Milanović vrlo uspješno provodi politiku osiromašenja po poučku Moše Pijade

Autor: Zdravko Tomac/7Dnevno/18. rujna 2015

U Hrvatskoj su i dalje na vlasti mentalni komunisti i provoditelji Mošina poučka koji glasi: "Seljak koji posjeduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima plaću i ima kruha za nas ništa ne vrijedi. Mi od njih moramo učiniti beskućnike, proletere, samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti..."

Poslije II. svjetskog rata Titovi komunisti provodili su crvenim terorom komunističku revoluciju s ciljem osiromašenja hrvatskog naroda. Seljacima su oduzeli zemlju i natjerali ih u seljačke radne zadruge. Obrtnicima i poduzetnicima su nacionalizirali poduzeća, a inteligenciju zatvorili u logore. Cilj njihove politike bio je stvaranje očajnika koji ne mogu preživjeti bez milosti Partije i države i širenje strašnog straha i crvenog terora. Tako da se svatko bojao hoće li završiti u logoru ili će izgubiti glavu ako ne izrazi potpunu poslušnost i lojalnost. Tu komunističku strategiju najbolje je izrazio Moša Pijade, jedan od najbližih suradnika Josipa Broza Tita.

Na Prvom zasjedanju Avnoja Moša je na sljedeći način formulirao svoj komunistički poučak o stvaranju beskućnika i sirotinje kao cilja revolucije. Evo što je, uz ostalo, rekao: “Oni koji nemaju ni kuće, ni zemlje, ni stoke brzo će se i sami priključiti nama.” Dodao je: “Seljak koji posjeduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima plaću i ima kruha za nas ništa ne vrijedi. Mi od njih moramo učiniti beskućnike, proletere, samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja reda i mira.”

U nekoliko godina Titovi komunisti su u potpunosti proveli Mošin poučak. U Jugoslaviji je u logorima završilo više od tri milijuna ljudi, a 650 tisuća je likvidirano. Svuda je vladao strah. Seljaci su silom natjerani u seljačke radne zadruge. Ostali su i bez zemlje i bez stoke i bez bilo kakve imovine. Industrijalci i obrtnici, ne samo da su ostali bez svoje imovine, nego su proglašeni narodnim neprijateljima i mnogi su likvidirani ili su završili u logorima.

U to vrijeme najviše upotrebljavana parola bila je “nema povratka na staro”. Tko god se opirao strašnom crvenom teroru ili ga nije svesrdno podržavao završio je u logoru ili je likvidiran kao narodni neprijatelj, kao čovjek koji se bori za “povratak na staro”, a staro su bile građanske slobode, ljudska prava, nacionalna ravnopravnost, pravo na imovinu, pravo na plaću, pravo na dostojanstvo.

Smiješna “nova” koalicija smiješnog naziva

Prošlo je od tada skoro 70 godina, Hrvatska je postala samostalna i suverena demokratska država, članica EU-a i NATO-a, ali na žalost na vlasti su i dalje mentalni komunisti i provoditelji Mošina poučka u novim uvjetima. Nakon što su potpuno upropastili i osiromašili Hrvatsku, nakon što nisu proveli ni jednu točku plana 21, nakon što je na svim područjima u Hrvatskoj stanje puno lošije nego prije četiri godine, kada su preuzeli vlast, uoči novih parlamentarnih izbora Kukuriku koalicija, ne slučajno, odlučila je promijeniti naziv svoje koalicije i nazvati se: “Raste Hrvatska – nema povratka na staro”. Ta nova koalicija smiješnog naziva “Raste Hrvatska – nema povratka na staro” nema nikakvog plana, pred izbore nije rekla ni riječi o tome zašto nije ostvarila ni jednu točku iz plana 21 koji je obećavao med i mlijeko. Naziv nove koalicije “Raste Hrvatska” bio bi smiješan da nije tragičan. Zašto je tragičan? Zašto se radi o velikoj prevari? Zato što u četiri godine njihove vlasti Hrvatska nije rasla nego je propadala. Zato što su rasli samo problemi. Evo što raste u Hrvatskoj. Raste iseljavanje, posebno mladih obrazovanih ljudi.

