Svi koji ne žele milijune džihadista su malograđanski fašisti

Problem inovjeraca, naravno, nije problem toga u što oni vjeruju, već toga iz koje i kakve kulture dolaze, mogu li se i žele li se uopće prilagoditi "životu na sjeveru". I dok mediji mašu snimkom Petre Laszlo i morbidno zlorabe sliku nesretnog dječaka koji se utopio na grčkoj obali, upirući prstom u Europu kao krivca, a ne u njegovog oca - trgovca ljudima, vratimo se za čas Saneli iz prethodnog pasusa – onog o djeci u domovima.

Zašto Milanović suosjeća sa Sirijcima?

“To su ljudi, a ne veterani domovinskog rata, pa nećemo ih valjda dočekati pendrecima!” Rekao je to još prije dva tjedna Zoran Milanović. Dobro, možda ne baš tako: mislim da je rekao vreće kupusa, no vreće kupusa nitko nije pendrečio kad su “ilegalno” naselile javnu površinu. Što dolikuje Sirijcima, ne dolikuje braniteljima, reklo bi se. U svakom slučaju, ljudi nisu vreće kupusa, ali reklo bi se da Milanović ima kupus u glavi kad se radi o problemu migranata.

Dodao je tada i kako Italija i Njemačka nisu zatvorile svoje granice kad je nama bilo teško. Samo je zaboravio tom prilikom reći da Hrvati nisu hrpimice, i to muškarci u dobi za rat, navalili u zapadne zemlje bez papira i nisu se nasilnim metodama pokušavali probiti do Švedske. Dobro, neki su otišli u Njemačku i posprdno su ih kasnije zvali – Minken bojna. Milanović nije Minken bojna, on je ipak veći dio rata bio u Londonu, a nešto i u Nagorno Karabahu, u sastavu mirovnih snaga UN – da ga ne bi ovdje regrutirali. Jer u Nagorno Karabahu je promatračima ionako bila manja frka, nego dečkima ovdje na Kupi.

Uglavnom, usporedba je teška demagogija. Ljudski je pomoći, ali ne i biti glup. A da Milanović nije ni previše bistar ni previše human, dokazao je time što se ovih dana dao u objašnjavanje kako “za izbjeglice čak ni Austrija nije dovoljno dobra, oni baš hoće u Njemačku i Švedsku”, a kamoli naša zemlja. Pa je stoga, tvrdi on, najbolje odglumiti velike humaniste, praviti se čovječan, primiti izbjeglice i dočekati ih ljubazno, da ne ispadnemo baš mučka đubrad u očima svijeta, i potom ih proslijediti dalje, ispratiti ih do granice sa Slovenijom i dalje prema Austriji.

To je, naravno, politika grlom u jagode. Bilo bi lijepo da je izvedivo, ali nije: Njemačka je isto pričala o humanosti, ali je u praksi – ukinula Schengen. Dok svi osuđuju Orbana, koji je otvoreno radio ono što su drugi radili poskrivečki i ispod žita, dok su se istodobno javno kleli u principe humanosti – dakle, hermetički zatvaraju granice – Milanović govori o potrebi otvaranja granica izbjeglicama, u nadi da će ih uspjeti proslijediti dalje.

“Radi se o par tisuća ljudi, što je u odnosu na pola milijuna, koliko smo imali srce i dušu primiti prije dvadeset godina, beznačajno”, ustvrdio je Milanović u utorak. No, ti prije dvadeset godina su bili “naši” ljudi, a ako su i bili muslimani – barem su poznavali jezik i prvom prilikom smo ih vratili u BIH. Ove neće biti moguće tek tako vratiti u Siriju.

Šamar je uskoro stigao iz Bruxellesa, gdje su na Milanovićevu najavu kako bi RH mogla otvoriti koridor kako bi izbjeglice mogli ići dalje u druge države EU-a, jer im Hrvatska nije ciljna destinacija, rekli da bi “takvo postupanje značilo kršenje EU zakona i obveza država članica”. U Bruxellesu smatraju da prema postojećim zakonima odgovornost za registraciju, zbrinjavanje i razmatranje zahtjeva za azil ima država EU-a u kojoj su prvo ušli.

