HDZ je izgubio obraz i čast, a izgubit će i vlast

Petrov je tražio Karamarkovu glavu na srebrnom pladnju, i dobio je. HDZ je na to pristao kako bi pod svaku cijenu opstao na vlasti, makar i uz premijera iz trećeg ešalona i uz koaliciju s besprizornim tipovima poput Čačića, "backstabberima" tipa Prgometa, ili pak s onima koji predstavljaju sve suprotno od onog za što se HDZ deklarativno zalaže, poput Pupovca.

Izgleda da bi se neki – brojni – u HDZ-u odrekli i vlastite matere da netko to traži kao uvjet za dizanje ruku u Saboru za njihovu vladu, kamoli ne Karamarka. Da im Petrov kaže da skinu gaće i sagnu se, vjerojatno bi i to učinili. A u “domoljubnu” koaliciju bi izgleda primili i Vojislava Šešelja, da kojim slučajem sjedi u Saboru, ako bi im njegov glas donio prevagu. Uostalom, spominje se mogućnost da u novoj Frankestein-vladi premijer bude Milošević, u koaliciji s Pupovcem, što je zapravo posve prirodna koalicija. Možda da pozovu i Jožu Manolića da vodi vladu kao vanstranački kadar? Da je Franjo Tuđman živ, vjerojatno bi sinu odvalio dva šamara zbog izjave u stilu “dajmo im koga traže, ako ćemo na taj način zadržati vlast” i objasnio mu neke stvari oko toga kako se vodi politika. Jer, da je on postupao pod pritiskom onako kako postupa današnji HDZ, Srbija bi bila ako ne do Tokija, a ono bar do Graza. Politika koju zadnjih dana vode u HDZ-u se ne da opisati nego kao kalkulantska i kukavička.

HDZ time samo dokazuje da se nakon smrti Franje Tuđmana pretvorio u nakupinu beskičmenjaka, interesnu skupinu koja ne zastupa nikakve principe niti ideje osim vlastitog opstanka na vlasti pod svaku cijenu, i pod bilo kojim uvjetima. Bez ikakvih moralnih skrupula i obzira prema rezultatima izbora. Ljudi koji su dali glas za HDZ sigurno nisu dali glas za Oreškovića, a naročito nisu dali glas za Čačića, jednog od najljigavijih likova koji su se ikad pojavili u inače zagađenoj močvari hrvatske politike, tipa koji se cerio uz šampanjac na proslavi izborne pobjede Ive Josipovića samo dva dana nakon što je autom ubio dvoje staraca, što je usto pokušao zataškati. Dakle, apsolutna moralna nula. Zašto je on HDZ-ovcima, uza bezbrojne afere koje se iza njega vuku, “prihvatljiv” iako je uhvaćen u sukobu interesa a njegova firma koju je maznuo u privatizaciji i upropastio ostala državi dužna desetke milijuna kuna, a Karamarko im “nije prihvatljiv” zbog navodnog sukoba interesa za koji je Dalija Orešković rekla da vjerojatno niti ne postoji? Prihvatljiv je i notorno korumipirani Vrdoljak, i brojni drugi, jer njihovu glavu Petrov ne traži, pa se time priče kako su na Karamarka vršili pritisak zbog afera, bile one realne ili ne, padaju u vodu. Kako se Pupovac i Prgomet uklapaju u proklamirano “domoljublje”? Ako Pupovac zatraži Hasanbegovićevu glavu, u zamjenu za ruku u Saboru, hoće li je dobiti? Svakako. To je HDZ! Sve za vlast, vlast ni za što! Činjenica je da bismo preslagivanjem dobili vladu sastavljenu što od ljudi koje nitko nije birao, a što od ljudi koji su nespojivih svjetonazora (ako ih imaju): birači koji su birali Domoljubnu koaliciju sigurno ne žele u vladi Čačića i Vrdoljaka, kamoli Pupovca, i obratno, oni koji su birali HNS i reformiste sigurno ne žele da vlada HDZ.

Most za nigdje

Nakratko je izgledalo da će se Most profilirati kao najveće smeće na domaćoj političkoj sceni: Petrov je prije izbora govorio, “ma nismo mi tu radi fotelja” i uvjeravao kako ga zanimaju samo reforme i ništa osim reformi, a nakon izbora ga više najednom nije zanimala niti jedna reforma,  već je kao grizli zario pandže u baroknu fotelju na Markovom trgu, a onda zatražio još po jednu kožnu, starinsku za svakog člana svoje interesne skupine. Krenuo je za svećenika pa odustao, potom je krenuo za psihijatra pa odustao i prešao u političare, krenuo je sa SDP-om pa odustao, krenuo je s reformama pa odustao, krenuo je s domoljubljem pa odustao, a potom je krenuo s pričom kako se Karamarko treba žrtvovati za domovinu jer ono onako moralan po cijelom tijelu ne može s njim, ali Božo “Braunsberger” očito nije spreman žrtvovati svoju fotelju zbog afere “Grizli”. Danas je naime sud časti Hrvatske udruge za odnose s javnošću rekao kako je ugovor po kom bi se Hrvatska svela na indijanski rezervat u kom se ministre, institucije države i javne medije posve otvoreno kupuje za šarena stakalca i vatrenu vodu kako bi promicali ne interese Hrvatske već austrijskog vlasnika trgovačkog centra “povreda profesionalnih i etičkih standarda”, i to je vrlo blago rečeno. Po tom ugovoru Božine stranke s austrijskim prodavačem đinđi i krpica Hrvatska bi bila nešto kao Honduras, zemlja u kojoj ministrima cijena piše na čelu, i oni bi zapravo radili kao prodajni agenti vlasnika West Gatea. I to radi stranka kojoj je parola “javni interes ispred privatnog”! Prodaje svoje ministre privatnicima uz cijenu po satu!  Kao prostitutke na uglu Gajeve! A usto je odlučio, mimo svake političke kulture i svih uzanci koje u politici demokratskih i civiliziranih država važe, kadrovirati i po tuđim strankama, te odlučivati od toga koga HDZ smije birati za svog lokalnog šefa vlastitog ogranka u selima Ravnih Kotara do toga tko smije prezentirati HDZ u vladi u kojoj su oni koalicijski partner.

