Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Kod HDZ-a je prilično jasno da je desna ‘crvena krpa’ Hasanbegović zbog kojeg se ljevičari još tresu: ‘Što ako ipak… ne daj Bože!’

Autor: Zvonimir Hodak

Za vrijeme Karamarka ustaške zmije razmiljele su se po Lijepoj Našoj. Fašizacija i ustašizacija, svastike, ZDS, ognjištari. Otkako nam se ukazao Plenki, sve je to nestalo kao da su Davor Božinović, Mate Granić i Vlado Šeks čarobnim štapićem rastjerali tamne oblake nad državom.

Ugodan tjedan u Lijepoj Našoj. Osobito za nogometne suce. Crtači svastike sa Poljuda “nacrtali“ su i “lični opis“ suca Brune Marića u restoranu u Stobreču. Žestoki momci upali su u restoran vičući “ubit ćemo te“ te vatrogasnim cijevima i batinama počeli uvjeravati “sudiju“ kako je vrijeme da počne suditi pošteno. Za naše prilike ništa posebno. Sve se to već događalo na “ovim prostorima“. Policija je podnijela prijavu za pokušaj nanošenja teške tjelesne ozljede uz objašnjenje ”da su ga htjeli ubiti onda bi ga i ubili”. Sve je to, kao što sam rekao, viđeno i ne bih na to trošio tintu da nije opjevane hrvatske dvoličnosti. Svi od Torcide do HNS-a oštro su osudili napad na “omiljenog“ suca. Kao u tenisu. Kad igrač napravi slučajan poen jer loptica udari u vrh mreže ili pogodi plastičnu liniju, prvo što se napravi digne se ruka i izgovori iskreno i od srca ”sorry”, a od žalosti se takvom igraču lice razvuče u široki i zadovoljni osmjeh. Naročito me oduševila iskrena humanost našeg “Oka sokolova“ Matea Beusana, vanbračnog sina športske redakcije HRT-a. Dobri Mateo, objektivan kakvim ga je već Bog stvorio, za SN je dao svoje viđenje “operacije Bruno Marić“. Kaže naš Mateo: “Neke stvari nisu mi jasne. Prvo ide na sud u Split s odvjetnikom i odluči ručati u restoranu“. Slažem se. Trebao je ići na sud s tenkom, a ne sa odvjetnikom. “Pa što dolijevati ulje na vatru i izabrati Stobreč“, mudruje Beusan. Kad ga je već sud pozvao u Split, logično bi bilo da je ručao u Lepoglavi, a ne u mirnom i pastoralnom Stobreču. Lepoglava je puna elitnih ribljih restorana, vjerojatno misli dobronamjerni Mateo. “Drugo, on nosi pištolj sa sobom. Što će mu pištolj kad ide u Split?” Time je “oko sokolovo“ pokazao kako je vidovit. Ni jedan od one desetorice koji su naoružani palicama, bokserima i vatrogasnim crijevima navalili na suca nije imao pištolj. Što će onda pištolj rabijatnom Mariću koji, što je događaj zorno i pokazao, nije imao ni jedan ozbiljan razlog da ide na put s pištoljem. U RH dozvole za držanje i nošenje oružja dobivaju se isključivo uz uvjet da pištolj nikada ne nosiš kad ideš na ručak u Stobreč. Kad ideš u Lepoglavu u zatvorsku menzu pištolj ti tako i tako oduzmu prilikom ulaska. ”Ali ističem taj napad treba oštro osuditi”. Tu je Mateo ostao malo nedorečen. Je li mislio na napad desetorice na Marića ili na napad do zuba naoružanog suca na navijače ogorčene njegovim “krađama“ i to uvijek istog kluba. Inače, pamtim jednu utakmicu kojoj sam sa svojim prijateljima osobno nazočio. Negdje krajem 70-desetih Dinamo je igrao u Banja Luci sa Borcem. Stadion je grmio protiv “lopovskog“ kluba koji već 20 godina ne može osvojiti prvenstvo drage nam Juge. Da bi smirio situaciju sudija, Mateo Beusan izbacio je oko 4000 BBB-a sa stadiona. Usprkos toj odgojnoj mjeri Dinamo je pobijedio sa mislim 3:1. Ako ste ikada imali dvojbe s čestim izrazom “krokodilske suze“ slučaj Brune Marića pomogao nam je svima da bolje shvatimo taj pojam.