Hrvatska je po zakonima EU-a dužna zbrinuti sve koji uđu na njezin teritorij, registrirati i razmotriti zahtjeve za azil. Ukoliko te osobe ne žele predati zahtjev za azil ili se ne žele registrirati, u EU-u kažu da bi Hrvatska u tom slučaju te osobe mogla vratiti u njihove države, ako s takvima postoje sporazumi o readmisiji ili u treću državu iz koje su ušli, ako je ta država sigurna. U ovom slučaju u Srbiju. Srbija je na predloženom popisu Europske komisije kao sigurna država porijekla. Naravno, ako se Srbi slože s tim da im vratimo njihove Arape i Sirijce, što je vjerojatno koliko i pobjeda SDP-a na predstojećim parlamentarnim izborima.

Usto, Milanović je vrlo kontradiktoran. Rekao je i kako smatra da će Njemačka od migranata imati koristi, jer su to “ljudi koji su puni energije i znanja prema kriterijima zemlje iz koje dolaze, koji žele raditi, a ne živjeti od socijalne pomoći. Njemačka je stara, ima lošu demografsku sliku i uzet će najbolje”.

Čak i da su “puni znanja prema kriterijima zemlje iz koje dolaze”, to ne znači da su puni znanja prema kriterijima Boscha ili Mercedesa. Oko 80 posto izbjeglica ima tek osnovnu školu, i nejasno je što bi s tim uopće mogli raditi igdje na zapadu, kad bi i htjeli raditi. No, Milanović je sam sebi skočio u usta dan kasnije izjavom u Saboru: “Hrvatska može zbrinuti tisuće izbjeglica, ali ne i desetke tisuća”. Dakle, dan ranije smo mogli i pola milijuna ako treba, a sad ne možemo ni deset tisuća!

Još gori je nastavak: “Ti ljudi ne žele ostati u Hrvatskoj i naći će načina da odu odavde. To što je Slovenija zatvorila granicu, to je schengenska granica. To ne znači da je zatvorila u punom fizičkom smislu, kao i Mađarska. Izbjeglice će sto posto izaći iz Hrvatske. Napravit ćemo sve da im bude bolje nego u Srbiji, a nije teško učiniti da im bude bolje nego u Mađarskoj. Pozivam najiskrenije da se od toga ne radi politički kapital, jer tu ga nema. Tu moramo biti jedinstveni”, rekao je.

Ako ti ljudi žele raditi – zašto onda on sam govori kako oni ne žele ni u Austriji ostati, nego baš hoće tamo gdje je najbolja socijala – u Švedsku, Kanadu i Njemačku? Ako se već vuku paralele s izbjeglicama iz rata u BiH – oni su bježali i do najbližeg sela gdje se nije pucalo, a ovdje imamo ljude koji pretežno dolaze iz Turske, gdje nikakvog rata nema.

No, najjači je dio u kojem se poziva na vlastito kršćanstvo, kao deklarirani ateist. “Postoji mogućnost da se dio tih ljudi preko Hrvatske prebaci tamo gdje želi, u tome ih neće spriječiti nikakva žica, nikakve ograde. Nećemo zaboraviti da smo ljudi, većinom kršćani, nećemo zaboraviti da je poglavar Katoličke crkve rekao da bi svaka kuća trebala primiti obitelj. Odgovor je da, potpuno smo spremni. Razmišljamo o tome cijelo vrijeme”, rekao je Zoran Milanović, odgovarajući na pitanja saborskih zastupnika. Divno je to kad se ljevica poziva na kršćanstvo i Papu, to obično rade kad nemaju boljeg izlaza iz situacije u koju su se zapetljali. A ne sumnjam da će svaka ateistička obitelj, po naputku Pape, smjestiti jednu obitelj iz Sirije. Recimo, Josipović može u svaki svoj stan smjestiti po jednu obitelj, to su četiri obitelji. A Frljić im može ustupiti kazalište.

I gdje Milanović misli usmjeravati imigrante, kad su sve države osim Hrvatske zatvorile granice, i to upravo u trenutku kad mi svoje granice otvaramo? Slovenci svoje kvote preuzimaju već u Srbiji i zatvaraju granice. EU poručuje da su izbjeglice u Hrvatskoj naš problem i da od njih nećemo dobiti ni eura za zbrinjavanje – ako nemamo novca, slobodni smo posuditi od MMF-a.

