Misteriozna jezgra premjestit će magnetske polove Zemlje

Što se točno nalazi ispod gornjih slojeva Zemlje, odnosno na dubini većoj od 12 kilometara - najdublje što je itko ikada bušio - važno je zbog Zemljinog magnetskog polja, koje nas brani od štetne Sunčeve radijacije, pomaže u navigaciji i pčelama i ljudima i pticama.

Zanimljivo je da znanstvenici manje znaju o tome što se nalazi u dubljim slojevima Zemlje, ili u njenoj jezgri, nego o kemijskom sastavu nekih planeta. To je također i logično. Ipak je Zemlja, što se dublje ide, sve gušća i gušća, a nakon sloja užarene lave, veličine Marsa, tu je i unutarnja kruta kora, u potpunosti sastavljena od metala, veličine Mjeseca.

A u jezgri? Tko zna što se događa u jezgri. Na sveučilištu u Osaki, profesor Kei Hirose je prije 10 godina osmislio eksperiment koji bi mu ukazao na to što se događa u jezgri našeg matičnog planeta. Postavio je komadić mješavine željeza i nikla između dva komada dijamanata, pod pritiskom tri milijuna put većim od atmosferskog pritiska. Također, metal je zagrijao do oko 4500 stupnjeva Celzijevih.

Uskoro, metal je počeo dobivati na veličini i kristalizirao se. To je profesora dovela do zaključka da su u centru planete golemi 10-metarski kristali. S obzirom na sveprisutno magnetsko polje koje se stvara u unutarnjim slojevima Zemlje, ti kristali bi bili orijentirani prema Zemljinim polovima.

A što se točno nalazi ispod gornjih slojeva Zemlje, odnosno na dubini većoj od 12 kilometara – najdublje što je itko ikada bušio – važno je zbog spomenutog Zemljinog magnetskog polja, koje nas brani od štetne Sunčeve radijacije, pomaže u navigaciji i pčelama i ljudima i pticama.

No sve dok ne dođemo do stopostotno sigurnog zaključka o tome što se nalazi ispod tih 12 najdubljih kilomtara, nećemo znati ni zašto Zemljino magnetno polje gubi na jačini u posljednjih 180 godina.

Ta činjenica, uparena s neobičnom pojavom zvanom ‘Južnoamerička anomalija’, govori znanstvenicima da se možda sprema i prevrtanje magnetskog polja, što bi se moglo dogoditi tijekom narednih tisućljeća. Magnetski bi polovi tako mogli završiti i oko ekvatora, primjerice. Nije da to znanstvenicima dolazi kao neko iznenađenje, kako je rekao profesor Dan Lathrop sa Sveučilišta u Marylandu:

– Nije pitanje hoće li se Zemljini magnetski polovi promijeniti, već kada.