Pitali tako jednom nekog nogometnog suca je li ikada zaželio upoznati srodnu dušu? ”Ne, nikada!” odgovori sudac. ”Što će mi još jedna budala!”

Hrvatski lijevi mediju biju dvije odvojene, ali jednako važne bitke. Prvo što ih tišti i muči je hoće li Plenki uspjeti obuzdati desnicu u HDZ-u, a druga je kako spriječiti “svjetsku sramotu“ Donalda Trumpa da pobijedi na američkim predsjedničkim izborima. Kod HDZ-a je prilično jasno da je desna “crvena krpa“ Hasanbegović. Iako je već gotovo “zicer“ da isti neće biti novi ministar kulture, ljevičari se ipak još tresu: što ako ipak… ne daj Bože! Vjerojatno se tako nešto otelo i Nevenu Budaku. Na okruglom stolu o katoličkom vjeronauku Neven je izrekao “istorijsku“ istinu: “Ne prihvaćati religioznost znači biti obilježen“. Kako bi to zgodno rekao ministar Kovač: “to je jedna velika bedastoća. Ta izjava“. Neven Budak ostao je trajno obilježen kao zadnji partijski sekretar na Filozofskom fakultetu time da je komunist bio i ostao. Da je u RH provedena bar kamilica-lustracija, likovi kao što je Budak danas bi u osnovnim školama još jedino podučavali djecu što je dijalektički materijalizam. Ovako “politički fleksibilan“, zajedno sa svojim istomišljenicima Jakovinom, Markovinom, Klasićem i Pericom i dalje vodi davno izgubljene “crvene“ bitke tvrdeći složno da vjeronauk indoktrinira djecu. Evidentno je da većina roditelja želi da im djeca budu indoktrinirana u katoličkom duhu. Tako su djeca koja pohađaju dobrovoljno vjeronauk postala, po Budaku i uhljebljenim komunjarama, faktor koji ruši demokratsko društvo. Ni manje ni više.

No pustimo Budaka. On je pročitana i zatvorena knjiga. Jutarnji, u svojoj borbi protiv “povampirenih“ HDZ-ovih desničara, posvećuje 14. listopada osmu i devetu stranu “spašavanju vojnika Hribara i vojnikinje Nine Obuljen“. Čovjek se raznježi, suza skoro kane niz oko kad pročita što su sve za ovu napaćenu zemlju napravili Hribar i Nina. Tomislav Čatež se križa:“ Samozvani domoljupci ne mire se da je Nina Obuljen najbolji izbor za Ministarstvo kulture“. Sve po demokratskim standardima iz “samoupravnog socijalizma“. Ako si za Ninu onda si normalan, progresivan i dobronamjeran građanin RH. Ako je ne podržavaš za mjesto ministrice onda si “samozvani domoljubac“. Ja osobno podržavam Ninu… Badrić. Ali skupina branitelja ekstremista“ podigla je kaznenu prijavu protiv Nine i njenog frenda Hrvoja Hribara. Tu je sve jasno. Tu prijavu ili će DORH odbacit kao neutemeljenu ili je prihvatiti. Za Hribara i njegov senzibilni demokratski habitus to je “braniteljski poklič na smrt“. Ne samo to, nego i Boris Vlašić, ljevoruko krilo Jutarnjeg, ima informaciju da naša Nina ima policijsku zaštitu jer su “razulareni desničari“ podnijeli protiv nje, Hribara i HAVC-a prijavu tužilaštvu. Čak je i laiku jasno da ova zlobna kaznena prijava znatno usporava mogućnost da se u Hrvatskoj filmovi rade u stvaralačkoj slobodi. Bez te slobode nikada ne bi bio snimljen famozni Danski film “15 minuta-Masakr u Dvoru.“ Mi smo ponosni što je jedan od najgledanijih filmova na sarajevskom festivalu bio film koji smo mi podržali sa oko 500.000 ustaških kuna. I neka svijet vidi istinu o hrabrim hrvatskim bojovnicima kako likvidiraju srpske duševne bolesnike u Dvoru. Sad Jutarnji, njegovi Žikisti misle da će braniteljska konferencija za tisak biti “poklič za smrt“ te da će Nina I Hrvoje proći kao i nesretnici u filmu Georga Larsena i Kaspera Vedesmana u sramotnom filmskom falsifikatu. Kad netko, na uobičajen demokratski potez kao što je konferencija za tisak i podnošenje kaznene prijave, reagira s toliko histerije i uspoređuje to sa pokličem na smrt, kad se čak traži policijska zaštita, onda to i nije za pravosuđe i policiju nego možda za psihijatriju… Usput rečeno, ovo su zadnji trzaji ubijenog konja. Kaznena prijava će biti odbijena, Hasanbegović neće biti ministar i onda nastupa nirvana.

