Milanović dijeli darove kao Djed Mraz uoči Božića, a izbori su njegov Božić!

Autor: Zdravko Tomac/7Dnevno/25. rujna 2015

Vlada je spremna na sve kako bi se održala na vlasti. Dečki su digli kredite i imaju novac koji sada dijele kao Djed Božićnjak! Zato ne treba podcijeniti smiješnu koaliciju 'Raste Hrvatska'. Ona će na ovim izborima biti opasan protivnik, jer titoisti su u Hrvatskoj i dalje brojni i dobro raspoređeni, posebice u vodećim medijima.

Približavaju se izbori. Ovih dana treba biti raspušten Hrvatski sabor i onda u roku od 60 dana treba održati parlamentarne izbore. Stvorene su dvije velike koalicije koje će, po mom mišljenju, voditi presudnu borbu. Milanović je najavio, već davno, da neće biti kompromisa i da će koristiti sve, ne samo demokratske nego i nedemokratske metode, kako bi osigurao još četiri godine mandata Kukuriku koalicije. Međutim, kako je i sam svjestan da Kukuriku koalicija nije ostvarila Plan 21 ni u jednom slučaju, da je promašila, da je zemlju dovela u stanje koje je mnogo gore nego prije četiri godine, odlučio se na agresivnu kampanju s ciljem da laži pretvori u istinu, a istine u laži.

Kako je svjestan da su se kompromitirali, da su svoje otkukurikali, da je njegova politika temeljena na titoizmu propala, odlučio se ne samo za radikalnu promjenu strategije, nego i za promjenu imena koalicije. Zadnjih mjeseci pokušava se “hokus-pokus” politikom pretvoriti u najvećeg hrvatskog domoljuba i svoju stranku i svoju koaliciju proglasiti domoljubnom, domovinskom koalicijom, te osporiti već stvorenoj domoljubnoj koaliciji, na čelu s HDZ-om, da se naziva domoljubnom. On kaže – “mi smo domoljubna i domovinska koalicija, a vi ste srebroljubna koalicija. Vi nemate pravo nazivati se domoljubna koalicija, to ime je za nas rezervirano jer mi smo pravi domoljubi. Mi smo veliki Hrvati. Mi smo Hrvatine. Mi smo tuđmanovci, a vi ste antituđmanovci. Mi branimo nacionalne interese a vi ih izdajete.”

Što se to događa s Milanovićem?

U intervjuu u Večernjem listu, a i u izjavama zajedno s ministrom Rankom Ostojićem za vrijeme izbjegličke krize, iznio je toliko optužbi na tako grub način, iznio je toliko laži da se mora postaviti pitanje što se to događa s hrvatskim premijerom, kako je to moguće? Nabrojit ću samo neke činjenice. Poznato je da je Milanović na početku svog mandata, nakon Račanove smrti, nastavio sa žestokom politikom detuđmanizacije, da su on i njegova stranka stalno tvrdili da je deset Tuđmanovih godina deset izgubljenih, mračnih godina. Poznato je da su bezbroj puta u Saboru i javnosti tvrdili kako je povratak na Tuđmanovu domoljubnu strategiju povratak na staro, te su optuživali HDZ da vraća Hrvatsku na staro, u mračne 90-te, a njihova novinarska zvijezda Jelena Lovrić pisala je da HDZ želi Hrvatsku vratiti na još gore stanje nego što je bilo u mračno Tuđmanovo vrijeme. Milanović je cijelo vrijeme bio titoist, branio je udbaše, zaratio je s Njemačkom i EU-om pokušavajući spriječiti njihovo izručenje. Negirao je komunističke zločine, a odavanje pijeteta žrtvama tih zločina u više od 1700 hudih jama i masovnih stratišta i grobnica nazivao je podrškom ustaškoj državi i Paveliću. Kada su ga pitali Tito ili Tuđman, kao iz topa je odgovorio – Tito. I danas pred izbore Milanović postaje najveći tuđmanist, najveći štovatelj lika i djela Franje Tuđmana. Najprije predlaže da se po Tuđmanu nazove nova zračna luka. Zatim kritizira Bandića zašto Tuđman nema u Zagrebu odgovarajući trg, a s obzirom da je bio na vlasti to je mogao davno riješiti da je htio. Sada pred same izbore ide s radikalnom opcijom, traži da se preimenuje Trg sv. Marka u Trg Franje Tuđmana. U obrazloženju opet pravi velike pogreške. Kaže da Tuđman treba dobiti taj trg ne zato što je bio prvi predsjednik, nego što je bio ratni predsjednik, što je umanjivanje Tuđmanove uloge, jer on je utemeljitelj nove hrvatske demokratske države, a ne samo vojskovođa koji je tu državu obranio. Svesti zasluge Tuđmana samo zbog toga što je bio ratni predsjednik je nova uvreda Tuđmana i Milanovićevo krivotvorenje povijesti. Pritom on vrijeđa osjećaje katolika u Zagrebu i Hrvatskoj i tvrdi da sveti Marko nije bio ništa. Za njega tradicija ne znači ništa. Ustvari jednim potezom, po onoj čuvenoj paroli oba su pala, ili se ruga Tuđmanu i svetom Mraku ili želi i jedan i drugi veliki lik kompromitirati.

