Gdje se izgubio Ježić? Bajićev krunski svjedok i njegovih 5 milijuna eura!

Danas se u povodu slučaja INA-MOL, u dobro obavještenim krugovima priča, da je upravo Slavko Linić, dok je obnašao funkciju ministra financija, od svih potencijalnih kupaca Ježićeva DIOKI-ja tražio da se usheme (uglave) u financijsku konstrukciju na način da se pet milijuna eura 'Sanaderova mita' vrati na Ježićev račun

Pismo, koje je bivši premijer Ivo Sanader uputio našem novinaru Ivici Šoli iz zatvora u Remetincu, a kojeg je u prošlom broju objavio naš tjednik, prouzročilo je brojne reakcije, ne samo u političkim i pravosudnim krugovima, nego i u široj hrvatskoj javnosti. Pogotovo se to odnosi na onaj dio pisma u kojem Sanader, između ostalog, tvrdi da su bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i Vladimir Šeks, ‘odradili’ Glavaša. Dovede li se ta njegova nimalo bezazlena tvrdnja u kontekst nedavne izjave predsjednika Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića (u povodu napisa u medijima da je on kandidat za suca Ustavnog suda) da je Ustavni sud politički obojen, onda se baca potpuno drukčije svjetlo ne samo na ‘slučaj Glavaš’, nego i na brojne druge slučajeve koji su proteklih godina potresali temelje naše države i prouzročili tektonske poremećaje na hrvatskoj političkoj sceni.

A jedan od takvih slučajeva koji je izazvao tektonske poremećaje u zemlji je, bez sumnje, i ‘slučaj Sanader’, za koji će već sada mnogi reći da je itekako politički obojen. U prilog ovoj tezi ide i činjenica da je službeni progon bivšeg premijera de facto započeo u kasnim večernjim satima 4. siječnja 2010. godine i to ne u DORH-u, nego u Uredu bivše premijerke Jadranke Kosor na Markovu trgu, koja je odmah, nakon što je iz stranke najurila svog bivšeg šefa Ivu Sanadera, žurno sebi pozvala tadašnjeg ministra policije Tomislava Karamarka i glavnog državnog odvjetnika RH Mladena Bajića. Neki mediji su već, čak i prije nego što se Mladen Bajić mogao spustiti s Markova trga u Gajevu ulicu, objavili, a pozvali su se na izvore iz DORH-a, da je razlog tog sastanka Bajića i Karamarka s premijerkom Kosor bio pokretanje istraga protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca i ravnatelja Carinske uprave Ministarstva financija, Mladena Barišića.

I doista, nekoliko mjeseci poslije, obistinilo se sve ono što su te uzbudljive večeri nakon sastanka Jadranke Kosor, Tomislava Karamaka i Mladena Bajića, pisali pojedini, inače, dobro obavješteni mediji.

Tko laže taj i krade

Upravo iz te činjenice da je odluka o pokretanju istrage protiv bivšeg premijera Ive Sanadera donesena iza zatvorenih vrata Ureda bivše premijerke Jadranke Kosor, i to u trenutcima kada je Sanader spremao svoj veliki povratak u HDZ, mnogi su, a ne samo Sanader i njegovi odvjetnici, tvrdili da se tu radi o klasičnom političkom progonu. Ili, kako je napisao u svom tekstu kolega Ivica Šola, malo je nevjerojatno da je u svim tim milijardama optužnica i presuda protiv Sanadera, on isključivi krivac za sve, dok ovi oko njega “ništa nisu znali” ili su, kao Čobanković, tek ogulili nekoliko vreća krumpira. Šola također smatra da je u nekim slučajevima (Hypo) presuđen bez dokaza, no, Sanader ga u svom pismu uvjerava da je tako i u slučaju INA – MOL:

“Zahvaljujem Vam od srca na Vašoj tvrdnji da sam ‘barem u slučaju Hypo presuđen bez dokaza’. Vaša riječ ‘barem’ otvara mi mogućnost da zaključim da i u slučaju INA – MOL dopuštate sličan scenarij, pa i ako niste u nj uvjereni. Ja Vas uvjeravam da je i u tom slučaju riječ o dogovorenoj konstrukciji, da je čitava priča izmišljena. A da nam je sud odobrio umjesto što je odbio naš prijedlog da se provedu dokazi o tijeku novca, bilo bi vidljivo da Ježić laže i da je sve to jedna velika izmišljotina”, napisao je Sanader.

