizacije bila je prikazana ruka koja drži razvijenu zastavu s mrtvačkom glavom i ukrštenim kostima, nož, bomba, bočica s otrovom i natpis “Ujedinjenje ili smrt”. Iako je bla tajna, skupina je imala prešutnu potporu srpskih vlasti, naročito u krugu oko prijestolonasljednika Aleksandra Karađorđevića. Kako je tadašnji kralj Petar Karađorđević Apisu i društvu oko njega dugovao dolazak na prijestolje osigurao im je mjesta na dvoru i u kraljevskoj gardi. Također imali su odlučujući utjecaj u premještanju, unaprjeđivanju i umirovljenju časnika.

Crna ruka u suštini je bila teroristička i militaristička organizacija, a glavni cilj bio joj je ujedinjenje Srba u jednu državu. Kako stoji u njihovom programu, taj cilj mogao se postići jedino revolucionarnom borbom protiv Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva.

Još prije osnivanja organizacije skupina časnika predvođenih Apisom ubacivala je operativce na jug Srbije i u Makedoniju koji su tada bili pod osmanskom vlašću. Također razvili su mrežu doušnika u Austro-Ugarskoj i uspostavili blisku suradnju s revolucionarnom organizacijom Mlada Bosna.

Crna ruka djelovala je i na potkopavanju Crne Gore, no atentatori i ustanici te organizacije tamo su spriječeni uhićenjima, suđenjima i streljanjima. Djelovanjem na teritoriju Osmanskog Carstva organizirali su više terorističkih akcija, a upravo pod njihovim pritiskom Srbija je ušla u dva Balkanska rata (1912.-1913.) u kojima je izvojevala pobjedu i teritorijalno se proširila. Članovi Crne ruke čak su pokušali ubiti i grčkog kralja koji je bio pronjemački orjentiran.

Apis i njegovi suučesnici odgovorni su i za atentat na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu,  jer su teroriste iz Mlade Bosne naoružali i prebacili na teritorij BiH. Cilj im je bio gurnuti Austro-Ugarsku u rat (isprva su računali da će Njemačko carstvo ostati po strani) u kojem su očekivali pobjedu uz potporu Rusije, Francuske i Velike Britanije. Ipak stvari su krenule drugim tijekom te je srpska vojska poražena od združenih austro-ugarskih i njemačkih snaga pa se morala povlačiti prema jugu.

Nako što se srpska vojska, zajedno sa kraljem, prijestolonasljednikom i političkim vodstvom, povukla na otok Krf dolazi do preokreta. Naime, princ Aleksandar i predsjednik vlade Nikola Pašić uvidjeli su opasnost od sve veće moći Crne ruke te su je odlučili neutralizirati. Godine 1917. organizirano je namješteno suđenje, u povijesti poznato kao Solunski proces, nakon kojeg su Apis i dvojica njegovih najbližih suradnika osuđena na smrt streljanjem. Ostalim urotnicima određene su zatvorske kazne, ali su 1919. godine odlukom princa Aleksandra (koji je u stvari vladao umjesto starog i bolesnog oca Petra) amnestirani. U vrijeme komunističke Jugoslavije presude Solunskog procesa su poništene, a osuđenici su proglašeni nevinima.

Povijesna je činjenica da je ideologija i djelovanje Crne ruke imala odlučan utjecaj na razvoj srpskog šovinizma i kasnijeg četničkog pokreta te ideje o Velikoj ili Nebeskoj Srbiji. Sažeto u slogan: “Svi Srbi u jednoj državi”.




Autor:dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.