Za vrijeme Karamarka ustaške zmije razmiljele su se po Lijepoj Našoj. Fašizacija i ustašizacija, svastike, ZDS, ognjištari. Otkako nam se ukazao Plenki, sve je to nestalo kao da su Davor Božinović, Mate Granić i Vlado Šeks čarobnim štapićem rastjerali tamne oblake nad državom. Jelena Lovrić, nova članica progresivnog HDZ-a, je u zanosu. “SDP je u rasulu. Andrej Plenković ostaje bez oporbe.“ U Saboru dakako. Ali Lovrićka zna od kuda prijeti opasnost. To je Most. Treba li ga zapaliti ili prijeći. Nije to most na Sutjeskoj, ni na Neretvi. Slušajte, razmišljanje bivše elitne članice Centralnog komiteta SKH: “Ne treba zaboraviti da se Most u nekim slučajevima već pokazao kao nositelj rigidnih nazadnjačkih pojava. Pod njegovim sponzorstvom izvršena je klerikalizacija javne televizije. Ustašolike provokacije i poteze ideološke agresije uredno su odšutjeli. Notorni Hasanbegović u njima navodno ima svoje jatake. Petrov je nedavno odjurio u Stolac pokušavajući tamošnje Hrvate uzeti u zaštitu, ali je pritom pokazao nepoštivanje prema činjenicama-posve je ignorirao strašno etičko čišćenje koje su tamo nad muslimanima počinili Hrvati-i prema susjednoj državi. Na ugrožavanje prava manjina u Hrvatskoj nikada nije reagirao. Mentalnog (!?) su biskupi doveli na čelo Sabora, što bi se moglo pokazati kao veliki problem za njegove partnere u HDZ-u, ali i šire.“ Bravo Jele!!! Dok je tebe, Branimira Pofuka, Marka Špoljara, Silvane Perice, Ante Tomića, Jurice Pavičića, Roberta Bajrušija, Borisa Vlašića i sličnih likova, ustaša, fašista i nacista nikada neće nedostajati u Lijepoj našoj. Jelena Lovrić je ujedno i odgovor zašto ljevica sustavno doživljava poraz za porazom u Europi i svijetu. Osvrnite se na glad u Venezueli, bijedu u Boliviji. Osim što prodaju laži i političku bozu, ljevica prodaje i zemlju. Bilo u RH ili BiH kao što sad radi Jelena Lovrić sa Stolcem. Tito je rekao “Prozor mora pasti!“. Sad mora pasti i stari hrvatski grad Stolac kao strateški najvažnije mjesto za proboj Bošnjaka na toliko željeno more. Evo nama džamije i u Neumu. Na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta Britanac Nigel Farage osvrnuo se i na Lijepu našu. Naglasio je da je Hrvatska “velika pobjeda EU“ iako je svega 22% građana RH glasovalo na referendumu za ulazak u EU. Govoreći o rasprodaji nacionalnog imetka, Farage je rekao: “Zemlja koja se 800 godina borila za svoju neovisnost, nakon 20 godina ju je prodala ovim ljudima ispred nas“. Država koja prelazi preko Hude jame kao ”gluha kuja preko ćuprije”, koja ne reagira kad FIFA u obrazloženju kazne izrečene Joe Šimuniću napiše: “Na teritoriju po kojem se danas RH proteže Hrvati su zapravo činili manjinu pučanstva. Teritorij je bio napučen milijunima Srba, Židova i Roma. Radi stvaranja hrvatske države ustaše su izvršile pljačku srpske, židovske i romske imovine, masovna uhićenja, zatočenja u koncentracijske logore te masovna pogubljenja pripadnika židovskog, srpskog i romskog življa, kao i nasilnog prekrštavanja preostalog srpskog i židovskog življa na rimokatoličku vjeru…” (a što je sa prekrštavanjem Roma? Opaska autora). ”Ustaše su također pobile 40.000 Židova te čak 700.000 Srba.“ FIFA-debil koji je to napisao sigurno nije isisao iz prsta tvrdnju o Hrvatima kao manjini u Hrvatskoj. Ja mislim da su te prijesne laži iz Hrvatske plasirali desničari. Sigurno i vi mislite tako? Jasno je da ljevica i razni hrvatski izrodi lažu iz generacije u generaciju. Jasno je da cinka i falsificira nacionalnu povijest preko katedri povijesti raznih filozofskih fakulteta u Zagrebu, Splitu i Rijeci.