U prilog toj Sanaderovoj tvrdnji ide i činjenica da Robert Ježić, koji je svojim svjedočenjem utamničio bivšeg premijera, ni nakon pravomoćne presude nije vratio tih pet milijuna Sanaderovih ili “Sanaderovih” eura mita koje su mu navodno Mađari dali. Premda je Robert Ježić čak dva puta, prvi put se to dogodilo prije 29 mjeseci, čvrsto obećao sucu Ivanu Turudiću da će pet milijuna eura, koje je navodno mađarska tvrtka MOL uplatila na račun njegove tvrtke kao mito za Ivu Sanadera, vratiti Županijskom sudu u Zagrebu, on to nije učinio. Unatoč činjenici da je to trebao biti važan materijalni dokaz da je bivši premijer zaista dobio mito i da ga je sakrio na računu Ježićeve tvrtke u Švicarskoj.

Umjesto da uplati novac na račun Županijskog suda, krunski svjedok Mladena Bajića, Robert Ježić, prvo je odbio primiti presudu, a potom je njegova tvrtka Dioki Holding iz Zuga u Švicarskoj, kao pravni sljednik Xenoplasta, na čiji je račun navodno uplaćeno tih pet milijuna eura, uložila žalbu na presudu. U obrazloženju je stajalo da je presuda dostavljena Ježiću, a ne na adresu Dioki Holdinga u Švicarskoj i da je tako sud prekršio zakon. Ježić je pak odbio primiti presudu tvrdeći da je ona bila naslovljena na Dioki Holding Zagreb koji, po njemu, s cijelim tim slučajem nema nikakve veze.

Zanimljivo je još spomenuti da je na suđenju Sanaderu mađarski poduzetnik Imre Fazakas pobio iskaz Roberta Ježića, krunskog svjedoka u aferi Ina – MOL. Ježić je tvrdio da je 5 milijuna eura mita za Sanadera na račun njegove tvrtke Xenoplast došlo preko Fazakasa, dok je Mađar pak tvrdio da je novac, zapravo, bio namijenjen Ježiću za lobiranje oko projekta Družba Adria. Nakon tog svjedočenja nije teško pogoditi da je tužiteljstvo izrazilo sumnje u istinitost Fazakasovog iskaza.

Može li čovjek koji je pokrao Hypo Leasing Kroatien biti vjerodostojan svjedok?

A danas se u povodu toga slučaja, u dobro obavještenim krugovima priča da ako si prijatelj sa Slavkom Linićem, onda je i pet milijuna eura mala para, aludirajući na duboko i neraskidivo prijateljstvo bivšeg Milanovićeva ministra financija i kontroverznog riječkog poduzetnika i krunskog svjedoka u slučaju INA-MOL. Naši izvori tvrde da je upravo Slavko Linić, dok je obnašao funkciju ministra financija, od svih potencijalnih kupaca Ježićeva Diokija tražio da se usheme (uglave) u financijsku konstrukciju na način da se pet milijuna eura ‘Sanaderova mita’ vrati na Ježićev račun.

Nakon svih tih saznanja, definitivno se mora postaviti pitanje, prije svih Mladenu Bajiću, bivšem glavnom državnom odvjetniku, koji je na temelju Ježićeva iskaza podignuo optužnicu protiv bivšeg premijera i predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu Ivanu Turudiću, koji je u slučajevima INA-MOL i Hypo, Sanaderu u prvostupanjskoj presudi hladno odrezao 10 godina zatvora, zašto šute po pitanju Ježićeva izbjegavanja vraćanja pet milijuna eura u državni proračun? Krajnje je vrijeme da netko mjerodavan u Hrvatskoj potegne to pitanje kako se ne bi počelo špekulirati da su svi gore spomenuti u dogovoru ili je pet milijuna eura koštalo, kako u pismu tvrdi Sanader, lažno svjedočenje Roberta Ježića. Na koncu, ako je Sanader osuđen zbog deset milijuna eura mita, postavlja se pitanje svim nadležnim tijelima u ovoj državi, gdje je drugih pet milijuna eura? Zar se i tu bezuvjetno vjeruje Robertu Ježiću koji je u svom iskazu tvrdio da je od dogovorenih deset milijuna eura ‘Sanaderova mita’, isplaćeno samo pet. Još jednom se čini gotovo nevjerojatnom priča da je sud u slučaju INA-MOL odbio prijedlog Sanaderove obrane da se provedu dokazi o tijeku novca, jer bi tek tada bilo vidljivo – laže li Ježić, kako tvrdi bivši premijer i je li sve to jedna velika izmišljotina.