Raste posebno odlazak stručnih i visokokvalificiranih ljudi koji su potrebni Hrvatskoj ali koje Zoran Milanović tjera u inozemstvo svojom politikom i savjetom “idite u inozemstvo, tamo će vam biti bolje”. Raste broj blokiranih, stotine tisuće ljudi ne mogu plaćati svoje obveze. Sve veći broj ljudi je potpuno osiromašilo i ne može normalno živjeti i sve više zavisi od pomoći države i njene milostinje.




Dakle, ova vlada je prema Pijadinu poučku osiromašila veliki dio pučanstva i dovela ga u stanje kada više ne može normalno živjeti bez socijalne pomoći. Takvom politikom misle kukurikavci da će dobiti izbore jer su sada smislili da dijele sitniš tim nemoćnim ljudima, da im daju po 200 kuna mjesečno i opraštaju im dio dugova. Zadužila se Vlada u inozemstvu i spremna je na različite načine dijeliti milostinju ljudima ne bi li kupila njihove glasove. Nije ova vlada samo gospodarski i materijalno dovela stotine tisuća ljudi u potpuno bezizlazan položaj, nego je povećala i represiju i širi strah. Uvela je masovni sustav privilegija za članove svojih stranaka. Tako da je postalo općepoznato da ako ne možeš dobiti posao, ako tvoja djeca ne mogu dobiti posao, ako tvoja firma ne može od države dobiti posao, onda se upiši u SDP ili HNS pa ćeš riješiti svoje probleme.

Dakle, ne raste Hrvatska, nego rastu problemi. Cijela strategija ove vlade pred ove izbore temelji se na krivotvorinama i lažima. Skrivaju istinu da je za njihove vlasti BDP manji za više od 10 posto nego prije četiri godine. Dakle, skrivaju istinu da Hrvatska ne raste, nego pada, nestaje, tone u dužničko ropstvo. Isključivo govore o rezultatima u zadnjih šest mjeseci, koji su zaustavili pad, ali ne zaslugama Vlade nego izvanredne turističke sezone zbog ratova na Bliskom istoku, nesigurnosti u Turskoj i arapskim zemljama, kada su nam došli mnogi turisti koji nam inače ne bi došli. Hvale se porastom izvoza, što opet nije njihova zasluga nego je posljedica pretanka krize u EU-u. Hvale se smanjenjem broja nezaposlenih, ali neće reći istinu da ima manje zaposlenih nego prije četiri godine, što je bitno. Broj nezaposlenih se smanjio zbog masovnih odlazaka ljudi u inozemstvo. Dakle, radi se o nevjerojatnoj prijevari. Kukuriku koalicija presvučena u koaliciju “Raste Hrvatska – nema povratka na staro”, i u zadnjim danima svoga mandata pokušava dosljedno primijeniti Mošin poučak. Nakon što su veliki broj ljudi doveli u bezizlazan položaj, što su ih osiromašili, nakon što su im oduzeli budućnost, pokušavaju kupiti njihove glasove sitnišem i lažnim obećanjima. Umirovljenicima obećavaju božićnicu znajući da je za mnoge to jedina mogućnost da se barem za Božić dobro najedu. Obećavaju i povećanje plaća ako pobijede na izborima. Opraštaju dugove i dijele novac iz državnog proračuna i iz kredita koje su podigli u inozemstvu i nije ih briga tko će to kasnije i kako vratiti.