Karamarko krenuo Milanovićevim stopama

Šef oporbe, Tomislav Karamarko, osvrnuo se u Saboru na problem izbjegličke krize te prozvao Vladu zbog neozbiljnog pristupa. Njegov je ozbiljan. On je zabrinut za radna mjesta hrvatskih građana ukoliko dođu izbjeglice.

“Naši članovi Vlade pričaju o nekakvoj socijalizaciji. Mi na taj način ne znamo čemu služi Hrvatska u cijelom tom projektu i da li Europa ima zajednički plan. Što to znači socijalizirati i što to znači dati im radna mjesta u situaciji kada veliki broj naših građana sele van zato što nema to radno mjesto? Rekao bih da je to jedan vrlo neozbiljan pristup ove Vlade. Mi nemamo definiciju što se događa i koji su planovi s tim ljudima”, rekao je Karamarko.

Što se događa? Događa se najezda s Bliskog istoka na Europu. To bi otprilike bila definicija. Nešto nalik onom kada su horde barbara navalile na Rim kako bi ga popljačkale, po svemu sudeći, jer su čuli da u Rimu svi imaju zlatne kade. I dobre mobitele. Na stranu definicije, Karamarkov strah da će Vlada migrantima iz Afrike i Azije dati radna mjesta Hrvata je posve neutemeljena i zaslužuje mjesto u pregledu političke gluposti.

Kao prvo, zato jer ova Vlada nikom ne daje radno mjesto ako nije član partije, a migranti to nisu. A ne mogu se ni učlaniti u partiju dok nemaju državljanstvo. S te strane se Karamarko ne mora bojati. A ne mora se bojati ni da će migranti sami negdje naći posao, bez da im ga Milanović da, jer nije baš da imaju neke kvalifikacije. A nije baš ni da ima posla u Hrvatskoj. Istina, mediji nas uvjeravaju kako su svi koji dolaze sve sami doktori i atomski fizičari. A doktora nam fali. Ali, u stvarnosti, to su većinom ljudi koji znaju jedino kopati, ako i to.

Dodao je kako problem izbjegličke krize ima tri dimenzije, a prva je ona humanitarna. “Ne daj Bože scena koje gledamo po Makedoniji, Grčkoj i drugdje,” rekao je šef HDZ-a i dodao kako bi volio da Hrvatska, kao tranzitna zemlja za izbjeglice, pruži maksimalnu kvalitetu što se tiče tog aspekta. Primjerice, mogli bismo ih voziti do granice sa Slovenijom u limuzinama sa šoferom, ili im donositi halal doručke u kampove, možda organizirati kakvu projekciju filma s tematikom borbe islama protiv zle demokracije. A onda ih možemo, sa zatvorene granice, vratiti nazad klimatiziranim autobusima u hotele s pet zvjezdica na obali. I ostaviti ih tamo na punom pansionu dok Austrija i Slovenija ponovo ne otvore granice “za tranzit”, tamo negdje 2154. godine. Po islamskom kalendaru.

Ostojićev hotline

Nitko ne može ovih dana mimoići problem izbjeglica, a naročito ne osoba zadužena za čuvanje granica RH: Ranko Ostojić. On je rekao da već u ovom trenutku postoji pripremljeni plan za izvanrednu situaciju, ali da u ovim trenucima “nikoga nije potrebno opterećivati s detaljima”. Već u ovom trenutku! Tako rano, tako na vrijeme! “Plan je napravljen i ako bude potrebno, bit će vrlo brzo aktiviran na Vladi”, rekao je Ostojić i naveo kako plan sadrži upute za postupanje svih segmenata državne administracije, koordinaciju s nevladinim sektorom, način kako će prihvatilišta biti uređena. Rekao je i kako “vruće linije stalno rade”, odnosno da su hrvatske vlasti u stalnom kontaktu s kolegama iz Austrije, Slovenije, Srbije…

Ostojićev tajni plan za migrante je toliko tajan, da ga čak ni Ostojić nije vidio. Za nadati se je da plan uključuje zbrinjavanje migranata u nacionaliziranim stanovima u kojima danas žive viđeniji antifašisti, koji će time, nama katolibanima, pokazati kako su humani, otvoreni i tolerantni. Počevši naravno od samog Ostojića.

