U SPOMEN SVIM hrvatskim žrtvama i vojnicima (FOTO)

Jugoslavenske vlasti naredile su uništavanje hrvatskih, njemačkih, talijanskih i drugih vojničkih groblja, vanjska obilježja i spomenici morali su biti, sukladno naredbi, sravnjeni sa zemljom. Taj je posao obavljen temeljito, a na mjestima gdje su pokopani vojnici s druge strane moralo se po toj morbidnoj naredbi zasaditi - cvijeće i raslinje.

“Grobovi vojnika su veliki propovjednici mira”, napisao je dobitnik Nobelove nagrade za mir Albert Schweitzer. Upravo ta rečenica dominira na ploči prije ulaska na polje pokopanih njemačkih vojnika na zagrebačkom groblju Mirogoj. Protestantski teolog, filozof i glazbenik dotičnu je rečenicu izrekao kada su ga upitali što misli o nepreglednim poljima grobnica njemačkih, ali i njima suprotstavljenih izginulih vojnika diljem Njemačke.

Na zagrebačkom Mirogoju desetljećima nije bilo spomena ili oznaka za poginule vojnike Drugog svjetskog rata s one druge strane. I groblje njemačkih vojnika, ali i groblja Hrvata – pripadnika ustaških ili domobranskih postrojbi – jednostavno su preorana i uništena. Tek je osnutkom neovisne Hrvatske devedesetih godina prošlog stoljeća na uništenim humcima koji kriju tisuće grobova napravljeno ono što se prije toga nije smjelo uništiti. Danas prigodni spomenici i obilježja krase mjesta gdje su pokopani pripadnici hrvatskih i njemačkih oružanih snaga. Štoviše, obnovljen je i spomenik poginulim hrvatskim vojnicima iz Prvog svjetskog rata, jer i taj je bio žrtva uništavanja grobnih mjesta hrvatskih vojnika iz 1945. godine.

Ne samo u Zagrebu, već doslovce svugdje grobovi vojnika s druge strane su uništavani, prekopavani, poravnati. U skladu s naredbom iz ljeta 1945. godine.

Dakle, jugoslavenske vlasti naredile su uništavanje hrvatskih, njemačkih, talijanskih i drugih vojničkih groblja, vanjska obilježja i spomenici morali su biti, sukladno naredbi, sravnjeni sa zemljom. Taj je posao obavljen temeljito, a na mjestima gdje su pokopani vojnici s druge strane moralo se po toj morbidnoj naredbi zasaditi – cvijeće i raslinje.

Po naredbi Ministarstva unutarnjih poslova Federalne Republike Hrvatske stajalo je: “Treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo mjesto, gdje su se dizala takva groblja. Stoga ćete u pogledu tih groblja postupiti ovako: ograde, zidove, plotove kao i druge predmete i sredstva treba odstraniti; vanjska obilježja na pojedinim grobnim humcima, krstove, ploče, konfesijske i sve druge znakove treba ukloniti tako da čitavo zemljište, koje je bilo određeno za groblje, bude poravnano. S pojedinih grobnih humaka, koji se nalaze izvan skupnog groblja i izmešana su sa drugim grobovima, dignuti samo vanjske znakove”.

I sve to doslovce tako je bilo učinjeno. Gotovo pedeset godina bili su pomno skriveni grobovi hrvatskih vojnika, skriveni iza na brzinu postavljenih nasada i šuma. No, unatoč represiji, građani su kradomice, tajno, znali upaliti svijeće baš na preoranim, uništenim grobljima.

Danas? Uništena groblja bilo je nemoguće obnoviti, ali podizanjem spomenika i prigodnih obilježja uspijevalo se u zamisli da se mjesta sahrane poginulih vojnika ne zaborave. Zagrebačko groblje Mirogoj zoran je primjer kako se sve to ukusno i prigodno učinilo. Od središnjeg ulaza pa nekoliko stotina metara naprijed stoji spomenik, prigodni veliki križ s natpisom “Hrvatskim vojnicima palim za domovinu 1941-45.”, postavljen na mjestu pokopa hrvatskih vojnika, uz šumu kojom se pokušalo sakriti mjesto ukopa. Podiglo ga je društvo Hrvatski domobran.

Samo dvadesetak metara udesno stoji impresivan spomenik s natpisom – Palim hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu. Ovaj spomenik 1945. godine nije bio srušen, no s njega je bio izbrisan originalan natpis. Koji je vraćen u neovisnoj Hrvatskoj akciji društva “Hrvatski domobran”.

Opet, samo dvadesetak metara dalje stoji lijep spomenik za žrtve križnih puteva. Veliki spomenik resi natpis: “Hrvatskim žrtvama na Bleiburgu i Križnim putevima 1945.”. Nedaleko je veliko njemačko groblje, s više od dvije tisuće pokopanih, uređeno 1996. godine. Veliko polje sa simbolikom velikog i desetke malih križeva među posve uređenim travnjakom uređeno je hrvatsko-njemačkim sporazumom na inicijativu Narodnog saveza Njemačke – ustanove koja po nalogu SR Njemačke skrbi o ratnim grobovima njemačkih vojnika.

Mjesta ukopa hrvatskih vojnika ima još, stotinjak metara dalje u jednom gaju stoje ovih dana upaljene svijeće razasute po travnjaku između stabala. Na tom je mjestu do 1945. stajalo uređeno groblje hrvatskih vojnika, potom preorano i skriveno pod novoposađenim stablima. Društvo Hrvatski domobran i ovo mjesto ukopa obilježilo je s križom i nadgrobnom pločom, 2006. godine, a cvijeće i svijeće ukrug stotinjak metara ostavljaju preci poginulih vojnika. Ovih dana na sjećanje na sve mrtve ni ovi grobni humci nisu zaboravljeni, obasjani su svijećama, kao i svi ostali na Mirogoju. Uostalom, fotografije tu govore bolje od riječi. Susreli smo jednog gospodina, s puno svijeća u ruci… “Došao sam zapaliti svijeću i Stjepanu Radiću i Franji Tuđmanu i izginulim vojnicima iz Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata. Učinim to jednom godišnje, jer i ja sam dvaput bio hrvatski vojnik”.