Najprije su doveli Hrvatsku u dužničko ropstvo, velik broj građana je pred bankrotom, stotine tisuća ljudi su blokirane i ne mogu platiti režije. Dakle, stvorili su stanje općeg siromaštva, bijede i očaja, kako bi ljude u potpunosti doveli u zavisnost od milostinje i svoje vlasti. Te nakon što su proveli Mošin poučak i stvorili očajnike sada izigravaju Samaritance i socijalno osjetljivu vlast koja pomaže sirotinji da kako tako preživi.




Dakle, naziv koalicija “Raste Hrvatska” je potpuna prijevara i vrijeđa zdrav razum, jer narasli su i rastu problemi i šire se pojave koje ugrožavaju i samu opstojnost hrvatskoga naroda i države. Ova vlast nije samo nanijela goleme štete na gospodarskom planu, nije samo veliki broj ljudi pretvorila u sirotinju bez budućnosti, nego je i na političkom, kulturnom i svakom drugom planu nanijela i nanosi štete. Obnovili su ideološke borbe iz prošlosti, sprječavaju da se suočimo s istinom o komunističkim zločinima, žele skriti istinu o komunističkom Titovom genocidu nad hrvatskim narodom poslije II. svjetskog rata. Više od 1700 dosad otkrivenih masovnih stratišta i grobnica i hudih jama teško optužuju sadašnju vlast koja ne samo prikriva te zločine, nego i sve one koji se zalažu za istinu proglašava neprijateljima naroda, ustašama i fašistima odnosno zagovornicima povrataka na staro.

Zato je zanimljivo analizirati zašto su čak u naziv svoje koalicije uvrstili slogan “nema povratka na staro”. To je najkompromitiranija rečenica poslije II. svjetskog rata kada su sve one koji nisu prihvaćali komunističku revoluciju proglašavali zagovornicima povratka na staro i narodnim neprijateljima koje treba bez milosti eliminirati. Zato je potrebno upitati propalu Kukuriku koaliciju koja mijenja ime, ali ostaje na staroj politici, zašto su u ime koalicije uvrstili zlogasni komunistički slogan “nema povratka na staro”?

Pobjeda domoljubne koalicije – “povratak na staro”!

Milanović, Vesna Pusić i ostali morali bi objasniti hrvatskom narodu što danas za njih znači slogan “nema povratka na staro”? Prije svega, čudno je i opasno da se koristi ta stara komunistička parola iz vremena crvenog terora, kada se je svako zalaganje za građanske slobode, privatnu imovinu, sigurnost i demokraciju, višestranačje, nacionalne slobode, a protiv komunističkog terora, etiketiralo kao kontrarevolucionarna borba čiji je cilj povratak na staro. S obzirom da je danas po Ustavu Hrvatska demokratska, višestranačka država, članica EU-a i NATO-a, država s viskom stupnjem sloboda i ljudskih prava, da je unatoč svim problemima ostvarila mnogo od onoga što su komunisti likvidacijama i logorima nastojali onemogućiti, optužujući da je sve to povratak na staro. Zbog svega toga je nejasno što transformiranoj Kukuriku koaliciji, koja se presvukla u novo ruho sa starim sadržajem, znači slogan “nema povratak na staro”.

Dakle, oni 70 godina kasnije vraćaju se mentalno i politički na stanje poslije II. svjetskog rata i koriste najomraženiju i najopasniju parolu iz tog vremena “nema povratka na staro”, a problem je obrnut. Treba u Hrvatskoj na ovim izborima promijeniti staro, komunističko i nedemokratsko, staru vlast u kojoj vladaju mentalni komunisti i titoisti. U tome je problem. Očito je da oni i danas, kao i nakon II. svjetskog rata, borbu za demokratske slobode, nacionalnu ravnopravnost, ljudska prava, spoznavanje istine o komunističkim zločinima, tretiraju kao povratak na staro. Oni stavljanjem parole “nema povratka na staro” ustvari umjesto predizbornog programa kao jedini cilj svoje koalicije ističu očuvanje ostataka starog komunističkog sustava! Za njih je povratak na staro otkrivanje istine o komunističkim zločinima. Za njih je povratak na staro provođenje dekomunizacije i detitozacie hrvatskog društva. Za preobučene i maskirane kukurikavce povratak na staro je i rehabilitacija domoljublja i nacionalnog ponosa. Za njih je povratak na staro suprotstavljanje velikosrpskoj agresiji, koja se obnavlja provođenjem Memoranduma 2. Za njih je povratak na staro utvrđivanje istine o Domovinskom ratu i raskrinkavanje djelovanja pete kolone u Hrvatskoj u koju spada i veliki dio Kukuriku koalicije koja se sada pretvara u koaliciju “nema povratka na staro”. Za njih je očekivana pobjeda domoljubne koalicije povratak na staro.