A zanimljiv je i taj hotline sa susjednim zemljama. Hrvatska policija se hvali odličnom suradnjom s kolegama iz Srbije. Hrvatski crveni križ se također hvali odličnom suradnjom sa srpskim kolegama. S druge strane, Crveni križ se hvali i odličnom suradnjom s hrvatskom policijom. S treće strane, hrvatska policija se hvali odličnom suradnjom sa srpskom policijom u borbi protiv ilegalnih prelazaka granice. Za pretpostaviti je i da Crveni križ Srbije odlično surađuje sa srpskom policijom. Sve bi to bilo lijepo, kad Srpski crveni križ ne bi pred kamerama švercao ljude preko granice.

Za Ostojića spremni!

Ostojić je definitivno zvijezda ovog tjedna. ATJ Lučko, čuvena antiteroristička jedinica koja će nam, kako stvari idu, i te kako još trebati, jer ako stari neprijatelji više nisu tu, novi svakako pristižu, održala je svečanost u povodu svoje godišnjice.

Ostojić je, kako se radi o njegovom resoru, htio to iskoristiti za promociju domoljublja svog šefa Milanovića, kako bi ovaj osvojio još jedne izbore. Planove mu je, po običaju, pokvarila Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Navodno je Ostojić sve već pripremio za dolazak premijera Milanovića u Lučko, naravno uz prijenos na TV, no kad je Predsjednica odlučila doći na proslavu, na poziv same jedinice, premijer je odlučio – ne pojaviti se u Lučkom. Navodno da je to uradio kako ga medijski ne bi zasjenila, što bi se opet loše odrazilo na šanse na izborima i učinilo taj posjet kontraproduktivnim.

Promatrači su uočili da je ministar, koji je bio nazočan, bojkotirao prijavak i nije bio u pratnji Predsjednice u obilasku postrojene postrojbe, kao što je uobičajeno u svim s sličnim prigodama. Nije to zapravo ništa čudno – ministri Milanovićeve vlade izgleda da imaju naputak – bojkotirati Predsjednicu, kao i njihov šef. Ostojić je, navodno, tražio da se prijavak ne preda Predsjednici, nego njemu kao ministru, ali nije uspio. Prijavak je predan Vrhovnoj zapovjednici Kolindi Grabar Kitarović, kako zakon i protokol i nalažu, ona je pozdravila zastavu i poklonila se pred spomenikom poginulim pripadnicima Lučkog. Još jedan autogol za Milanovića.

Nagrade za Markovinu i region

Druge po redu Dane Mirka Kovača u Rovinju, otvorit će prvog idućeg mjeseca Predrag Lucić i Boris Dežulović “Melodijama rulje i elite”, prikazat će se film “Ničije dijete” Vuka Ršumovića, te će biti održana svečana dodjela Nagrade Mirko Kovač, na kojoj će Miki Manojlović čitati dijelove iz Kovačeve knjige “Elita gora od rulje”. Predstavljena je i nagrada koja se dodjeljuje u četiri kategorije, te su proglašeni njeni prvi dobitnici. Peteročlani žiri odabrao ih je među umjetnicima iz “regiona”, što je eufemizam za bivšu Jugoslaviju bez Slovenije i Kosova. Jedan od dobitnika nagrade, koja iznosi nemalih 5000 eura, je Dragan Markovina za knjigu “Između crvenog i crnog”.

Treba li nas čuditi da ovakav politikantski skup “Intelektualaca”, u biti jugonacionalista, dodjeljuje nagrade po ideološkom ključu, svojima “iz regiona”? Ne. Treba li nas začuditi da je sponzor tog skupa “uglednih intelektualaca iz regiona” Ministarstvo kulture RH, koje vodi notorni HNS, i to njegov šljam s dna kace? Ne.

