MISTERIJ STOLJEĆA NAPOKON RIJEŠEN? Novo istraživanje otkrilo zašto ih vidimo svugdje… ‘Događa nam se nešto čudno’

Znamo da naši umovi mogu zamisliti i prepoznati lica svugdje gdje postoji naznaka da nešto izgleda poput dva oka i nosa. Tako lica možemo vidjeti u oblicima oblaka, pa do hauba automobila i strujnih utičnica, a ta ljudska sklonost poznata je kao pareidolija lica.

Novo provedeno istraživanje daje nam uvid u to što se doista događa u našem mozgu kada primijetimo lica u nekim stvarima ili pojavama, piše Science Alert.

Paralelno iskustvo

Znanstvenici su željeli utvrditi je li mozak procesuira ova zamišljena lica na isti način kao i prava ljudska lica, pa su doznali kako postoje sličnosti u tome kako ih percipiramo i interpretiramo.

Istraživanje sugerira da se lažna lica primijećena putem pareidolije procjenjuju na isti način kao što bi bilo i pravo lice. Na neki je način isti neuronski sklop uključen u otkrivanje onoga što lice radi, iako znamo da ono u što gledamo u panju drveta ili televizijskom daljinskom upravljaču nije pravo lice.

“Mi znamo da ti objekti nisu prava lica, no ipak percepcija lica ostaje”, rekao je psiholog David Alais sa Sveučilišta Sydney u Australiji.

“Događa nam se nešto čudno: paralelno iskustvo da je to oboje, i uvjerljivo lice i objekt. Dvije stvari odjednom. Prvi dojam lica ne ustupa mjesto drugoj percepciji predmeta.”

‘Pareidolija se ne odbacuje kao lažno detektiranje’

Alais i njegovi kolege zamolili su 17 dobrovoljaca da pogledaju niz desetaka iluzornih i ljudskih lica, ponovljenih nekoliko puta, a zatim ocijene snagu osjećaja na svakom od njih pomoću istog računalnog softvera.

Znanstvenici su otkrili da su se sudionici studije uglavnom slagali u izrazima lica pareidolije i da se pristranost uvukla na temelju izraza prethodnog lica – nešto što radimo i s ljudskim licima. To se dogodilo i kad su se pomiješala stvarna i iluzorna lica.

Drugim riječima, kada ugledamo niz sretnih lica, vjerojatnije je da ćemo sljedeće lice koje vidimo, vidjeti jednako sretnim. Činjenica da je ta sklonost uočena i na stvarnim i na iluzornim licima, sugerira da ih mozak obrađuje na sličan način i koristeći slične neuronske mreže.

“Pareidolija lica se ne odbacuje se kao lažno detektiranje, već se podvrgavaju analizi izraza lica na isti način kao i prava lica”, kaže Alais.

Važnost izraza lica u društvenoj komunikaciji

“Moramo pročitati identitet lica i prepoznati njegov izraz. Je li lice djeluje prijateljski ili neprijateljski? Je li sretno, tužno, bijesno, ljuto?”

Znanstvenici ukazuju na važnost izraza lica u društvenoj komunikaciji kao razlog zašto naš mozak neprestano prepoznaje lica i procjenjuje njihove izraze.

To nam pomaže odrediti u kakvoj se situaciji nalazimo te što ćemo sljedeće učiniti, što je razlog zašto je naš mozak naučio prepoznavati lica tako brzo i s tako malo informacija. Naime, potrebna je tek naznaka očiju i nosa, kako bi nam neki predmet počeo izgledati poput lica.

Prijašnja istraživanja pareidolije lica pokazuju određene sklonosti koje mogu utjecati na naše mozgove kada je riječ o ljudskim licima, a mogu se primijeniti i na zamišljena lica – potkrijepljujući tu ideju da lice ne mora biti stvarno kako bi se viša razina senzornih mehanizama u našoj vizualnoj obradi aktivirala.

‘Za mozak, lažna ili stvarna, lica se obrađuju na isti način’

S obzirom na to da pareidolična lica mogu biti toliko raznolika i suptilna – svih oblika, veličina i materijala, za razliku od ljudskih lica – mozak radi impresivan posao u brzom procesuiranju ovih vizualnih signala. Čini se da kada je riječ o licima, mozak će riskirati nekoliko lažno pozitivnih rezultata ako to znači brzu procjenu lica i njihovih izraza.

“Kad predmeti izgledaju uvjerljivo nalik na lice, to je više od interpretacije: oni stvarno pokreću mrežu za otkrivanje lica u vašem mozgu”, kaže Alais te dodaje:

“A to mrštenje ili osmijeh; to je sustav izraza lica vašeg mozga na djelu. Za mozak, lažna ili stvarna, lica se obrađuju na isti način.”

Istraživanje je objavljeno u Zborniku Kraljevskog društva B.