Međutim, nejasno je da nijedna vlast u RH, bila ona SDP-ova ili HDZ-ova, ne ustane barem na zadnje noge zbog otkrića Hude jame ili na kretensko obrazloženje kazne Jou Šimuniću. Po istom boljševičkom uzorku ”laži, laži, pa će laž postati istina” režiraju se i događaji u BiH. Hrvatska manjina dijeli BiH uzduž i poprijeko. Notorna Lovrićka se zgraža kako se Petrov pojavljuje u Stolcu. Zgražala se kad je to isto napravio i Milanović u Mostaru, kad su gorjele hrvatske institucije. U oba slučaja pojavljuje se ljubimica HAVC-a i Nine Obuljen i Jasmila Žbanić koja će, budite sigurni, hrvatskim kunama krenuti u nove projekte u cilju raskrinkavanja Tuđmanove podjele BiH. Podjele do zadnjeg Hrvata.

Slična dijabolična priča odvija se ovih dana u Vojvodini. Beogradski plaćenici među Bunjevcima traže poništenje odluke iz 1945.g. kojom su Bunjevci proglašeni Hrvatima. Nacionalno vijeće bunjevačke manjine smatra da je taj akt iz 1945.g. akt nasilne asimilacije. Jadni, toliko su asimilirani da im je Toma Nikolić nedavno poslao školske knjige na ćirilici. Tu nisu rekli ni ”be”. Suzana Kujundžić-Ostojić, predsjednica Bunjevačkog vijeća, uvjerena je da ni Ante Starčević, Ivan Meštrović, Antun Gustav Matoš, Ante Pavelić, Mile Budak i dr. nisu bili Hrvati iako su se izjašnjavali kao bunjevački Hrvati. Bunjevci se kao zasebna nacionalna manjina počinju spominjati za režima Slobodana Miloševića. Postoji nešto što se u međunarodnom pravu zove reciprocitet. Koliko prava Srbija i BiH daju u svojoj državi Hrvatima toliko i Hrvatska daje državljanima tih država. Bunjevci se u Srbiji polako asimiliraju u bilo što samo da nisu Hrvati. Hrvati pak imaju veća prava u Mongoliji ili Sudanu nego u Srbiji. O položaju Hrvata u BiH treba zatražiti stručnu analizu Jelene Lovrić i Jasmile Žbanić. Ta analiza izgledat će kao da je jedna prepisala analizu od druge od riječi do riječi. I to sve ne ide na dušu ni Srbiji ni BiH. Odgovornost je prvenstveno na likovima kao što su Stipe Mesić, Ivo Josipović, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Ivo Banac, Davor Božinović, Milorad Pupovac i ostali bezbrojni likovi koji se tresu od EU birokrata. Interes hrvatske politike za sudbinu Hrvata izvan RH nešto je manji od brige za sudbinu Hillary Clinton ako slučajno izgubi izbore protiv “sirove muškarčine“ Donlanda Trumpa.

Za učestale teške prometne nesreće koje se svakodnevno događaju u RH krivi su loši propisi – kojih se vozači i tako ne pridržavaju.

Autor: Zvonimir Hodak

ZADNJE VIJESTI