Treba li nas čuditi što šutke prihvaćamo da nam razne Violićke (do nedavno) dijele novac “umetnicima iz regiona” i svojim antifašistima, uvijek istom krugu od tridesetak ljudi koji ubiru sve nagrade i dotacije za ovo ili ono, dok istodobno ta ista država nema stotinjak tisuća kuna da plati dodjelu “Oskara znanja” nadarenoj djeci, koja ne dobivaju ni kune već samo kipić i pohvalu? Da.

Žalosna sudbina napuštene djece

“Upoznajte dva predivna mala dragulja koja su roditelji ostavili na rođenju i uz koje sam danas provela dio dana. Ove prekrasne bebe od prvog dana života odrastaju bez svojih mama i tata, a sustav im ne dopušta da budu usvojena. Zašto? Jer je u šest mjeseci dovoljan samo jedan poziv prema domu gdje borave njihovih bioloških roditelja s pitanjem, kako mi je dijete i cijela procedura pada u vodu, djeca ostaju u instituciji, posvojitelji ostaju neispunjene nade, a biološki roditelji peru svoju savjest sljedećim pozivom za pola godine, bez volje da odgajaju dijete. Prije 10 godina sam silno željela jednom predivnom dječaku iz Dubrovnika podariti dom. Majka akloholičarka zvala je točno svakih 5 mjeseci i 20 dana Centar da pita: ‘Kako je moj Nikša?’ I to je bilo to – dovoljno da Nikša cijelo djetinjstvo provede u instituciji. Nažalost, kako stvari stoje, i ove bebe pred vama će doživjeti istu sudbinu ako se zakon ne promjeni i sebičnim, nemarnim biološkim roditeljima, ne uskrati pravo kako to rade u drugim državama.

To je facebook status novinarke Sanele Dropulić, potresao je Hrvatsku. Kasnije je dodala i konstataciju: “Bez obzira tko sjedio u Vladi – administracija ne smije stajati na putu posvojenja, a sustav oduzimanja roditeljske skrbi treba napraviti učinkovitijim i prepustiti djecu u ruke onih koji žele o njima brinuti”.

Uz slike spomenute dječice, kojima su surovi roditelji prvo uskratili brigu, a potom i mogućnost da netko drugi preuzme brigu o njima, vjerojatno iz čiste sebičnosti i zlobe, ovdje ćemo stati. Ovo ne treba komentirati.

Ovim tek apeliramo na sve koje se to može ticati, da ovaj kretenski zakon izmjeni smjesta, tko god da ga je donio. I omoguće da nesretna djeca dođu u ruke nekoga tko bi i brinuo o njima, a ne tek nazvao svakih šest mjeseci.

Svi koji ne žele milijune džihadista su malograđanski fašisti

Vratimo se još malo izbjeglicama. “JURICA PAVIČIĆ Zašto želimo pripadati Europi Petre Laszlo? Mađarska novinarka koja šutira starce i djecu, to je slika Nove Europe kojoj nas predsjednica RH želi pridružiti”, glasi naslov teksta, inače beskrajno iritantnog preseratora Jurice Pavičića, enciklopedijske definicije pojma “intelektualni snob” i umišljene, samoproglašene moralne veličine.

U tom idiotskom uratku on piše: “To je slike Nove Europe koja je odbacila komunizam, pa je s komunizmom odbacila i proleterski internacionalizam, sekularizam, socijalnu pravdu i solidarnost. To je slika Nove Europe koja je nakon odbacivanja ‘komunjarskih parola’ legalizirala sebičnost, uskogrudni nacionalizam i jedva prikriveni rasizam. To je Nova Europa u kojoj je vjera produžetak nacionalizma, izlika da se vojujućom crkvom mobiliziramo protiv inovjeraca. Nova Europa, u kojoj je prihvatljivo šutirati starce i djecu, jer je to obrana kršćanske Europe. Pred nama se najednom rastvorila nova istočna Europa, ali ovaj put ne istočna Europa Skypea i Škode, Havela i Michnika, nego Nova Europa reciklirana iz Krležina ‘Banketa u Blitvi’. Opet je pred nama nova, izobličena Mitteleuropa, Mitteleuropa sitnih šovenskih satelita u kojima križ i mač idu pod ruku, nacionalizam je jedini opijat, a masu se iz indiferentnog drijemeža može probuditi samo ako im pokažete da muslimani (Židovi, Cigani…) prijete ‘našem načinu života’. Nisu ni Ukrajinci ni Marine Le Pen slika novog europskog fašizma. Petra Laszlo je slika tog fašizma: fašizma s oksidiranim pramenovima, u izblijedjelom jeansu i sportskim ‘tenama’.”