Kako on može biti Napoleon kad sam ja Napoleon?!

On pomalo nalikuje onom poludjelom psihijataru koji je posjetiteljima objašnjavao koji su najopasniji luđaci u njegovoj bolnici. Tako je došao do jednoga za kojega je rekao: Svi ovi drugi nisu toliko opasni, ovaj je najopasniji. Na pitanje zašto je taj najopasniji, psihijatar je odgovorio: On je najopasniji zato što tvrdi da je Napoleon, a kako on može biti Napoleon kad sam ja Napoleon! Tako i Milanović osporava svima da se nazivaju domoljubna koalicija, jer je to mjesto rezervirao za sebe tvrdeći da nitko drugi osim njega i njegovih nema pravo nazivati se domoljubnom ili domovinskom koalicijom, jer to imaju pravo samo oni mentalni komunisti i titoisti koji su se preko noći pretvorili u najveće Hrvate i domoljube. Bilo bi žalosno sve to da nije smiješno. Ali Milanović se posebno okomio na Tomislava Karamarka, kojeg zajedno s Manolićem pokušava kompromitirati, osporiti njegovo hrvatstvo i pretvoriti ga u navodno ključnog čovjeka koji je 1994. sudjelovao u puču s ciljem da se na nedemokratski način, bez izbora, sruši Franju Tuđmana. Da je taj puč uspio ne bi bilo Oluje, ne bi bilo ni Hrvatske. Zanimljivo je kako Milanović preskače činjenicu da su puč vodili njegovi veliki prijatelji i istomišljenici, Manolić i Mesić, uz veliku pomoć tadašnje oporbe u kojoj su bili i SDP i HNS. Neće reći ni priznati da je Vesna Pusić prije tog puča pisala pismo i tražila smjenu Franje Tuđmana. I sada te stranke, na čelu sa Vesnom Pusić i Milanovićem, koji je naslijedio Račana i njegovu politiku, pokušavaju za puč optužiti Karamarka i HDZ.

U svojoj megalomaniji Milanović, Pusićka i Ostojić opasna su trojka koja ne bira sredstva i sve prisvaja za sebe. Postavljaju se kao arbitri koji odlučuju što vrijedi i tko vrijedi u hrvatskoj povijesti, a tko ne vrijedi. Milanović prisvaja i Stjepana Radića. Prisvaja on i Franju Tuđmana i Miroslava Krležu i Tita, ali oni prisvajaju i Svetog Oca, iako su većinom ateisti i agnostici. Oni javno tvrde da je njihov prijatelj Sveti Otac i pokušavaju zlorabiti Svetog Oca u borbi protiv Katoličke crkve. Pokušavaju Svetog Oca pretvoriti u batinu s kojom će udarati po hrvatskoj nacionalnoj crkvi. Prisvajaju oni i Angelu Merkel, i ona je njihova prijateljica, a prešućuju da su napravili veliku štetu kada su pokušali izigrati Njemačku i EU. Dakle, oni jednostavno prisvajaju sve ono što je dobro kao svoje, a za sve što je loše optužuju HDZ, Karamarka i Kolindu Grabar Kitarović.




