Vladimir Gruden: ‘Petrov je nezreo, nesiguran i nije nikakav lider!’

'Božo Petrov jednostavno nema karizmu. Karizmatik je onaj koji zna želju većine i to većini ponudi. S druge strane, karizmatik je sam sa sobom riješio svoju nesigurnost. Biti karizmatik znači biti vođa, imati nos, osjetiti i nuditi sebe kao pozitivan primjer', smatra dr. Gruden.

“Nakon ovih 25 godina, HDZ i SDP više nemaju pravo voditi državu”, govorio je prije svega nekoliko tjedana mladi gradonačelnik Metkovića i prvi čovjek Mosta, Božo Petrov, koji je svoj stav ovjerio izjavom kod javnog bilježnika kojom se obvezao da nakon izbora neće surađivati niti sa jednom od tih dviju stranaka. No, da papir trpi svašta, dokazao je skrušeni Petrov, sjedajući nakon izbora za stol i s jednima i s drugima, otvarajući priče o reformama, dok sa svih strana pljušte ponude, trgovina ravna ciganskom sajmu na kojem se lideri velikih stranaka razmeću političkim foteljama kao da je riječ o njihovima privatnima, iz vlastitih dnevnih boravaka.

Most prevođen mladim Petrovom trebao je biti opcija koja će nas odvesti u bolju budućnost, a tom retorikom pridobili su birače koji danima svjedoče cirkusu proizašlom iz njihove političke kuhinje. Dočekujući izbore nespremni, iz Mosta su svakodnevno stizale različite izjave koje ne samo da su zbunjuju narod, već bacaju ljagu na iskrene namjere čelnika ove liste. Zbunjujuće stanje eskaliralo je odbacivanjem Drage Prgometa, čijem su se Hridu potom pridružile dvije saborske zastupnice Mosta, te raskidom sa Stipom Petrinom, koji odbija bilo kakvu suradnju sa HDZ-om, koja, kako se čini, Petrovu nije mrska.

‘Odgovorni su HDZ i SDP’

Dok se u javnosti provlače razne teze, zbunjeni Petrov poput papagaja ponavlja priču o reformama, nudeći nam sve suprotno onome što je potpisao kod javnog bilježnika. Priča tako o nacionalnom jedinstvu, koaliciji dviju velikih stranaka i vladi stručnjaka u kojoj bi (kakve li ironije!) trebali sjediti i hadezeovci i esdepeovci, isti oni s kojima je javnobilježničkom izjavom odbio suradnju, kazujući da su nas doveli u bezizlazno stanje. Ne uviđa gradonačelnik Metkovića da je narod birajući njega i njegove, birao nešto drugo, jer da je želio neku od dviju stranaka, tada bi za njih izravno i glasao.

Ako su nas ove dvije opcije, odvojeno dovele do bezizlaznog stanja, što će on dobiti njihovom suradnjom? Što će uopće dvjema velikim strankama Petrov i njegov Most, ako uspiju postići konsenzus, te hoće li ovo stanje u kojem jesmo – dovesti do novih izbora? Bezbroj je pitanja na koja će odgovore brže nego li se nada morati ponuditi mladi gradonačelnik Metkovića, dok polako, ali sigurno blijedi njegov sjaj i činjenica da je u svojem kraju u kojem, usput rečeno nije dobio izbore, ipak uveo nekakav red.

Ovaj ugledni psihijatar, ali i cijenjeni gradonačelnik Metkovića, u dosadašnjim je pregovorima s dvjema velikim strankama – HDZ-om i SDP-om – pokazao da bi za građane, možda, najbolje bilo da se držao psihijatrijske profesije, jer liječnika u politici ionako imamo previše, a od njih i ne vidimo pretjerane koristi. Doduše, bilo je i onih koji su časnu psihijatrijsku profesiju, plivajući političkim vodama, dobrano ukaljali, a najpoznatiji među njima jamačno su vođa srpske pobune u Hrvatskoj Jovan Rašković i zloglasni Radovan Karadžić.

Iako se politikom ne bavi, političari su izuzetno zanimljiva pojava uglednom psihijatru Vladimiru Grudenu, koji je odvažno i nadasve precizno procijenio Božu Petrova, svojeg mlađeg, zbunjenog kolegu čija se politička opcija trebala pretvoriti u treći put i novu snagu na političkoj sceni u Hrvata. Usporedivši politiku s igrom, naš sugovornik tvrdi kako su krivac za ovu zbrku i stanje koje ne utječe dobro na birače prvenstveno – dvije velike stranke.

“Obje velike stranke odgovorne su za ovo stanje, jer kao da ne znaju kako se treba igrati s djetetom. Meni se ne čini da Božo Petrov manipulira, ali on jednostavno sam sebi ne vjeruje. Nesiguran je i zbunjen. Domogao se vlasti i ne zna što bi s time. Nije svjestan da je ova farsa prestala biti igra i sada se uplašio svoje pozicije. Očito u MOST-u nisu bili spremni na ovakav rezultat, jer nisu vjerovali sebi, a to mi ukazuje na emocionalnu nespremnost. Petrov ostavlja dojam kao da je pročitao bonton kojega doslovno tumači. Program kojeg nudi je divan, ali djeluje kao školska zadaća puna teorija, za koje se ne zna kako ih realizirati. A u politici nema igranja”, poručuje dr. Gruden.