Dakle, po Pavičiću, u komunizmu je cvjetao humanizam, sekularizam, nije bilo nacionalizma. Sva zla su došla s demokracijom. I ako je netko imalo skeptičan spram dolaska milijuna mračnih, mrgodnih i mutnih likova sa zastavama Isila, on je nehuman i mučko đubre. Naravno, nije teško vidjeti da iz “Intelektualca” Pavičića govori notorna mržnja spram Europe, te katoličke i uljuđene tvorevine koja je ipak nadživjela “komunistički internacionalizam”; zanimljivo da netko tko sebe krsti intelektualcem ne prepoznaje da je upravo taj komunizam bio leglo najprimitivnijeg nacionalizma koji je buknuo čim je netko dignuo kamen i pustio svjetlo: sve što je bilo pod kamenom se razbježalo. A za mržnju spram imigranata je svakako kriva i Crkva čiji poglavar poziva na njihovo – prihvaćanje.

Problem inovjeraca, naravno, nije problem toga u što oni vjeruju, već toga iz koje i kakve kulture dolaze, mogu li se i žele li se uopće prilagoditi “životu na sjeveru”. I dok mediji mašu snimkom Petre Laszlo i morbidno zlorabe sliku nesretnog dječaka koji se utopio na grčkoj obali, upirući prstom u Europu kao krivca, a ne u njegovog oca – trgovca ljudima, vratimo se za čas Saneli iz prethodnog pasusa – onog o djeci u domovima.

Uz needitirani video izbjeglica na granici, koji pokazuje razmjere njihovog primitivizma i divljaštva, ta inače kako vidimo vrlo humana žena piše: “Kao novinaru dobro su mi poznate medijske podvale koje vlasnici medija čine kako bi oblikovali želje i misli javnosti u svoju korist, tj. onih za koje rade. Pitanje ‘sirijskih’ izbjeglica je velika medijska podvala koja koristi jednom dijelu globalnih manipulatora, što ćemo nažalost vrlo brzo otkriti kroz novu ratnu krizu u Europi.”

Evo istinskih prikaza što se događa na makedonskoj, srbijanskoj, mađarskoj granici, kako ih istinski tretira policija, kako se “izbjeglice ponašaju”; piše ona uz priloženi video. Riječ je o snimkama nadzornih kamera koje veliki mediji nikad neće objaviti. “Zašto se ne pokazuju Pakistanci i Afganistanci koji spaljuju svoje putovnice i onda dolaze u Europu prijavljujući se kao Sirijci, zašto se ne pokazuje kako grabe humanitarnu pomoć i nisu u stanju normalno stati u red, zašto ruše ograde i razvaljuju vrata kao stoka, a ne prolaze kroz njih kao ljudi, zašto mediji izbjegavaju pokazati pravo lice ljudi koji nam dolaze, i koga to trebamo dočekivati s osmijehom”, pita Sanela.

Zna to sve i Jurica, no u svojoj zaslijepljenosti on smatra da će ti Sirijci promijeniti “kršćansko” lice Europe u “multikulti”, u melting pot kojim će vladati anacionalni gay friendly komunisti. U stvarnosti, oni su prvi čija će se glava naći na panju kad “izbjeglice” uvedu šerijat, prvo u svojim četvrtima, a kasnije i u cijelim državama. Kog će “liberali” podržati za trideset godina, kada potomci današnjih useljenika počnu vješati homoseksualce na autodizalice po Stockholmu i Bruxellesu?

Ovako neselektivan i nekritički prihvat izbjeglica, kakav zagovaraju neki hrvatski mediji i Pavičić, neprihvatljiva je i pogubna praksa s dalekosežnim posljedicama, a u sjećanje dolazi i antičko povijesno iskustvo s – trojanskim konjem.