Neumoljive brojke: Nastave li Hrvati iseljavati istim tempom, do polovice stoljeća u zemlji neće biti ni jednog stanovnika!

Danas su objavljeni podatci koji kažu: lani je u Njemačku doselilo 50.628 hrvatskih državljana. Godinu ranije, 44.260. A druge obećane zemlje za Hrvate? U Irsku je prema nepotpunim podacima irske socijalne službe lani otišlo najmanje 5.500 ljudi, no stvarna brojka bi mogla biti i dosta veća. Brojka onih koji su otišli za Kanadu bi mogla biti tek nešto manja, a Hrvati masovno odlaze i u druge zemlje EU poput Austrije, Engleske, i Švedske, u Dubai, Australiju, SAD...

Hrvatska ima svega oko četiri milijuna i dvjesto tisuća stanovnika, i ove brojke su čista katastrofa. Iseljavanje u Njemačku naglo raste zadnjih godina, iako je velika ekonomska kriza iz 2008. stvar prošlosti i u Hrvatskoj i svijetu. Iz podataka da je samo u Njemačku i Irsku iselilo oko 60.000 ljudi u samo jednoj godini, može se s velikom statističkom sigurnošću pretpostaviti da ukupni broj Hrvata koji su lani napustili zemlju, vjerojatno zauvijek, nije manji od 70.000. A i to prema podacima koji vjerojatno nisu potpuni, i to ako smo optimisti u predviđanjima. Taj broj svake godine raste: 2012. u Njemačku je odselilo 12.944 Hrvata, 2013. se brojka popela na 18.503, a 2014. je bio pravi bum – 44.260 ljudi je otišlo za Njemačku.

Čak i da iseljavanje ne nastavi rasti, a raste i to rapidno, i da ostane na sadašnjim brojkama, Hrvatska će do polovice stoljeća ostati bez radno sposobnog stanovništva. Naime, uz iseljavanje, problem je i prirodno izumiranje: u Hrvatskoj godišnje rađa oko 12.000 ljudi manje nego što ih umire. Demografska piramida govori da će se ta razlika ubuduće neminovno povećavati, jer u dob za rađanje uskoro dolazi generacija koja je rođena nakon što je sredinom devedesetih došlo do naglog pada nataliteta. Kad to kombinirate s gornjim brojkama, ispada da Hrvatska godišnje gubi oko 80.000 stanovnika, na sadašnjoj razini, i demografski gubitak se svake godine ubrzava. A malo je toga što možemo uraditi da se to spriječi, naročito na području nataliteta: jednostavno, više nema tko rađati dovoljan broj djece za održavanje nacije. Čak i kad bi djevojke koje sad dolaze u dob za rađanje redom imale po troje ili četvero djece, a to se neće dogoditi, to vjerojatno ne bi bilo dovoljno.

Pritom je slaba utjeha što je uz rečenih 50.628 Hrvata koji su lani doselili u Njemačku, 12.918 odselilo. Neki od njih su jednostavno otišli dalje, u druge zemlje EU. Čak i ako pretpostavimo da se najveći dio vratio u RH, ostaje nam brojka od zastrašujućih 70.000 ljudi koje godišnje gubimo. Na 4.200.000 stanovnika! Tim tempom, Hrvatska će ostati bez i jednog stanovnika za 60 godina, bar tako pokazuje prosta računica. Prava računica pokazuje da će se to dogoditi ranije – jer Hrvatsku napušta mlada populacija, u dobi za osnivanje obitelji, pa će iseljavanje sedamdesetak tisuća ljudi godišnje (a vraćaju se uglavnom tek umirovljenici) neminovno dovesti do daljeg naglog pada nataliteta. Dakle, računajte s realno četrdesetak do pedeset godina dok zadnji Hrvat u domovini ne ugasi svijetlo.