HDZ ih je međutim prešišao. Da u HDZ-u ne sjede potpuni beskičmenjaci, uključujući Karamarka koji je napravio ultimativnu glupost i političko samoubojstvo kad je pristao na uvjet Bože Petrova da on ne bude premijer kako se ne bi išlo na nove izbore, oni bi rekli kako HDZ ne može biti talac Bože Petrova. Umjesto toga, oni ponavljaju, u koru sa svima onima koji inače ne podnose HDZ, a sad su naglo postali njegovi dušebrižnici, kako “stranka ne može biti talac jednog čovjeka”. Nešto slično smo slušali za Franje Tuđmana, o tome kako je Hrvatska talac jednog čovjeka: pa, u dobroj mjeri je i bila – ali samo zato da ne bismo postali talac nekog izvana. Da je Karamarko postupio časno, nikad ne bi pristao na Božinu ucjenu da on ne smije biti premijer: sve što se kasnije događalo je logičan slijed događanja. A HDZ-ovci bi, da nisu beskičmenjaci, odustali od preslagivanja i raspustili Sabor, i ne bi se uopće bavili time tko je Boži ili veleposlaniku SAD prihvatljiv.

Kičma, jel nam to treba?

Račan je davno rekao da se izbore može izgubiti, ali obraz ne. HDZ je odlučio ostati na vlasti pod svaku cijenu, pa i obraza i časti.  HDZ je za Tuđmana imao milijardu mana, ali je imao i kičmu, osjećaj časti i ponosa. Jedini razlog zašto bi ikad itko glasao za tu ekipu u kojoj je uz domoljube i rijetke intelektualce – intelektualci su od HDZ-a uglavnom zazirali – bilo i poprilično običnih krkana je to što kao stranka nisu bili beskičmenjaci, te su imali nekakav osjećaj za dostojanstvo. To je ono što ih je tada donekle razlikovalo od jalnuških diletanata i prodanih duša iz ostalih stranaka. Ovako, ne vidim ikakvog razloga da ih se podupre, jer sigurno nitko nikad nije glasao za HDZ zato jer ih je smatrao naročito obrazovanima, poštenima, ili simpatičnima. Za njih se glasalo jer su zastupali dostojanstvo nacije pred vanjskim čimbenicima. Zastupali su neke vrijednosti. Danas više ne zastupaju baš ništa osim vlastitih interesa.

HDZ još može odustati od ovog sramoćenja s preslagivanjem “većine” i izaći na izbore, iako ni oni u ovoj situaciji nemaju prevelikog smisla. Drugi put neka nas jednostavno poštede izbora i odu u veleposlanstvo u Buzinu pitati tko smije biti premijer, kad već Orešković ide tamo pitati slažu li se oni i Kanađani s izborom šefa hrvatske obavještajne agencije, kao što je priznao da je uradio. Ako veleposlanika nema, mogu pitati i njegovu tajnicu, ili njenog pekinezera. Dio HDZ-a kaže da je sve to u redu i u “nacionalnom interesu”, da trebamo pod svaku cijenu dobiti “stabilnu vladu” bez novih izbora, jer u “protivnom će se vratiti Milanović, Maras i Hajdaš-Dončić”. Pa zato da se ne bi vratili oni trebamo podržati vladu sastavljenu vjerojatno od Pupovca, Čačića, i zastupnika romske manjine, te toksičnog otpada iz svih mogućih stranaka i strančica? Hvala, ne hvala, vratite mi radije ministra Marasa, onako “oštroumnog” kakav već je, i Orsata koji ne zna naći vrata u studiju i luta kao medvjed u kavezu iza voditeljice! Oni bar znaju gdje spadaju!

No, izbora će izgleda ipak biti: a za sad je najizgledniji pobjednik SDP, što ne treba niti čuditi. Milanović je obični mulac kojeg ne zanima vođenje države, nesposoban i jalov, zainteresiran samo za svoju probavu i tamanjenje jastoga i skupih vina o trošku stranke i države, ali uz ovaj cirkus ni on više ne djeluje tako jadno. On u ovoj situaciji nije uradio ništa čime bi se osramotio – nije vukao za rukav zastupnike kako bi skupio 76 glasova koji bi mu omogućili da ON bude premijer, što realno ako vlada padne može upravo kao i HDZ, s Karamarkom ili bez. On nije pristao na Božin ultimatum, rekao je da ako Boži on nije prihvatljiv za premijera, neka si Božo nađe drugu budalu koju će reketariti i ucjenjivati. Pa onda mi nemojte prodavati priče “ne misliš valjda da je isto da ministar bude Kovač ili Vesna Pusić”. Ionako će oboje plesati kako netko drugi svira, a izbori su, onako, da se kaže da ih imamo. A vlada, uspije li je HDZ sastaviti, ionako zacijelo neće dugo izdržati: samo, ovaj put se HDZ neće vratiti onako lako i brzo kao nakon pada Sanadera, nakon samo četiri godine u oporbi. Ovaj put će to trajati puno dulje. Zato bi im bilo pametnije da odmah odu na izbore: što se više budu dodatno blamirali, više će desetljeća provesti u oporbi. Strah od Milanovića je promašen, demokracija je. Ako narod baš želi Milanovića, neka ga izglasa, to je njegovo demokratsko pravo.