Holjevac više nema dvojbi oko Benčić: ‘Ona može jedino postati premijerka SAO Krajine’

Tjedni pregled Marcela Holjevca čitajte samo na portalu Dnevno.hr

Riješeni kompleksi: Gade mu se brkovi

Hrvatskoj se dogodio Vukovar, ponovno. ’91 je imao nevjerojatan psihološki utjecaj na Hrvate, ali i na međunarodnu zajednicu, bio je prijelomna točka rata, ali i točka koja je promijenila zapadnu optiku tog rata, koji je do tog trenutka to sve skupa gledao kao sukob balkanskih Tutsija i Hutua oko nekih plemenskih razmirica.

Vukovar je donio samopoštovanje, riješio neke komplekse. Onda i sad.

Reklo bi se da je i ova godina neka prijelomnica, godinama smo slušali kako bi to sve skupa trebalo ostaviti iza sebe, zaboraviti, oprostiti, “okrenuti se budućnosti”, sve u ime nekih lijevih ideja.

Oprostiti se, naravno, može samo onom tko se iskreno kaje, tko shvaća da je pogriješio i traži oprost, da je baš riječ o bliskom članu obitelji, a ne o loše kamufliranom četniku. Branitelje se godinama predstavljalo u medijima kao pijane ovisnike o kocki, lažne invalide, a ako nisu lažni, onda su opasni za okolinu s tim svojim PTSP-om.

HOS je pogotovo bio na udaru iako sami borci HOS-a uglavnom nisu imali ništa s Paraginim HSP-om, bili su tu uglavnom jer drukčije, preko “regularnih postrojbi”, do bojišta u Vukovaru nisu mogli. Svima koji su se javili za Vukovar, a kolona je bila kilometarska ispred zgrade na Trgu bana Jelačića, rečeno je “zvat ćemo vas budemo li vas trebali”. I o “spornom” ZDS-u uglavnom imaju sličan stav – nemamo ništa s onima iz Drugoga svjetskog rata, ali naše nam oznake ne dirajte.

Bilo je zanimljivo vidjeti ondje Peđu Grbina iznad kojeg se viju zastave HOS-a sa ZDS-om i one s prvim “ustaškim” bijelim poljem, samo još da je zapjevao Čavoglave, scena bi bila kompletna (znamo da zna tekst!). Milanovića kako šeće s Penavom i lamentira o smuđu. Valjda u inat Plenkoviću. Ovog puta nije otišao zbog ZDS-a, naprotiv, lijepo se uklopio.

Jedino nije bilo Freda, on je rekao da će zapaliti svijeću u Bruxellesu jer mu je ispod časti hodati iza Skeje. Jer lik ima čudne brčiće. Istina, ali bar nije dobio mirovinu na lažnu dijagnozu, stan od sto kvadrata na lažnu prijavu da živi sa suprugom, činove preko kuma u MORH-u, karijeru na olajavanju i difamaciji suboraca i uvećavanju ratnih zasluga i ministarsku plaću i mjesto u Europarlamentu na temelju sukoba s onima s kojima se borio, svojom voljom ili ne.

Bila je drska i u logoru: Ovu vukovarsku liječnicu su tukli do iznemoglosti

No passaran: Penava je bio u pravu

U Vukovaru je bilo više ljudi nego ikad, po nekim procjenama čak 150.000. Za političare je postao obaveza, pa i one koji preziru i rat i neovisnost i još lagano žale za “zlatnim osamdesetima”, skupa s par-neparom, hiperinflacijom, trapericama iz Trsta i kavom iz Graza. Za ostale je što je oduvijek i bio – odavanje počasti onima koji su stradali da bi obranili zemlju, dali život da bi drugi mogli živjeti, bili zahvalni na tome ili ne.

Ne smatram da oko Domovinskog rata treba stvarati kult, da branitelji trebaju biti SUBNOR i da trebamo živjeti za pretke. Smatram da trebamo odati poštovanje, ne blatiti.

Neki smatraju da je ovogodišnje obilježavanje vukovarske tragedije bilo Penavin trijumf. To tako na prvi pogled izgleda. Ali nije. To je jednostavno trijumf, kako je zovu, domoljubne Hrvatske. Ja bih rekao, normalne Hrvatske, one koja nije opterećena time da se komu ima ispričavati što postoji, nema nekih kompleksa, nema potrebe izigravati nešto.

Penava je svakako bio u pravu kad je rekao Pupovcu “no passaran”, jer ono što je Pupovac radio posljednjih godina u Vukovaru jest svinjarija i opstrukcija, dapače bezobrazluk, i bio je u pravu kad je HOS-ovce, najosporavanije među braniteljima, stavio na čelo kolone. Ono gdje nije u pravu jesu napadi na Medveda i traženje njegove ostavke: Medved je branitelj, baš kao i HOS-ovci, i kao što je Penava dio jedne političke opcije, Medved je dio jedne druge, koja je uostalom, neovisno o tome što je nakon 2000. skrenula u centrističke vode, i dalje ona koja je iznijela Domovinski rat u vrlo neprijateljskoj atmosferi.

