SMRTI U KOJE SE NE UPLIĆU NI PUTIN NI JOSIPOVIĆ: Misteriozna ubojstva ruskih novinara ’91. na Banovini pred razrješenjem?

Srbi do dana današnjeg poriču da su išta loše učinili "braći Rusima" te krivnju nameću Hrvatima koji su, ovih dana, došli u posjed dokaza o okolnostima smrti stradavanja ruskih novinara na zadatku.

Ubojstva dvojice ruskih novinara Viktora Nogina i Gennadija Kurinnoja, koji su, dok su kao strani profesionalni novinari bili na novinarskom zadatku, 1. rujna 1991. godine u mjestu Panjani mučki ubijeni, jedne su od najmisterioznijih smrti koje su se dogodile tijekom Domovinskoga rata, ali i jedna od većih mrlja koja se sustavno nameće Hrvatima i koja bi se ovih dana konačno mogla isprati. Istragu protiv počinitelja ubojstva ruskih novinara, 2012. godine službeno su zatražili i Galina Kurinnoj, supruga ubijenog novinara Gennadija Kurinnoja. Kao i ugledni ruski novinar, sveučilišni profesor i akademik Vladimir Mukusev, bivši šef Istražnog povjerenstva Vrhovnog sovjeta Ruske Federacije za potragu za nestalim ruskim novinarima Noginom i Kurinnojem, kao i Ivan Kurinnoj, sin ubijenog novinara Gennadija Kurinnoja. Pravu istragu, međutim, nikada nitko nije htio sprovesti, jer kako se čini, Viktor i Gennadi nisu bili tek obični novinari koji su nastradali u ratnoj zoni i ova tragična priča, po svemu sudeći, ima puno veću širinu i dubinu nego što se mislilo…

Podsjetimo, ruski novinari krenuli su 1. rujna 1991. godine autoputom iz Beograda u Zagreb. S autoputa su sišli u Novskoj i pravcem Jasenovac – Hrvatska Dubica ušli u Hrvatsku Kostajnicu koja je u to vrijeme (11 dana prije pada grada) bila pod kontrolom hrvatskih snaga. U Hrvatskoj Kostajnici obavljali su svoj novinarski posao snimajući po gradu intervjue s više osoba – hrvatskih civila, pripadnika ZNG-a i hrvatske policije. U svim razgovorima ispoljavali su želju da nastave putovanje iz Hrvatske Kostajnice prema Petrinji i dalje prema Zagrebu. Upozoreni od više osoba s kojima su razgovarali da cesta Hrvatska Kostajnica – Petrinja nije sigurna za promet i da su na istoj mogući problemi s odmetničkim srpskim bandama, Viktor Nogin (bivši student hrvatskoga jezika u Zagrebu) na dobrom je hrvatskom jeziku rekao: Nemojte se bojati, ja imam iskustvo iz afganistanskog rata, vi Hrvati ste dobi ljudi, a Srbi su naša braća.

U poslijepodnevnim satima Viktor Nogin i Genady Kurinnoy krenuli su iz Hrvatske Kostajnice cestom u pravcu Petrinje. Na cesti u selu Panjani srpski teroristi s postavljene barikade pucali su u vozilo kojim je upravljao novinar Viktor Nogin, dok je na zadnjem sjedalu vozila (zbog boljih mogućnosti snimanja) bio snimatelj Genady Kurinnoy. Nakon što je vozilo stalo, a vozilu prišli pripadnici srpskih paravojnih snaga, ranjeni Viktor Nogin je rekao: Ne pucajte, mi smo vaša braća. Ove riječi nisu imale odjeka, već je zapovjednik srpskih pobunjeničkih snaga viknuo: vi ste ustaški špijuni, paljba! Nakon što su Viktor i Genady ubijeni, srpski su teroristi opljačkali opremu iz vozila te zapalili vozilo s leševima. Sutradan lokalni komandant bataljona, rezervni poručnik JNA Mirko Zebić naredio je srpskim pobunjenicima Zoranu Prlini i Željku Vraneševiću da olupinu s izgorjelim leševima sakrivaju, što su isti i učinili, te olupinu sa izgorjelim leševima odvukli 3,5 kilometara u dubinu teritorija koji su tada kontrolirali pobunjeni Srbi. Njihove kosti do danas nisu pronađene…

Srbi do dana današnjeg poriču da su išta loše učinili “braći Rusima” te krivnju nameću Hrvatima koji su ovih dana došli u posjed dokaza o okolnostima smrti stradavanja ruskih novinara na zadatku. Konkretno, materijale ima Agencija za istraživanje i dokumentaciju ratnih sukoba, a dokazi bi uskoro trebali osvanuti na jednoj od televizijskih kuća koja se posebno zainteresirala za ovu nerazjašnjenu priču.

Još jedna od rijetkih osoba zainteresiranih za sudbinu dvojice Rusa je deputat vrhovnog sovjeta, novinar i ratni prijatelj iz afganistanskog rata pokojnog Viktora Nogina, Vladimir Mukusev koji je u svojstvu čelnika parlamentarne istražne skupine koju je oformio tadašnji predsjednik Mihail Gorbačov, zajedno s dva pukovnika FSB-a i zamjenikom državnog tužitelja Rusije ustanovio istinu te uz nepobitne dokaze izvijestio državne vlasti Rusije da ubojice dvojice ruskih novinara nisu hrvatske snage, već da su ubojstvo počinili pripadnici srpskih paravojnih snaga. Ova činjenica zbog ruskih interesa na ovim prostorima nikako nije odgovarala tadašnjim vlastima Rusije, a ne odgovara ni danas. Vladimir Mukusev od tadašnjih ruskih vlasti proglašen je za rušitelja ruskih nacionalnih interesa na ovim prostorima, a od kolega ruskih novinara optužen je da je lovac na senzacije. Za “raspetljavanje” ove priče nije zainteresiran Putin, baš kao niti predsjednik Josipović koji je o svemu obaviješten. Sa svim ovim ni danas se Vladimir Mukusev ne miri pa je stoga objavio knjigu Crna mapa, priča jedne novinarske istrage, a hrvatski branitelji s Banovine su 2011. godine na mjestu ubojstva u Panjanima za dvojicu hrabrih ruskih novinara podigli spomenik.

Sada, nakon 23 godine pogibije Nogina i Kurinnoja i na samu obljetnicu njihove smrti 1. 9., mogli bismo doznati kako su i zašto život okončala dva novinara iz Rusije i jednom konačno objasniti svijetu da za njihovu smrt nisu odgovorni hrvatski vojnici.