Već osam mjeseci blokiraju rad predsjednice i nastoje je diskreditirati

Osam mjeseci blokiraju rad hrvatske predsjednice i svaku priliku koriste da ju pokušavaju krivotvorinama i podmetanjima diskreditirati. To su pokušali i u ovoj izbjegličkoj krizi. Najprije su govorili da nemaju plana, da nas kriza neće zahvatiti. Zatim su govorili da ćemo se mi ponašati u skladu s planom EU-a. Potpuno su krivo procijenili što će se dogoditi. Kada su izbjeglice nahrupili u velikom broju nastala je panika, pravi kaos. Kada je predsjednica države, polazeći od svojih ustavnih ovlasti da odgovara za stanje u Hrvatskoj, tražila da se osigura suverenitet i sigurnost Hrvatske, da se skupe sve snage kako bi pronašli ispravnu strategiju rješavanja krize, onda su je strašno napali. Kada je rekla da treba očekivati 30 do 40 tisuća izbjeglica gotovo su je proglasili nerazboritom osobom koja širi paniku. Za pet, šest dana se pokazalo da je predsjednica bila u pravu – i nikome ništa.

Kada je predsjednica tražila da se uključi vojska, kao najjača organizacijska snaga, da se spriječi kaos, onda su je proglasili ratnom huškačicom. Na kraju su morali uključiti vojsku da pomogne, da se sanira kaos, ali nisu prestali i dalje napadati predsjednicu.




Kako je Milanović naučio vrijeđati osobno sve ljude s kojima komunicira, a pogotovo one koji su mu politički protivnici, bez potrebe je počeo vrijeđati i strane državnike i otvorio niz novih sukoba koji štete Hrvatskoj. Više puta je o Orbanu i Mađarima govorio kao o novim fašistima i nacistima, što je dovelo do ozbiljnih poremećaja s Mađarskom. Izvrijeđao je Grčku rekavši da namjerno pušta izbjeglice da se osveti Njemačkoj.

Proglasio se orlom, ne bavi se muhama!

Zaoštrio je odnose i sa Srbijom na pitanjima na kojima ih ne treba zaoštravati, a ništa nisu napravili na pitanjima na kojima treba zaoštriti odnose. Prepotentno je sebe proglasio orlom, a srpske političare muhama, rekavši da se orao ne bavi muhama. Zatvorili su granične prijelaze a potpuno su otvorili mogućnost da tisuće ljudi nekontrolirano ulazi u Hrvatsku kraj tih prijelaza. Nisu popisali i utvrdili identitete tih koji dolaze, nego su ih vlakovima i autobusima prevozili na slovensku i mađarsku granicu. Došli su u sukob i s EU-om, i što je najvažnije u nekoliko dana Hrvatska je prestala postojati kao suverena država, jer su tisuće ljudi neregistrirani i neupisani ulazili u Hrvatsku kao da granice nema, kao da države nema. Na opravdana upozorenja oporbe i predsjednice da je to neodrživo stanje, kritičare su nazvali političkim lešinarima koji na tuđoj nesreći žele profitirati u izborima. A upravo je obrnuto, Milanović i Ostojić su cijeli kaos stvorili kako bi druge mogli optužiti i kako bi profitirali na tom kaosu i krizi. Najprije stvoriš kaos, onda ga rješavaš i dobiješ velike poene jer smanjuješ taj kaos i rješavaš te probleme koje si sam stvorio bez ikakve potrebe.

Nova stara Kukuriku koalicija sada ima smiješno ime “Raste Hrvatska – nema povratka na staro”. Kao što sam već pisao, parola “nema povratka na staro” bila je najvažnija parola poslije II. svjetskog rata u vrijeme crvenog titoističkog staljinističkog terora kada su ubijene stotine tisuće ljudi, a milijuni su strpani u logor. Svi oni koji nisu prihvaćali taj teror i revolucionarne promjene proglašeni su neprijateljima i zagovornicima povratka na staro. Kada ti je u to vrijeme netko rekao da si za staro značilo je da si kontrarevolucionar i narodni neprijatelj i da ćeš uskoro završiti ili bez glave ili u logoru.