U političkim borbama nisu važne samo koncepcije nego su i važni ključni ljudi i njihov mentalni sklop, njihov svjetonazor i glavne ideje za koje se zalažu i kao političari i kao ljudi. Dakle, nužno je analizirati tko su ključni ljudi koji Hrvatskoj danas nude politiku nema povratka na staro. Tko su ključni ljudi koji nas vraćaju na provođenje Mošina poučka? Ključna osoba te koalicije “nema povratka na staro” nije Zoran Milanović. On je formalno najisturenija osoba, ali ključne strateške poteze i vlast u svojim rukama drži prva potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. Ona kaže – pokušavaju nam ukrsti Hrvatsku, ali neće uspjeti. Mi smo pravda, napredak. Mi smo koalicija koja će ukloniti svaki strah i nesigurnost, koja će od Hrvatske napraviti pristojnu, uređenu državu, a protiv nas su oni koji šire strah, nesigurnost, koji nas žele vratiti u totalitarizam i ustašluk.

Vesna Pusić, kao projekt određenih snaga međunarodne zajednice, ne želi samo vladati Hrvatskom u koaliciji u kojoj se formalni šef Milanović drži za njenu suknju, nego ima i veće ambicije, postati glavnom tajnicom UN-a, kako bi mogla provesti protuhrvatsku politiku koju nije uspjela potpuno ostvariti u Hrvatskoj.

Cijelo vrijeme svog političkog djelovanja Pusićka je u svim ključnim trenutcima djelovala iznutra kao peta kolona. Ona je osoba koja je optužila Hrvatsku da je agresor na Bosnu i Hercegovinu. Koja je tvrdila da je Oluja zločinački pothvat i da je Hrvatska utemeljena na zločinu. Koja je pokušala smijeniti Tuđmana upravo pred Oluju, koja je do zadnjeg dana inzistirala da Hrvatska treba povući tužbu protiv Srbije za učinjeni genocid, koja je bila proteza Carle del Ponte u lažnom optuživanju Tuđmana, hrvatskih generala i Domovinskog rata u cjelini. Koja je širila strah jer je sve one koji su se borili za istinu proglašavala nacionalistima i ustašama. A da Vesna Pusić nema srama i da je spremna sve učiniti u ostvarivanju svojih bolesnih ambicija potvrđuju njene izjave da je Milanovićeva i njena vlada navodno najbolja vlada koju je Hrvatska ikad imala. Kada bi imala imalo srama, nakon svega zla koje je učinila i čini hrvatskom narodu, ne bi se na tako brutalan i bezobrazan način samokandidirala za glavnu tajnicu UN-a. Ali nije samo Vesna Pusić hvalisavac i osoba bez srama. To su i Zoran Milanović i njegovi ministri, koji na kraju mandata u kojem su nanijeli strašne štete hrvatskom narodu traže novi mandat. Trebalo bi puno prostora da se nabroje najvažnije štete koje su učinili Milanović i njegova vlada, a koje se danas prešućuju. Potpuno se zaboravlja na Lex Perković i sustavne pokušaje Milanovića i njegove koalicije da se onemogući suđenje udbaškim ubojicama. Mora se postaviti i pitanje kako ga nije sram, nakon 1700 otkrivenih grobišta i stratišta, nakon stotine hudih jama u kojima je sustavno i na industrijski način proveden genocid nad hrvatskim narodom, reći da je Tito najbolje što su Hrvati imali.

