Holbrooke je htio da u istočnu Slavoniju putujemo s putovnicom

Taj 'buldožer' u diplomaciji uporno je inzistirao da se bosanskim Srbima, koji su izgubili rat, dade 51% teritorija u BiH da bi na kraju teško, ali ipak pristao da to bude 49%. Upravo je on inzistirao na nazivu 'Republika Srpska' i tom alkemijom stvorio državu u državi. O trećem hrvatskom entitetu nije htio ni čuti.

Štedi se na sve strane. Reže se gdje treba i ne treba. Jedino su nevladine udruge sigurne da se na njih neće primijeniti restrikcije u financiranju jer one marljivo skupljaju dokaze kako bi Hrvatima i svijetu dokazali kako je hrvatska država nastala na zločinu. Na takvom poslu ova hrvatska Vlada ne smije štedjeti! Hrvatska je zaista jedinstvena zemlja na svijetu. Dok su se jedni u Domovinskom ratu borili protiv agresora i stvarali hrvatsku državu drugi su osnivali tzv. „nevladine“ udruge s ciljem dokazivanja kako oni koji su na bojištu, a napose oni koji ih vode, čine zapravo zločine za koje svakako moraju odgovarati. Kako bi rekli naši „prijatelji“ Englezi, Nizozemci, Francuzi i svi oni drugi koji su zdušno „zavijali“ za opstanak „moderne“ jugoslavenske federacije. Među takvima je i udruga pod nazivom „Documenta“ čija je voditeljica Vesna Teršelič koja zajedno sa Jergovićem, Lukićkom i Savom Štrbcem zdušno lovi po Hrvatskoj naciste, ustaše i ratne zločince Hrvate. Pri tome se svi takvi služe otrcanom parolom da „svaki zločin mora biti kažnjen!“ Naravno, ta dubokoumna istina vrijedi samo za zločine koje su počinili Hrvati. I tako je Vesna Teršelič pompozno najavila osnivanje regionalne komisije REKOM koja bi tobože istraživala sve zločine koji su se za vrijeme Domovinskog rata dogodili u Hrvatskoj, a sve bi to naravno trebala financirati hrvatska Vlada.

Laži nevladinih udruga za ljudska prava

Kad netko stidljivo kaže da bi preambula njihove inicijative trebala biti jasna naznaka kako je na Hrvatsku bila izvršena srpska agresija, Vesna i njeni istomišljenici se doslovce „krste“. Usput, plasira se i laž kako tu inicijativu podržavaju hrvatski branitelji koji se na to mogu samo „križati“ od čuda. U raspravi koju je tim povodom organizirala Udruga dragovoljaca Domovinskog rata najveći dio članstva se izjasnio kako takva udruga nije Hrvatskoj potrebna jer imamo vlastite institucije koje se u okviru zakona bave tom problematikom. Teršelička je postala javnosti poznata kad ju je silno uzbudilo podizanje spomenika Juri Francetiću u Slunju, ali se nije nimalo uzbudila na činjenicu da dvadeset kilometara dalje postoji selo Sertić Poljana. Kad su lokalni Srbi u doba rata ušli u selo, oni seljani koji su mogli pobjegli su u okolne šume. U selu su ostali samo starci koji bilo zbog bolesti bilo zbog starosti nisu mogli bježati. Srbi su sve te starce žive spalili zajedno s njihovim kućama. Zato je hrvatska Vlada onima koji su počinili taj stravičan zločin, nakon što je bio donesen Zakon o oprostu, obnovila kuće, a onima koji se eto ipak neće vratiti u ustašku državu gradit će ili kupovati stanove u Srbiji. Siguran sam da će mnogi od tih zločinaca odmah pohrliti u nevladinu komisiju REKOM i zijat će na sav glas kako treba kazniti sve zločine koje su Hrvati počinili u prošlom ratu. Churchill je rekao da se najviše laže u ljubavi, lovu i predizbornoj kampanji. Ja bih dodao: i u nevladinim udrugama za ljudska prava u Hrvatskoj.

Ostvaruju se planovi Sanaderovih prijatelja

S Ivom Sanaderom sve postaje jasnije. Izgleda da će Austrija postati njegova obećana zemlja. Od dobrovoljnog skraćenog izručenja nema ništa, a bojim se da u pitanje dolazi i duža varijanta. U više sam navrata rekao da bi njegovo izručenje moglo trajati do dvije godine. Sada neimenovana banka iz Koruške (zna se da je riječ o Hypo banci) podnosi ovih dana austrijskoj komisiji za pranje novca prijavu da je bivši premijer prao novac. Radi se o dva tajna računa, kako navode mediji, a na kojima je bilo oko milijun i dvjesto tisuća eura. Austrijanci ne otkrivaju kad je taj novac dospio u banku. Po zakonu i praksi banka je dužna podnijeti prijavu isti dan kad bilo tko u banku uloži više od 30 000 eura. Kad prijava nije bila odmah podnesena postavlja se logično pitanje zašto ju je austrijska banka podnijela baš sada kad je trebao započeti ekstradicijski postupak. Izgleda da je scenarij takav da austrijsko državno odvjetništvo pokreće istragu zbog tobožnjeg pranja novca i potom diže optužnicu protiv Sanadera. Prvostupanjski sud može donijeti presudu protiv koje postoji pravo žalbe i sve to traje dugo, skoro kao i kod nas u Hrvatskoj. U međuvremenu Austrijanci saslušavaju bivšeg premijera kao važnog svjedoka u aferi Hypo banke. Sve je to legalno jer je Sanader sada pod austrijskom jurisdikcijom i austrijski postupci sada imaju prednost pred postupkom za izručenje Hrvatskoj. Nakon izvjesnog vremena, kad se i u Austriji i u Hrvatskoj malo stiša, Sanader neće imati nikakvog problema skupiti novac za jamčevinu i kad izađe da se u Austriji dalje brani sa slobode, plan njegovih prijatelja koji mu pomažu bit će uspješno ostvaren. Stara ruska poslovica kaže: „Bivši prijatelj gori je od neprijatelja“! Pitam se samo vrijedi li ta poslovica i u Austriji?