Dakle, parola “nema povratka na staro” je kompromitirana povijesno i točno se zna što ona znači i što je značila. Zato je važno odgonetnuti što ona danas bivšim kukurikavcima znači. Oni, dok s jedne strane veličaju Tuđmana istovremeno Tuđmanovu državničku nacionalnu strategiju proglašavaju povratkom na staro, Kolindu Grabar Kitarović i Tomislava Karamarka, koji su rehabilitacijom domoljublja dobili predsjedničke izbore, proglašavaju nacionalistima, ustašama koji žele povratak na staro. Za njih je staro sve što je domoljubno. Za njih je povratak na staro obrana digniteta Domovinskog rata.

Hrvatskoj prijeti ostanak staroga, kukurikavaca, na vlasti

Dakle, sve su obrnuli. Oni su stara politika, zato Hrvatskoj ne prijeti povratak na staro nego Hrvatskoj prijeti ostanak staroga na vlasti. I tu je bit problema.

Time što su stavili u naziv svoje koalicije “nema povratka na staro”, bivši kukarikavci, a sada borci protiv povratka na staro, su se u potpunosti legitimirali tko su i što su i što su im ciljevi. Njihovi ciljevi su ideološki, pod svaku cijenu zadržati vlast i koristiti sva prljava sredstva, koristiti sadašnju vlast i dijeliti narodu milostinju. Doveli su narod u stanje da ne može živjeti i sada sebe predstavljaju kao velike humanitarce i domoljube koji mrvicama spašavaju ljude da ipak nekako prežive.

Golema je laž njihova parola i ime njihove koalicije “Hrvatska raste”, upravo je obrnuto. U ove četiri godine Hrvatska je doživjela slom na svim područjima. Stanje danas je mnogo gore nego prije četiri godine. Sve što govore su ustvari velike laži i obmane. Kažu – smanjio se broj nezaposlenih, ali ne kažu zašto se smanjio. Smanjio se zato što je 50 tisuća ljudi potražilo posao u inozemstvu, ne kažu da ima manje zaposlenih nego prije četiri godine. Nekoliko stotina blokiranih građana nema drugog izlaza nego proglasiti bankrot. Mnogi ne mogu platiti režije. U to stanje ih je dovela ova vlast i sada milostinjom dajući 200 kuna ili oslobađajući jedan broj ljudi plaćanju obveza sebe prikazuju kao humanitarce i spasitelje.

Ako je danas BDP za 10 posto manji nego prije četiri godine, ako je broj zaposlenih manji nego prije četiri godine, ako veliki broj ljudi odlazi, ako nam propada poljoprivreda i seoska gospodarstva a vi to nazivate rastom, onda se mora reći da je ova vlada opasna, da je spremna na sve kako bi se održala na vlasti, da je ustvari ne zanimaju ni građani ni Hrvatska, nego samo njihove karijere i njihova vlast.

Međutim, kako imaju medije u svojim rukama, kako su digli kredite i imaju novac koje dijele kao Djed Mraz uoči Božića, a izbori su za njih Božić, ne treba podcijeniti ovu smiješnu koaliciju “Raste Hrvatska – nema povratka na staro”. Ona će na ovim izborima biti opasan i respektabilan protivnik jer titoisti su i dalje u Hrvatskoj brojni i dobro raspoređeni, posebno u medijima koji stvaraju javno mnijenje. Milanović je ispravno u svojoj rečenici rekao svoju strategiju “mi ili oni”. Za njega su “oni” domoljubna koalicija na čelu s HDZ-om. HDZ i njegova domoljubna koalicija moraju prihvatiti taj izazov i napraviti konkretan politički program i odgovoriti s parolom “oni ili mi”, u kojoj će reći punu istinu o tome kako lažni domoljubi pokušavaju ponovno prevariti i zavesti hrvatski narod.

Prema svim rezultatima izbora u posljednje vrijeme i relevantnim istraživanjima, a ne naručenim SDP-ovim, domoljubna koalicija će pobijediti na budućim izborima, ali ostaje pitanje kakva će ta pobjeda biti? Potrebna je uvjerljiva pobjeda, jer Hrvatskoj treba stabilna vlada za teške reforme koje će se morati poduzeti. Zato je zadatak domoljubne koalicije, ali i svih domoljuba, govoriti istinu, argumentima razgoliti laži i podvale stare Kukuriku koalicije s novim imenom.

Puno novih stranaka sa zvučnim imenima, ali malo njih će prijeći prag!