Pupovac i žuta traka u Hrvatskom saboru

Pitam ga kako ga nije sram sada pred izbore pokušati glumiti domoljuba i svoju Kukuriku koaliciju preobučenu u koaliciju “nema povratka na staro” predstavljati kao domovinsku, a sebe kao velikog Hrvata koji je i srcem i glavom uvijek branio hrvatske nacionalne interese. Pitam se kako ga nije sram da je njegova većinska Kukuriku koalicija za predsjednika Odbora za vanjsku politiku izabrala Milorada Pupovca, čovjeka koji provodi velikosrpski i protuhrvatsku politiku, koji je sa žutom trakom dolazio na sjednicu Hrvatskog sabora kako bi i vizualno pokazao kako je Hrvatska navodno ustaška i fašistička Hrvatska i danas. Kako Milanovića i njegove nije sram govoriti da su branili i da će braniti hrvatske nacionalne interese kada imaju Pupovca za predsjednika Odbora za vanjsku politiku, koji je lažno optužio da je Katolička crkva na čelu s kardinalom Kuharićem prisilno pokrstila više od deset tisuća srpske djece! Koji i nakon presuda međunarodnih sudova i dalje lažno optužuje Oluju da je udruženi zločinački pothvat. Koji je dva puta doveo u Hrvatsku srpskog ministra Vulina, koji u Hrvatskoj optužuje Hrvatsku da je ne samo bila, nego da je i danas ustaška država, te da je blaženi kardinal Alojzije Stepinac ustaša.

Dakle, radi se o ljudima koji su spremni na sve. Koji su spremni lagati i krivotvoriti, kupovati glasove, koji su spremi za očuvanje svoje vlasti nanijeti i dalje nanositi goleme štete svom hrvatskom narodu.

Zbog svega toga mora se u interesu pravde i istine i budućnosti hrvatskog naroda činjenicama raskrinkavati novi veliki pokušaj prijevare hrvatskog naroda. Njihovoj strategiji nužno je ponuditi vrlo jasnu strategiju koja će osigurati da se konačno u Hrvatskoj ukloni staro, da se maknu stare titoističke strukture i politička djeca komunizma. Dakle, smiješna je parola “nema povratka na staro” jer staro je na vlasti u Hrvatskoj. Hrvatskoj treba strategija u kojoj će se konačno Hrvatska osloboditi mentalnih komunista i onih kojima je i danas ideal Pijadin poučak i politika koja je poslije rata najbolje karakterizirala parola “nema povratak na staro”. Zašto ne treba podcjenjivati, usprkos svemu, političke snage koje se koriste kompromitiranom komunističkom parolom “nema povratka na staro”. Ne treba podcjenjivati jer drže ključne pozicije u medijima, nevladinim udrugama, državnim ustanovama i poduzećima, kulturnim institucijama, fakultetima, ali i beskrupulozno su spremni kupovati glasove i služiti se najgorim lažima i krivotvorinama.

Zato Hrvatskoj ne prijeti povratak na staro, prijeti joj da staro ostane na vlasti.

Zato i dalje stojim na stajalištu da će se i kao u predsjedničkim izborima voditi odlučujuća borba između domoljublja (domoljubne koalicije) i komunizma (transformirane i preobličene Kukuriku koalicije) koja je promijenila ime, ali ne i sadržaj svoje politike. Oni kažu “nema povratka na staro”. Odgovor mora biti jasan: nećemo dopustiti da staro ostane na vlasti!

Autor:Zdravko Tomac/7Dnevno/18. rujna 2015
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.