A što tek reći za slučaj ‘Hypo’ u kojem je na temelju iskaza jednog probisvijeta i prevaranta Drage Vidakovića zvanog Vještica, čovjeka koji je opljačkao Hypo leasing u Hrvatskoj i zbrisao u Ameriku, Hrvatska dobila prvog službenog ratnog profitera, Ivu Sanadera. Inače, za Dragu Vidakovića Vješticu insajderi kažu da posjeduje kolekciju skupocijenih gitara vrijednih 20 milijuna eura. Poštovana gospodo Bajiću, Turudiću i ostala bratijo, jeste li se ikada zapitali otkud Vidakoviću toliko bogatstvo? I zar taj pljačkaš Hypo Leasinga može biti vjerodostojan svjedok protiv Sanadera, koji je svojim okom sokolovim vidio na parkiralištu nekog austrijskog shoping centra kako bivši premijer prima proviziju, a da pritom nije prepoznao njegovu suprugu Mirjanu, niti je znao odgovoriti na pitanje je li Kulterer stupio u kontakt s Aloisom Mockom ili je Mock kontaktirao Kulterera, a nije mogao ni reći od koga je čuo da će Sanader dobiti proviziju.

Kumrovečka škola za mladu komunistkinju Jadranku

Kakve li ironije, ključni svjedok protiv Sanadera u slučaju Hypo je čovjek koji se prijavio kao svjedok Uskoka nakon što je saznao da je Uskok podignuo i protiv njega kaznenu prijavu. Inače istraga protiv Drage Vidakovića, te još trojice osumnjičenika, otvorena je zbog optužbi za izvlačenje 18,5 milijuna kuna iz te tvrtke i to samo desetak dana prije svjedočenja na suđenju Ivi Sanaderu. U tom kontekstu više je nego nevjerojatno da sudac Ivan Turudić u zapisnik, kao relevantnu činjenicu, za vrijeme suđenja Sanaderu, nije uvrstio Vidakovićevu razotkrivajuću tvrdnju da se u proljeće 2011. nije javio USKOK-u jer se tada još nije pisalo o njegovom slučaju! Ovdje nam nije ni na kraj pameti braniti Sanadera, no, znakovito je da do sada, kao što je dobro primjetio kolega Šola, u “povijesti bolesti” krađa i muljanja oko INA-e nitko osim Sanadera nije niti terećen niti suđen, niti dovođen u pitanje, od Vanje Špiljka do Račanove vlade koja je započela proces “veleizdaje”. Također, pored tolikih ratnih profitera koji su prodefilirali Lijepom našom ‘sudbina je htjela’ da baš prvi pravomoćno osuđeni ratni profiter bude upravo Ivo Sanader.

Možda je najveći Sanaderov krimen činjenica da nije nikada bio član Partije i da je jedini premijer koji nije bio dio starih struktura, niti je na bilo koji način bio povezan s Udbom, ali je zato Udba bila čvrstim nitima ‘privezana’ uz njega. Bio je okružen ljudima iz partijskih i udbaških struktura, a njegova nasljednica Jadranka Vlaisavljević Kosor, koju mu vjerni prijatelj Luka Bebić nikada neće oprostiti, bila je gorljiva članica Partije i sigurno je kao ‘Anka partizanka’ gorke suze lila kada je umro drug Tito. Jadranka Kosor rođena je u Pakracu. Poput svih tadašnjih curica bila je Titova pionirka, da je nitko nije ni pitao. Po istom automatizmu postala je član omladinske organizacije. Ipak, kumrovečka škola za mlade komuniste, koju je Jadranka Kosor pohađala kao srednjoškolka, spadala je u mehanizam primarne političke selekcije, dostupna samo najboljim učenicima i najaktivnijim omladincima – onima na ponos Partije.

U HDZ se učlanila ‘Tuđmanovim dekretom’, po nagovoru Zlatka Canjuge tek 1995. godine, a na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj bila je aktivna članica ‘Pokreta za Jugoslaviju’. Dakle, Jadranka Vlaisavljević Kosor, zajedno sa starim suradnikom Udbe kodnog imena Sova, kao i drugim stranačkim kolegama s udbaškim, staljinističkim, boljševičkim, cinkaroškim prošlostima, došla je glave Ivi Sanaderu. No, Vladimir Šeks, uz Bajića i Kosoricu, dakako, glavni je lik kojeg Sanader imenuje svojim najopakijim progoniteljem. Uostalom, zar Šeks svojedobno, po tvrdnjama Damira Polančeca, u svom kabinetu nije vrtio svojim malim prstom, aludirajući da će mu njegov prijatelj Ivan Turudić odrezati najmanje godinu dana zatvora ako ne pristane teretiti Ivu Sanadera? Polančec je to odbio i doista, Turudić mu je presudio godinu i tri mjeseca zatvora, kaznu koju je Polančec u međuvremenu odležao.