Da je on na mjestu Bože Petrova, jako bi dobro znao što činiti, šali se nadalje Gruden, te kazuje da se mnogi liječnici u politici zapravo jako teško snalaze, jer je liječnička profesija usmjerena – na pojedinca.

“Politika je usmjerena na skupinu ljudi, ona zahtjeva drukčije zakonitosti. U politici se traže odlučnost, samouvjerenost i rizik. Tu se trebate služiti i intuicijom. A to jedan liječnik ne može činiti, jer se on služi svojim znanjem”, uvjeren je psihijatar Gruden. Prema njemu, u hrvatskoj politici danas ne postoje političari koji posjeduju karizmu, a karizme nedvojbeno nema niti mladi Petrov.

“On jednostavno nema karizmu. Karizmatik je onaj koji zna želju većine i to većini ponudi. S druge strane, karizmatik je sam sa sobom riješio svoju nesigurnost. Biti karizmatik znači biti vođa, imati nos, osjetiti i nuditi sebe kao pozitivan primjer. To što Petrov nudi u Metkoviću, nije dovoljno. On mora znati da se Metković razlikuje od drugih gradova i da to što je tamo dobro, ne znači da je dobro u cijeloj državi. I ljudi koji ga promatraju, to osjećaju. Osjećaju da on, sposobnost koju je pokazao u Metkoviću, ne može pretočiti na državu. Ni njegovi konkurenti Tomislav Karamarko i Zoran Milanović – nisu zreli. No, problem je što Petrov zato što nije zreo toliko i odugovlači s tim pregovorima. Nema nos, ne osjeća bilo naroda, nije odlučan i emocionalno je nestabilan. Ljudi osjećaju njegovu energiju, možda se i ne znaju najbolje izraziti, ali vide da tu nešto ne štima”, zaključuje dr. Vladimir Gruden.

Pohvale i kritike Petrovu

A iz riječi uglednog psihijatra nije pak teško zaključiti da je Most samo još jedan treći put, koji nam se nudi u ovom sazivu Sabora. Njihov uspjeh na parlamentarnim izborima doista je iznenadio javnost, ali nešto je posve drugo što je iznenadio i njih, pa su tek nakon izbora počeli obavljati ono što su, sudeći prema obećanjima, trebali učiniti znatno ranije – pripremiti program i njegove detalje. Istina, ne treba im to previše zamjeriti, jer ništa bolji nisu ni njihovi politički konkurenti čiji programi dobro zvuče, a od čije realizacije, sudeći po dosad viđenom – neće biti ništa.

Ono nešto što nam je širokopojasni Most ponudio, premrežavajući Hrvatsku, definira se kroz ultimativne reforme javne uprave, zdravstva, obrazovanja i pravosuđa. Protive se centralizaciji države, zagovaraju novi teritorijalni ustroj s maksimalno devet županija, te se bore protiv uhljebništva. Da se Petrov držao posla za koji je izabran, te obveza koje je preuzeo kao gradonačelnik, što bi bilo časno spram onih od kojih je tražio povjerenje, vjerojatno njegov moralni kredibilitet ne bi bio upitan. No, mladi liječnik koji mnoge podsjeća na ministranta, ponesen lokalnim uspjehom, malo se zanio pa se prebrzo i preambiciozno odlučio okušati na državnoj razini preslikavajući metkovski model na nacionalnu razinu. U tome nije prvi, niti posljednji, jer mnogi na lokalnoj razini polučuju uspjeh kakav je pored velikih igrača teško pretočiti na državnu razinu.

Otkako se Petrov pojavio na nacionalnoj političkoj sceni nailazi na brojne pohvale, ali i kritike u kojima prednjači Petrina, koji pak tvrdo vjeruje da je njegov metkovski kolega – proizvod HDZ-a. Argumente za to mogao je pronaći i u sastancima Bože Petrova s Tomislavom Karamarkom, iako je tvrdio da nikakva suradnja s HDZ-om ne dolazi u obzir. Primoštenskog načelnika smetalo je, kako je tvrdio, što Petrov sebi pripisuje u zasluge i pobjedu omiškog gradonačelnika Ivana Kovačića kojega je on javno podupirao.

Što se, dakle, može zaključiti, tko je doista Božo Petrov? Ambiciozni mladić koji je žrtvovao profesiju liječnika, kojih u ovoj zemlji nedostaje, da bi javnosti predstavio svoje političke stavove i planove u koje, očito – ni sam ne vjeruje. Takvi su do sada uglavnom bili ograničenog roka trajanja, pa se vjerojatno i njegov rok polako bliži kraju, dok je kao liječnik itekako mogao pridonositi zajednici.

Petrov se još do kraja nije dokazao u svojem Metkoviću, ali je brzo skočio previsoko, te se od spasitelja na hrvatskom političkom nebu s toliko zvijezda čiju orijentaciju ne vidimo – pretvara u još jednog gubitnika u nizu…