Most postoji samo s ciljem da razjedini desnicu i onemogući joj pobjedu na izborima

Val konzervativizma zahvatio je Europu. Nakon Italije, Švedske i Finske konzervativnu vladu uskoro bi mogla dobiti i Španjolska. Trend uzleta konzervativnih političkih opcija je očit i stalan. Prema nekim istraživanjima, AFD se u Njemačkoj izjednačio s CDU-om. Više od jednog desetljeća Zapadom su dominirale neoliberalne vlade socijalističke ili demokršćanske provenijencije koje su imale obilnu podršku utjecajnih globalističkih korporacija.

Međutim, polako, ali sigurno ovaj model upravljanja gubi povjerenje građana. Zapravo, sustav zapadnih neoliberalnih vlada postao je problem sam sebi. Njegova ideologija stvorila je problem nekontroliranih migracija, dok je inzistiranje na transrodnim ideologijama ozbiljno narušilo temelje kulture i civilizacije na kojima je utemeljeno zapadno društvo. Zapad je izgubljen, dosadašnji politički modeli su potrošeni.

Konzervativni val

Stoga se jedna po jedna država polako okreću novim konzervativnim modelima i politikama. Tako se diljem Europe, uz već postojeću konzervativnu osovinu Poljska – Mađarska, polako rađaju nove konzervativne vlade, čije bi povezivanje s već postojećom osovinom Varšava – Budimpešta moglo ozbiljno ugroziti neoliberalnu dominaciju briselskom administracijom.

I dok diljem zapada padaju bastioni neoliberalizma, u Hrvatskoj kao da je ovaj potrošeni zapadni model dobio novi život. Kasni li Hrvatska kao i obično za trendovima Zapada ili jednostavno konzervativizam u Hrvatskoj nema šanse?

Ugledna kolumnistica Višnja Starešina smatra da Hrvatska nema kapaciteta priključiti se konzervativnom valu. Prema njezinu mišljenju, naše političke elite koje bi mogle iznijeti politički val konzervativizma potkapacitirane su i u obrazovanju i u političkoj kulturi. Stoga je, nameće se samo po sebi, Hrvatska raj za korporativni neoliberalizam i prateće ideologije koje nam donosi ovaj davno istrošeni zapadni politički trend. Drugi će reći kako je neoliberalizam na istoku i jugoistoku Europe kao poruka u svemir poslana prije pedesetak godina. Dakle, još se može preslušati dok putuje prostranstvima svemira, ali na njezinu ishodištu više ništa nije kao što je bilo kad je krenula na put.

Je li Starešina doista u pravu kada tvrdi kako Hrvatska nema kapaciteta ni elita za priključenje konzervativnom trendu? Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, trebamo sagledati i prošlost i sadašnjost. Za razliku od Mađarske koja je očuvala svoj politički narod i još 1848. pokrenula nacionalnu revoluciju, hrvatsko plemstvo i politički narod teško je stradao za vrijeme turskih nadiranja. Hrvati tek u drugoj polovici 19. stoljeća obnavljaju svoju političku misao i stvaraju nacionalnu političku inteligenciju. Tada postavljeni temelji nacionalne svijesti vodit će Hrvate kroz novu državnu zajednicu s Južnim Slavenima sve do njezina raspada 1941.

Sačuvali elitu

Na kraju Drugoga svjetskog rata Hrvati su izgubili gotovo kompletnu političku elitu čiji su temelji postavljeni u 19. stoljeću. Hrvatska je nakon Drugoga svjetskog rata egzistirala tek kao geografski pojam. S druge strane, Mađari su uspjeli sačuvati svoje elite te su već 1956., na vrhuncu hladnog rata, podigli novu nacionalnu revoluciju. Hrvati će pričekati stasanje cijele jedne generacije koja je tek ranih sedamdesetih godina 20. stoljeća uspjela formulirati nove nacionalne ciljeve. Iako brutalno ugušeno, hrvatsko proljeće bit će temelj novog nacionalnog buđenja početkom 90-ih godina 20. stoljeća. Temelji postavljeni za vrijeme Domovinskoga rata osnova su današnje hrvatske nacionalne političke misli.