Da stvar bude još gora: iseljava praktički isključivo radno sposobno stanovništvo. A inače smo na europskom dnu po broju radno aktivnog stanovništva. U Hrvatskoj je lani bilo svega 3,6 milijuna radno sposobnih, što je najmanje ikad, ali od toga je radilo samo oko 1,35 milijuna! A sam broj radno sposobnih je bitno pao unazad par godina- očito, kao posljedica iseljavanja. Da stvar bude još gora, podaci Državnog zavoda za statistiku od prije dvije godine, kad je stanje bilo povoljnije nego danas, pokazuju da je od tada ukupno 3,845 milijuna radno sposobnih zaposleno bilo samo njih 36,1 posto, 7,7 posto klasificirano je kao nezaposleni, dok je čak 56,2 posto neaktivno! Dakle, nisu aktivno tražili posao niti načina da se uključe u radnu snagu – većina tih živi od neke rente, rada na crno, socijale, prijevremene mirovine (imamo u EU rekordan udio invalida rada, njih 250.000!) i sličnog, ili studira, živi kod roditelja ili od njihovih primanja, i tako dalje. Uspoređujući sadašnje stanje s onima iz 2008. godine, vidljivo je značajno pogoršanje tijekom posljednjih šest godina: broj zaposlenih manji je za 180,7 tisuća, broj nezaposlenih povećan je za 147 tisuća, a stopa nezaposlenosti gotovo udvostručena (za 7,9 postotnih bodova). Dodatno zabrinjava pad broja radno sposobnih stanovnika starijih od 15 godina na najnižu razinu (3,604 milijuna) otkako postoje usporedivi podatci.

Dakle, ako iseljavaju radno sposobni, a iseljavaju, bit će dovoljno i četrdesetak godina, ako ne i manje, ako se natalitet dodatno ne pogorša i ako se iseljavanje ne ubrza, a vjerojatno hoće, da bismo ostali samo sa studentima, umirovljenicima, i socijalnim slučajevima. Koje, naravno, više neće imati tko financirati: i ovako tek nešto preko 900.000 ljudi radi u realnom sektoru ekonomije, oko 400.000 u javnom, i tih niti milijun Hrvata na svojoj grbači uzdržavaju sve ostale. Dakle, jedan Hrvat koji radi u realnom sektoru mora zaraditi za još tri do četiri druga: to su student (koji studira u prosjeku sedam godina) ili učenik, umirovljenik koji je otišao u “prijevremenu” s 50 godina, doživotni socijalni slučaj, i prevrtač papira u uredu za istraživanje ruda i gubljenje vremena. On taj teret više ne može ili ne želi podnijeti, i on odlazi.

A tu nije kraj lošim vijestima: najviše iseljavaju upravo visokoobrazovani i kompetentni ljudi, koji mogu naći posao vani. Zašto bi liječnik, kojeg smo 20 godina i više školovali, i platili specijalizaciju, ostao raditi ovdje za tisuću eura ili nešto malo više od toga, a svugdje u EU može dobiti pet  do osam tisuća, ako je čemu? Ili programer, čak i osrednjima se otvaraju poslovi u Dubaiju. Ili inženjer strojarstva, njih Nijemci zlatom plaćaju? Ovdje ostaju uglavnom tek najnekvalificiraniji, što zemlju samo još više gura prema dnu i ubrzava iseljavanje.

Dakle, stvarnost je da ćemo uskoro biti zemlja bez stanovnika. Demografske projekcije o kojima sam pisao godinama ranije, prije ovog iseljeničkog vala, su govorile da ćemo i bez iseljavanja iduće stoljeće dočekati s 1.300.000 ljudi, i to vrlo siromašnih, jer taj broj ljudi ne omogućava učinkovitu ekonomiju ni vođenje države. Za veličinu Hrvatske i njene resurse, optimum bi za ekonomiju bio oko deset milijuna ljudi. Sve ispod toga znači premalo tržište i premalo radne snage, naročito visoko kvalificirane, za pokretanje ozbiljnijih poslova u Hrvatskoj. No, uz nove trendove, sve će se to desiti i puno ranije, vjerojatno već sredinom stoljeća možemo računati na potpuni slom sistema. A tada nam preostaje samo proglasiti rasprodaju ili naseliti masovno migrante iz Somalije, zemlje u kojoj je prosječni IQ oko 68 a nepismeno je oko 70% stanovništva (po službenim podacima, a realno je funkcionalno nepismenih oko 90 %).