A isto tako, ovo nije ni trijumf Vlade, ma koliko bi to Plenković htio tako prikazati. Njemu i Jandrokoviću se zviždalo, HOS-ovcima se aplaudiralo. Osobno, ne bih im zviždao, hrvatska desnica ponekad ne razumije da su se okolnosti promijenile od rata naovamo, ali pitanje je razumije li Plenković da se okolnosti i dalje mijenjaju i da bi HDZ možda ipak trebao napraviti odmak od politika zbog kojih im se zviždi, za što nije potrebno vraćati se na Tuđmanove pozicije.

Ako može gore: Pucanj u nogu

No ako nije mogao Pupovac, može Benčić. Sandra Benčić. Milorad je, kako je poznato, podložan zastrašivanju, kao i podmićivanju pa će podržati mrski HDZ ako je to njegovoj stranci i njemu u interesu, ponajprije financijskom, pritom lagano seruckati po žrtvama Vukovara onim vijencem, ali suočavanje s kordonom Ivanovih tisuću momaka radije je izbjegao pa odustao od dolaska u Vukovar. Poruka je bila jasna, vijenac bacaj u Dunav kad i gdje te volja, za koga god te volja, ali ne na taj dan i ne u Vukovaru.

Pupovac je shvatio da nema smisla ni učinka baciti vijenac dan poslije, jednostavno je besmisleno. Nije dobra provokacija, nego je jednostavno patetično. Luzerski. “Dobro, kad nam baš ne date na taj dan, onda ćemo na neki drugi.” Ekipa iz Možemo nije, a za razliku od Milorada, čak nisu ni pravi Srbi pa da bi to i imalo nekog smisla.

Ali su svejedno bacili vijenac, puni ponosa kak’ su ih sve zeznuli. Otužno. Milorad je, ako ništa drugo, inteligentan čovjek, intelektualac, pa može intelektualiziranjem zamagliti, barem u nekoj mjeri, stvarne namjere i djelovanje. Možemo su dogmatici, nisu neki kapacitet. Čisto da se zapitate bi li njihov pseudokozmopolitski ljevičarski woke humanizam tako bacio cvijeće za nevine žrtve Udbe, ili Bleiburga, kad već smatraju da je svaka nevina civilna žrtva jednako žrtva, neovisno s koje strane dolazila. Naravno, ne.

“Život svake nevine žrtve vrijedi jednako i kod ubojstva nevinih ne smijemo raditi razliku ni po kojoj osnovi. Samo priznavanjem i žaljenjem zbog patnje svih koji su je iskusili i kažnjavanjem odgovornih moći ćemo doista izgraditi trajni mir i okrenuti se budućnosti”, poručili su. Vrijedi li to i za žrtve komunizma/antifašizma, žrtve partizana, sve one koji su u ime sličnih ideja i ideologija kakve oni zastupaju završili na Golom i drugdje, ostali bez stanova, imovine, egzistencije? Pobogu, pa ta ekipa smatra da treba vratiti Trg maršala Tita!

Koji su to, uostalom, srpski civili stradali na taj dan i bačeni u Dunav? Oni koji su slavili “oslobođenje” nakon pada grada ili oni civili koji su prokazivali Hrvate s kojima su mjesece proveli u podrumima dijeleći s njima dobro i zlo i time im potpisali smrtnu presudu? Bacanje vijenaca u Dunav, i to na mjestu gdje je jedini ubijeni Srbin bio pripadnik HOS-a Goran Kitić Kitara, nije nikakvo obilježavanje ubojstva nevinih civila, nego je isključivo spomen i odavanje počasti onima koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku. To nije odavanje počasti svima, nego vrijeđanje žrtava. Kao što je njihov kvazifeminizam vrijeđanje žena silovanih u Vukovaru.

Holjevac piše, o čemu drugi šute: ‘Imate pravo hodati s nasilnim alkoholičarem’

Teško je shvatiti tu potrebu hrvatske novokomponirane ljevice, kreirane po njemačkoj franšizi, da budu veći Srbi od Pupovca i uskaču tamo gdje ni on ne želi i brane manjine kad ih nitko ne ugrožava. Još manje njihovu potrebu da si pucaju u nogu. Time sigurno neće dobiti niti jedan glas više na predstojećim izborima – ali mogu eventualno dobiti koji manje.

Možda dogodine bace vijenac duginih boja pa malo poprave dojam. Uostalom, bolje im je da se drže Pridea, a Kolonu prepuste onima koji znaju zašto su ondje. S ovakvim performansima, Benčić može jedino postati premijerka SAO Krajine.