Nažalost, razvoj navedene političke misli prekinut je početkom dvijetisućitih, kada su reformirani komunisti preuzeli vlast i iz sustava uklonili sve koji su bili nositelji nacionalnih političkih ideja. Kontrarevolucija ili restauracija starog političkog sustava u Hrvatskoj obilato je bila potpomognuta novcem globalističkih korporacija i njihovih medijskih kuća. Od tada pa do danas, gotovo četvrt stoljeća, Hrvatska živi pod diktatom neoliberalizma. Bez političkih kapaciteta samostalnog razbijanja okova nametnutog sustava, ali i bez financijske snage koja bi ulagala u nove političke pravce u Hrvatskoj. Svakako treba naglasiti kako je kompletan financijski i privredni sektor početkom dvijetisućitih prešao pod kontrolu osoba koje su imale korijene u komunističkom sustavu, a oni su ga potom izručili velikim globalističkim korporacijama. Za razliku od Hrvatske, Mađarska i Poljska su osnažile svoju privredu, a posredno i nacionalne političke kapacitete, koristeći resurse vlastitih političkih emigracija. Nažalost, ova skupina u Hrvatskoj još je označena kao neprijateljska, ustaška. Državni aparat, premrežen nelustriranim kadrovima iz bivšeg sustava, učinio je baš sve kako bi onemogućio ulazak kapitala naše emigracije u državu.

Kršćanski korijeni

U takvim uvjetima samo nepopravljivi sanjari i najveći zanesenjaci čuvaju i propagiraju nacionalnu političku misao baziranu na konzervativnim kršćanskim korijenima. Starešina je tu u pravu, trebat će godine rada, ulaganja i truda kako bi se hrvatsko društvo odmaklo od neoliberalnih modela i pronašlo put u vlastiti nacionalni razvoj. Posebno će teško biti brendirati novog predvodnika nacionalne konzervativne ideje. Unaprijed treba biti spreman na to da će svatko tko pokaže takve aspiracije, a odbije surađivati s trenutnim centrima moći, biti sotoniziran kao najveći neprijatelj naroda i države. Također, centri moći u državi će nuditi razne alternative koje su pod njihovom kontrolom.

Najbolji primjer za alternativnu, kontroliranu konzervativnu političku opciju je primjer nastanka Mosta. Stranka iz Metkovića pojavila se na političkoj sceni u trenutku kada je Hrvatska imala priliku kroz glavnu narodnjačku stranku provesti konzervativnu revoluciju i trasirati novu nacionalnu politiku. Međutim, tada na scenu stupa Most, obilato sponzoriran od globalističkih medija, ali i domaćih tajkuna s korijenima u bivšem sustavu, te kao glavni cilj nameće smjenu tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Odlaskom Karamarka HDZ se ponovno vraća na pravac neoliberalizma, a Most prelazi na rezervne položaje. Ovih dana ponovno gledamo Most u novoj akciji zaustavljanja uspona nove konzervativne opcije predvođene Domovinskim pokretom. Umjesto objedinjavanja snaga i zajedničke izgradnje konzervativne platforme koja bi mogla preuzeti odgovornost za vođenje države, Most je sve svoje kapacitete okrenuo protiv Domovinskog pokreta.

Zaista čudno, uza sve lijeve i neoliberalne stranke koje gospodare Zagrebom, Splitom i Hrvatskom, Most je najveći problem za RH našao u DP-u. No, kada se vratimo na početke nastanka Mosta, njegovo promicanje i financiranje, ali i ulogu u rušenju Karamarka, jasno je koje je osnovno poslanje Mosta na političkoj pozornici.

Politički projekt

Višnja Starešina je u pravu u još jednoj tvrdnji – bit će potrebne godine ulaganja, obrazovanja i izgradnje sustava političke kulture kako bi se porazio sadašnji model upravljanja državom, ali i opcije koje po nalogu mute političke vode na konzervativnom političkom spektru. Preduvjet svega su financije i ulaganja u takve političke projekte. Hrvatskoj javnosti treba biti jasno kako konzervativni, nacionalni, politički projekt u Hrvatskoj nikada neće podržati strane korporacije koje djeluju u RH, ali ni domaći tajkuni koji su svoje bogatstvo stekli zahvaljujući debelim političkim vezama u jugoslavenskom političkom sustavu.

Plenković se može sramiti zbog ovoga: Orban se smije, baš ga je lijepo ‘metnuo’ Plenkiju

Nedavno održana konferencija COK-a (Centar za obnovu kulture) u Dubrovniku na temu budućnosti konzervativizma detektirala je i glavne preduvjete za uspjeh konzervativizma u Hrvatskoj. Uz već navedene probleme, treba ponuditi nove programe, ideje i vizije. Potrebno je pokazati narodu kako će nova, konzervativna Hrvatska, biti bolje mjesto za život od današnje Hrvatske pritisnute beznađem, iseljavanjem i korupcijom. Nimalo lak zadatak, ali vrijedi pokušati.

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.