Feralovci u akciji rasturanja Slobodne

Dnevno.hr donosi vijest kako je u posjedu ugovora o privatizaciji Slobodne Dalmacije, a koje ugovore je potpisala Jadranka Kosor, tadašnja potpredsjednica Vlade. Dobro da se napokon doznalo tko je potpisao ugovor čijim je potpisom trasiran put prema potpunoj propasti jednog uglednog regionalnog dnevnika. Danas je Slobodna Dalmacija u rukama bivših novinara Ferala koji su uspjeli prvo upropastiti svoj tjednik Feral Tribune, a sada jednako uspješno upropaštavaju i ovaj dnevni list. Međutim, feralovci se dobro sjećaju kako ih je Sanader pokušao u dva navrata spasiti od sigurne propasti, pa sad očekuju i od njegove nasljednice „ruku spasa“, onu istu ruku koja je potpisala ugovore o privatizaciji Slobodne. Po reakciji feralovaca iz Slobodne vidljivo je kako smatraju da je to Kosorica naprosto dužna, baš zbog toga što je potpisala ugovor o privatizaciji. Nitko međutim ne kaže tko je dužan vratiti na posao sve one kvalitetne novinare koje su feralovci na čelu sa Sanaderovim kućnim intimusom Plešeom istjerali iz Slobodne nakon njene privatizacije. Vrsni Josip Jović objavi poneki člančić tek svaka tri mjeseca, Anitu Malenicu su doslovce potjerali, ali zato „vrsni“ novinari kao Đikić, Krile i Pavelić imaju vremena i energije za pisanje knjige u kojoj blate generala Antu Gotovinu. General sprema podnijeti tužbu protiv spomenutog sramotnog trojca kojemu baš i neće biti šaljivo ako će se u Hrvatskoj, nakon novele Kaznenog zakona, ponovno moći izreći kazna zatvora za klevetu. Feralovcima se predugo dopuštalo da vode dnevnik u propast, valjda po onoj „pametniji popuštaju!“. Ja bih dodao: „dok pametniji popuštaju, budale vladaju!“

Stari lav i mladi Štimac

Legendarni engleski manager Bill Shankly je jednom rekao: „Neki ljudi misle da je nogomet pitanje života ili smrti. U krivu su. Nogomet je mnogo više od toga!“ Upravo smo ovih dana vidjeli da je ta uzrečica točna dok se birao novi predsjednik HNS-a. Stari/novi predsjednik Vlatko Marković izabran je po četvrti puta i to sa svojim jednim glasom više. Poraženi vrište! Tvrde kako se radi o prijevari! Možda su u pravu?! Nešto ipak bode u oči. Prema izjašnjavanjima županijskih nogometnih sveza omjer delegata koji su trebali glasovati za Markovića trebao je biti znatno veći u njegovu korist. Znači da su mnogi delegati iskoristili činjenicu da je glasovanje bilo tajno pa su svoj glas umjesto Markoviću dali Štimcu. To dosta govori o takvim ljudima. Vjerojatno su to učinili iz čistog idealizma, sigurno nisu sjedili na dvije stolice, sigurno nisu podlegli zovu obećanja ili možda ne-daj-bože prijetnji s bilo koje ili čak obje strane, oni su se samo predomislili! I tako je stari lav Marković u foto-finišu pobijedio mladog Štimca unatoč arapskoj poslovici: „Nema tog starog lava koji ne bi htio bio mladi magarac!“

Holboork s manje talenta od Luke Bebića

Umro je Richard Holbrook za kojeg je Barack Obama rekao da je „gigant američke diplomacije“. Možda i jest, ali ako pogledamo posljedice Daytonskog sporazuma onda mi se čini da više diplomatskog talenta od tog giganta američke diplomacije ima npr.: naš Luka Bebić! Taj „buldožer“ u diplomaciji uporno je inzistirao da se bosanskim Srbima, koji su izgubili rat, dade 51% teritorija u BiH da bi na kraju teško, ali ipak pristao da to bude 49%. Upravo je on inzistirao na nazivu „Republika Srpska“ i tom alkemijom stvorio državu u državi. O trećem hrvatskom entitetu nije htio ni čuti. Bio je žestoki protivnik ulaska hrvatske vojske u Banja Luku, prijetio je Hrvatskoj bombardiranjem od strane NATO-a da bi kasnije u svojim memoarima tvrdio da je to bila Tuđmanova greška. Iz njegovih je memoara vidljivo kako je doslovno pobjesnio kad je dr. Tuđman tražio reintegraciju istočne Slavonije tvrdeći da će Tuđman srušiti čitav njegov projekt. Sreća da tada nismo imali na vlasti Račana, Sanadara ili Kosoricu jer bi u tom slučaju danas u istočnu Slavoniju putovali s putovnicama. Wolfang von Goethe je rekao: „Isplesti vijenac mnogo je lakše nego za njega naći dostojnu glavu“….