Jedan od najboljih pobjegao je iz domovine, prijete mu zatvorom i smrtnom kaznom

Nekad je bio veliki strijelac, sa svojom je reprezentacijom osvojio svjetsku broncu, a danas više ne smije u domovinu iz koje mu stižu opasne prijetnje. Danas 52-godišnji Hakan Sükür već godinama ne smije kročiti u Tursku i osjeća veliku nostalgiju. Danas živi i radi u Americi, ali domovina mu je i dalje u srcu.

Sükür je u Turskoj Turskoj proganjan zbog navodnih političkih veza s klerikom Fethullahom Gulenom (pokušao državnim udarom svrgnuti predsjednika Recepa Erdogana), a kako su svi oni koji su bili protiv spomenutog režima bili proglašeni teroristima i izdajicama, morao je napustiti zemlju. Gulena je turska vlast optužila za organizaciju neuspjelog državnog udara i rad protiv režima, a to se odrazilo i na Süküra, koji je svoju domovinu napustio 2017. skrasivši se u Kaliforniji gdje je prvo vodio jedan bar i restoran.

“Ja sam Albanac i kao takav ja nisam Turčin”, rekao je Sükür na jednoj pressici, a vrijeme je pokazalo da je s tim riječima sebi zauvijek zatvorio vrata Turske. Protiv njega je raspisana tjeralica, te je morao napustiti domovinu u kojoj mu se prijete ili zatvorom, a oni radikalniji i smrtnom kaznom.

Bronca na SP-u 2002.

Sa suigračima iz turske reprezentacije Sükür je nekad slavio veliki uspjeh, osvajanje trećeg mjesta na svijetu na SP-u 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, ali od tog slavlja sada više nije ostalo ništa jer Sukur u svoju zemlju ne smije ako želi ostati slobodan čovjek.

Svojedobno je za njemački Welt am Sonntag govorio kakvu je dramu prošao zbog protivljenja režimu. U političkoj karijeri koju je započeo 2011. prvo je bio parlamentarni zastupnik u Erdoganovoj stranci, a zaokret ga je skupo koštao. Nakon što je nastavio raditi kao nezavisni zastupnik, krenuli su i teški udarci.

“Tu su počela neprijateljstva. Gađali su kamenjem butik koji je vodila žena, djecu su mi maltretirali na ulici”, govorio je Hakan Sükür o dijelu bolnog iskustva, kada se sve okrenulo protiv njega.

Es historia del fútbol y sobrevive como “conductor de Uber”: la pesadilla de persecución y exilio de Hakan Sukur https://t.co/1F0HfDpVoZ

— Juanelo (@at_arce) April 24, 2024

Strijelac najbržeg gola u povijesti SP-a

“Dolazile su prijetnje nakon svakog mojeg javnog istupa. Nakon što sam otišao iz zemlje, zatvorili su mi oca, a sve što sam imao su konfiscirali”, nastavio je.

“Nemam više ništa nigdje na svijetu. Erdogan mi je sve uzeo, oduzeli su mi pravo da budem slobodan, pravo na izražavanje bez posljedica, pravo na rad”, dodao je slavni bivši nogometaš u istupu u njemačkom listu.

Sükür je bivši igrač Sakaryaspora, Bursaspora, Galatasaraya, Torina, Intera iz Milana, Parme i Blackburna, a igračku je karijeru okončao 2008. godine u Galatasarayu. Strijelac je najbržeg gola u povijesti Mundijala koji je na Svjetskom prvenstvu 2002. zabio protiv Južne Koreje nakon 11 sekundi. Svoju je američku avanturu započeo u Washingtonu dok se nije preselio u okolicu San Francisca.

Aşkın ve güvenin tarifi olur mu bilmem ama bizimkisi biraz öyle oldu sanki 🤗🥰

Bu arada küçük detayı kim yakalayacak diye merak ediyorum😉 pic.twitter.com/jrQEoYqJdC

— HAKAN ŞÜKÜR 👑 (@hakansukur) April 20, 2024

Jugoslavenski korijeni

U svojoj obiteljskoj priči, Hakan Sükür povezan je i s nekadašnjom Jugoslavijom s obzirom na to da je otac rođen u Prištini, a majka u Skoplju. Bivšu državu su napustili, no kako se pokazalo u obiteljskoj priči, ni u Turskoj nisu pronašli mir i sreću nakon što se protiv obitelji okrenuo predsjednikov režim zbog Hakanove političke aktivnosti.

O svojim korijenima, slavni bivši reprezentativni strijelac je tijekom gostovanja na sveučilištu pričao ističući da je etnički Albanac, pa da se zbog toga ne može odrediti kao Turčin. To ga je također dovodilo na udar kritičara kod kuće, kod onih koji zastupaju Erdoganov put, a protivnike ne štede.

Danas u Americi Sükür živi kao vozač Übera i prodavač knjiga. “Nikada nisam učinio ništa protuzakonito, nisam izdajica ni terorist”, poručuje nekadašnji junak turskog nogometa, danas nepoželjan u svojoj domovini.

Hajduk bi mogao dobiti pravog diva za predsjednika: ‘Ne jedem meso dok Hrvatska ne osvoji’