A zaviri li se malo u biografiju koju je Vladimir Šeks uputio Predsjedništvu SFRJ u svezi krivičnog postupka koji se protiv njega vodio pred Okružnim sudom Osijek /spis br. K-100/81/, zbog navodno učinjenog djela neprijateljske propagande… mnoge stvari će postati jasnije, ne samo Sanaderu, koji to vjerojatno od ranije zna, nego i široj hrvatskoj javnosti.

Jarnjak cinkarenjem Sanadera do slobode

Šeks u svojoj biografiji koju je uputio Predsjedništvu SFRJ 28. prosinca 1981. godine piše da je kao student Pravnog fakulteta u Zagrebu sudjelovao na saveznim radnim akcijama na kojima je obavljao odgovorne dužnosti i bio proglašen udarnikom. Kao član SKJ na Sveučilištu obavljao je dužnost predsjednika Saveza studenata Pravnog fakulteta, predsjednika Skupštine za marksističko-ideološki rad, delegata Sveučilišne skupštine. Bio je stipendist Javnog tužilaštva Hrvatske… u JNA, sekretar organizacije SK oklopnih jedinica pri V. armijskoj oblasti i delegat divizijske konferencije SKJ. Šeks nadalje u biografiji navodi da je njegova cijela uža i šira obitelj bez iznimke sudjelovala u NOR-u i poslijeratnoj izgradnji zemlje, a da mu je otac bio aktivist radničkog pokreta za cijelo vrijeme rata…

Kao okorjeli cinkar iz Bednje, Ivan Jarnjak, bio je obuhvaćen istragom Uskoka u aferi Fimi Media. Jedan od glavnih inkriminirajućih dokaza protiv njega bio je iskaz bivše blagajnice HDZ-a Branke Pavošević iz kojega je proizlazilo da je Jarnjak bio upućen u dio financija HDZ-a mimo redovne stranačke evidencije. Branka Pavošević je, među ostalim, ustvrdila da je upravo od Jarnjaka dobila uputu da se za sve što je potrebno za stranku obrati Mladenu Barišiću, te da će on to nabavljati preko Fimi-Medije. Pritom je spomenula izradu vizitki i čestitki za Božić i Novu godinu, kao i catering za sjednice Predsjedništva HDZ-a, napominjući da je Jarnjak sa svim time bio upoznat.

No, okorjeli Bednjančanin Jarnjak sve je natovario na Sanadera i tako se izvukao od kaznenog progona. I Jarnjak, ako je vjerovati Nikoli Štedulu pripada tom ‘udbaškom bratstvu’, a u jednom intervjuu je decidirano rekao da su mu Udbaši, poput Jarnjaka i Mesića, spriječili da savjetuje Tuđmana.

Koga briga za Ježićeve škude

Kako vrijeme više odmiče i zemaljski dani teku, sve je razvidnije da je akcija rušenja Sanadera krenula iz udbaških struktura. Nije slučajno da je baš Mladen Barišić, čovjek koji je zavrbovan još u sjemeništu, bio taj koji je svojim svjedočenjem, a kojeg je nadopunjavao desetke puta, kao u igri pripetavanja, zabio Sanaderu glogov kolac u srce. Jednostavno rečeno, udbaši su zatvorili i uništili Sanadera jer se on nikako nije uklapao u njihove udbaške, staljinističke, boljševičke, komunističke i cinkaroške sheme, pa je kao žrtveno janje prinijet na ‘oltar opljačkane domovine’ kako bi okajao i njihove grijehe zbog sustavne pljačke Hrvatske.

I dobro je primjetio naš čitatelj Josip Kokić koji je, komentirajući Sanaderovo pismo, između ostaloga napisao da je DORH (pogotovo onaj Bajićev, op.a.), odvjetništvo moćnika u vlasti, a ne naroda i države Hrvatske, koji u svemu ima selektivno ponašanje kako bi štitio sebe i one koji ga podržavaju. Pravo i pravda odavno tu ne stanuju, zaključuje Kokić. Jer, da nije tako, danas bi sve nadležne institucije ustale na noge u nastojanjima da prevarant Ježić (s punim pravom kažemo prevarant jer je u više navrata obmanuo i suca Turudića i nadležne institucije da će vratiti ‘Sanaderov mito’ državi) odmah uplati u državni proračun pet milijuna eura.

