Greška koju mnogi rade kod ispovijedi krije veliku opasnost

Mnogi pojedinci iščekuju dolazak korizme kao priliku za ispovijedanje. Tada se obično stvaraju gužve pred ispovjedaonicama, no, zanimljivo je primijetiti da mnogi nakon tih iskrenih ispovijesti izlaze slični kao što su i ušli – nepromijenjeni. Isus je podijelio svoje pouke o ovom sakramentu tijekom razgovora sa svetom Faustinom Kowalskom. Cilj tih pouka je bio nas podučiti i osigurati da iskrena ispovijed zaista bila izljev milosti, piše Vjera.hr. 

“Nekoliko riječi o ispovijedi i ispovjednicima. Govorit ću samo ono što sam iskusila i doživjela na vlastitoj duši”, piše sv. sestra Faustina u Dnevniku što nam ga je u baštinu ostavila kao istinsko blago. “I ponovno želim uputiti tri riječi duši koja želi odlučno težiti k svetosti i donositi plodove, odnosno imati koristi od ispovijedi.

Prvo – potpuna iskrenost i otvorenost. Ni najsvetiji ni najmudriji ispovjednik ne može na silu uliti u dušu ono što bi htio ako duša nije iskrena i otvorena. Neiskrena i povučena duša osuđuje sebe na veliku opasnost u duhovnom životu. Ni sâm se Gospodin Isus ne dariva takvoj duši na uzvišeniji način, jer zna da ona od takvih posebnih milosti ne bi imala koristi.

‘Govori o mome milosrđu’

Druga riječ – poniznost. Duša ne crpi dovoljno iz sakramenta ispovijedi ako nije ponizna. Oholost drži dušu u tami. Ona ne zna i ne želi savršeno proniknuti u dubinu svoje bijede, maskira se i izbjegava sve što bi je moglo izliječiti.

Treća riječ – poslušnost. Neposlušna duša neće izvojevati nijednu pobjedu, pa da ju i sâm Gospodin Isus ispovijeda. Ni najiskusniji ispovjednik ne može pomoći takvoj duši. Na veliku se nesreću osuđuje neposlušna duša i neće napredovati u savršenosti i neće uspjeti u duhovnom životu. Bog obasipa dušu obiljem milosti, ali samo poslušnu dušu.” (Dn 113)

“Prije ispovijedi u duši sam čula ove riječi: Kćeri moja, sve mu reci i otkrij pred njim svoju dušu kao što činiš preda mnom. Ne boj se ničega: radi tvoga mira stavljam tog svećenika između sebe i tvoje duše, a riječi koje će ti on reći – moje su. Otkrij pred njim i najintimnije sitnice koje su ti na duši. Ja ću mu udijeliti svjetlost da spozna tvoju dušu.” (Dn 232)

“Piši, govori o mome milosrđu. Reci dušama gdje trebaju tražiti utjehu: na sudu milosrđa, jer tu se događaju najveća čudesa i neprestano se ponavljaju. A za dobiti to čudo ne treba ići na daleko hodočašće niti vršiti neke izvanjske obrede – dovoljno je s vjerom pristupiti k nogama moga zastupnika i reći mu svoju bijedu i čudo Božjega milosrđa dogodit će se u svoj svojoj punini. I kad bi duša bila već poput raspadajućeg leša, i kad bi, ljudski gledano, oživljavanje bilo nemoguće i sve već izgubljeno – po Božjemu nije tako: čudo milosrđa Božjeg oživljava dušu potpuno. O jadnici, vi koji ne koristite to čudo Božjega milosrđa – uzalud ćete zazivati, već će biti prekasno.” (Dn 1448)

Koristi koje trebamo zadobiti od svete ispovijedi

Od ispovjedi, objašnjava sveta Faustina Kowalska u svom dnevniku, trebamo zadobiti dvije koristi:

1. Na ispovijed dolazimo poradi zdravlja

2. Poradi odgoja – našoj duši potreban je stalni odgoj, kao malom djetetu.

“O moj Isuse, ove riječi dobro razumijem i znam iz iskustva da duša vlastitom snagom ne može dalje ići. Ona se muči, ništa ne čini na slavu Božju i stalno luta, jer naš razum je potamnio i nije u stanju prepoznati vlastito stanje.

‘Iz gomile u Međugorju progovorio mu demon i rekao…’ Molila je krunicu svaki dan i njen muž se obratio na čudesan način

Posebno ću paziti na dvije stvari

Prvo, za ispovijed izabrat ću ono što me najviše ponižava, pa makar to bila i samo sitnica ali koja me puno stoji, i zato je ispovijedam.

Drugo: Vježbat ću se u pokori. I to ne samo za vrijeme ispovjedi, nego kod svakog ispitivanja savjesti želim pobuditi savršeno pokajanje, ali posebno prije nego pođem na počinak. Još jedna riječ: Duša, koja iskreno želi napredovati u savršenosti, mora se točno držati datog savjeta duhovnog vođe. Toliko puno svetosti – koliko ovisnosti.” ( Dn.377)

Sv. Faustino, moli za nas,
Isuse, uzdam se u Tebe!