Pored ove dvije velike koalicije na predstojećim izborima građani će imati bogatu ponudu i raznih drugih opcija. Treba računati da će u Istri IDS dobiti dosta glasova, kao i HDSBS u Slavoniji. Bit će ovih puta i dosta neovisnih lista, među kojima za sada se najviše govori o Mostu Bože Petrova. Na ove izbore će izaći i neke nove stranke sa zvučnim imenima, Živi zid, Orah, Naprijed Hrvatska, Za bolju Hrvatsku, Spremnost za Hrvatsku. Stvarat će se i neke koalicije tih stranka i istaknutih pojedinaca.

Usprkos tako bogatom izboru, kakav hrvatski građani nisu imali ikada do sada, predviđam kako će se izborni dan približavati da će sve veći broj građama, koji su mislili glasati za te treće opcije, na kraju glasovati ili za domoljubnu koaliciju, na čelu s HDZ-om, ili za koaliciju “Nema povratka na staro”, na čelu s SDP-om. To zbog toga što će građani, s obzirom da je izborni prag od pet posto dosta visok, početi razmišljati na sljedeći način: s obzirom da je puno lista glasovi će se raspršiti pa će veliki broj lista ostati ispod izbornog praga, ispod pet posto, tako da će, s obzirom da u tom slučaju njihovi glasovi idu pobjednicima, ljudi shvatiti da im se može dogoditi da njihov glas koji je bio protiv velikih koalicija na kraju završi u korist tih velikih koalicija. Zbog toga će, po mom mišljenju, izuzev regionalnih stranaka, sve druge liste puno lošije proći od predviđanja. Zato će na kraju mnogi koji imaju velike primjedbe na HDZ i njihovu koaliciju, a vrijednosno su i ideološki na toj crti, ipak glasovati za HDZ i njegovu koaliciju. Isto će biti i na ljevici, i tu će mnogi koji su ideološki i svjetonazorski u sličnoj poziciji u velikoj mjeri glasovati ne za konkurente SDP-a nego za SDP i njihovu koaliciju, (vidi tekst u okviru).

Hrvatski narod samo masovnim izlaskom na izbore i glasovanjem za domoljubnu koaliciju ima možda posljednju priliku Hrvatsku izvući iz sadašnje pat pozicije u kojoj ni jedna ideološki sukobljena strana nema dovoljno ruku i političke snage za nužne reforme.

S obzirom da mandat predsjednice Republike koja je pobijedila na izborima na platformi HDZ-a traje još četiri godine, u slučaju da ostaje stara vlast na čelu sa Milanovićem Hrvatska bi i dalje bila blokirana i tonula bi u političkim borbama, jer Milanović nije sposoban za kohabitaciju. Zbog toga je potrebno ljudima objasniti da je jako važno izaći na izbore i glasovati za promjene jer samo ako domoljubna koalicija, na čelu s Karamarkom, pobijedi uvjerljivo na izborima bit će moguće stvoriti dovoljno političke snage za ključne reforme, za uspostavljanje nacionalnog konsenzusa odnosno kako to slikovito govori akademik Davorin Rudolf da se svi držimo za isti štap, da i Predsjednički dvori i Banski dvori i Sabor zajednički rade na istoj strategiji i da se ne gubi energija na nepotrebnim sukobima i međusobnim blokadama.

HDZ mora dobiti branitelje za koalicijskog partnera!

Posebno važno pitanje je kako će se braniteljske udruge i branitelji ponašati u narednim izborima. Jedan veći dio branitelja objektivno je na političkoj strategiji HDZ-a, ali ima i branitelja koji su na političkoj strategiji SDP-a. Pojavile su se ideje i glasovi da će branitelji formirati svoju listu ili ići u koaliciju s nekim strankama izvan dvije glavne političke opcije i koalicije. U slučaju da branitelji idu sa svojom listom ili listom stranka koji su konkurenti HDZ-u to bi ozbiljno ugrozilo ambicije HDZ-a da postigne uvjerljivu pobjedu na izborima. Zato je za HDZ najvažnije da im koalicijski partner budu braniteljske udruge, a to će biti moguće ostvariti da se na listama kandidatima branitelja daju mjesta koja im osiguravaju ulazak u Hrvatski sabor. Dakle, ima mnogo otvorenih pitanja, mnogo neizvjesnosti, a izbori su pred vratima.

Autor:Zdravko Tomac/7Dnevno/25. rujna 2015
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.