No, koga briga za Ježićeve milijune, osim možda onih koji su sudjelovali u njegovoj diobi. Sada je najvažnije da je Sotona Sanader iza rešetaka, a njegovi ‘anđeli progonitelji’ u utrci za novim funkcijama, kao primjerice Mladen Bajić, koji se kandidirao za Ustavni sud, ili Ježić, koji s pet milijuna eura može u miru uživati i liječiti se negdje u mondenim odmaralištima u švicarskim Alpama. Drago Vidaković Vještica, pun je k’o brod, a kako i ne bi kad je opljačkao Hypo Leasing Kroatienu i s kolekcijom skupocijenih gitara planduje u Americi.

Kadija te tuži, kadija ti sudi

Dakle, na ovom mjestu još jednom ponavljamo da nam nije ni na kraj pameti braniti Sanadera, ali se grozimo činjenice da on jedini trune u zatvoru i to na temelju iskaza krajnje nevjerodostojnih svjedoka koji su, uzgred rečeno, puno bogatiji od bivšeg premijera, a drugi koji su mu tovarili i pravili se da ništa ne čuju i ne vide, ili se spremaju za nove funkcije i preuzimanje vlasti u državi ili bezbrižno žive od svog ‘minulog rada’. Sanader je vjerojatno i žrtva ZKP-a (Zakona o kaznenom postupku) po kojem se baš kao u Putinovoj Rusiji prvo zatvara čovjeka, a tek onda traže dokazi. A dokazi koji su protiv Sanadera izneseni u javnost (video i Ježićevo svjedočenje) u slučaju Ina-MOL možda mogu biti indicija, ali nikako dokaz temeljem kojega se može osuditi čovjeka u demokratskom društvu, kaže naš čitatelj iz Garešnice Marijan Levanić.

On ujedno sugerira da kada se govori o INI, treba pitati Linića kako su Inu prvo olakšali za ‘Bijele noći’ u Sibiru, pa je tek onda prodali Mađarima? I Jadranka Kosor bi trebala odgovoriti na pitanje, kako je kao predsjednica Fonda hrvatskih branitelja znala da je ulaganje u Inu neisplativo i da treba prodati Inine dionice? I njemu se, naime, kao i mnogim drugima u našoj zemlji čini, da bi po pitanju Ine, Sanader trebao oveće društvo u Remetincu. Zašto se sudi samo njemu?, pita čitatelj i na kraju se slaže sa Sanaderom da je prodaja Ine veleizdaja, samo bez navodnih znakova. ‘Nažalost, Ina više nije hrvatska, unatoč Sanaderovoj nedokazanoj krivici i gromoglasnom smijehu trgovaca koji su uspješno tržili na štetu hrvatskog naroda. Zbog toga mislim da je to pitanje za duboke analize, sve dok se ne dođe do svih počinitelja ovog gnusnog zlodjela’, konstatira u svom komentaru naš čitatelj Marijan Levanić.

Nakon svega, stječe se dojam da zbog slučaja Sanader, ali i brojnih drugih, prije svega tu treba spomenuti suđenje Branimiru Glavašu, kao i cijeli pravosudni rašomon koji se upravo ovih dana odigravao pred očima hrvatske, ali i međunarodne javnosti, obični građani ove zemlje gube povjerenje u ono što bi trebale biti svetinja svake civilizirane, demokratske i pravno uređene zemlje – a to su ‘institucije koje bi trebale raditi svoj posao’, ali, i ako ga rade, rade ga selektivno i po onoj narodnoj – kadija te tuži, kadija ti sudi.

Prisjetimo li se samo tko je godinama postavljao državne odvjetnike, suce i druge dijelove represivnog aparata i tko je mahao malim prstom bivšem potpredsjedniku Vlade Damiru Polančecu, onda će nam dosta toga biti puno jasnije. Pa i to, zašto je Sanader jedini u zatvoru, iako je, kako je u svom komentaru napisao još jedan naš čitatelj, Zoran Ivan Biuk iz Švicarske, mala beba za razne mesiće, josipoviće, liniće, štrokove, merzelice, nobile, a mi bismo još dodali čermake, greguriće, mateše, prke, lukoviće i ostale pripadnike udbaškoga bratstva i jedinstva.