Gurao je Hrvate, a onda se ovaj Srbin ratne 1991. godine iznenada vratio u Beograd

Bio je srpski sportaš, vaterpolist, obljubljen u Zagrebu. I to neposredno prije raspada Jugoslavije. Nesumnjivo, u tom trenutku jedan od najboljih u svijetu. Kada čovjek s hrvatskim klubom postane dva puta prvak Europe, za njega se doista može reći da je u hrvatskom sportu ostavio veliki trag. Junak ove priče nije hrvatski olimpijski nositelj medalja, ali trag Igora Milanovića u hrvatskom sportu je doista velik, rekli bi i prevelik. On je tema našeg feljtona…

Pritom valja reći da je Igor i iz hrvatskog kluba osvajao medalje na velikim natjecanjima. Igor Milanović rođen je 18. prosinca 1965. godine u Beogradu. Igračku karijeru je započeo u beogradskom Partizanu, gdje je stigao kao desetogodišnji dječak 1975. godine. Već 1982. godine, s nepunih 17 godina, počeo je igrati za tada i uvijek odličnu momčad beogradskog Partizana.

Kapicu ovog vrsnog kluba nosio je do 1989. godine. U tom razdoblju, s Partizanom je bio prvak Jugoslavije 1984., 1987, i 1988. godine, Bio je dio momčadi koja je osvojila kup Jugoslavije 1982., 1985., 1987. i 1988. godine. Dio je i momčadi koja je osvojila Mediteranski kup 1989, godine. Potom, 1989. Igor Milanović je došao u Zagreb i postao igrač tada vrlo jake Mladosti, čiju kapicu nosi do 1991. godine.

Osvojio gomilu trofeja

U tom svom dvogodišnjem boravku u Zagrebu doista se naosvajao trofeja. S Mladosti je bio prvak Europe 1989. i 1990. godine te pobjednik europskog Superkupa 1989. godine. Na Savi je lgor bio i prvak Mediterana 1991. godine, kao i dio momčadi koja je postala prvak Jugoslavije 1990. godine. Kasnije, 1991. godine Milanović se vraća u Beograd, ali ne u svoj matični klub, već stavlja na glavu kapicu Crvene Zvezde. U ovom klubu je ostao do 1993. godine i osvojio titule prvaka Jugoslavije 1992. i 1993. godine.

Sezonu 1993./94. Milanović provodi u Italiji kao vaterpolist Rome. Potom dio 1994, godine provodi u Budvi igrajući za momčad Budvanska Tivijera, s kojom je prvak Srbije i Crne Gore 1994. godine. Nakon kratkotrajnog boravka u Crnoj Gori, sezonu 1994./95. ponovno provodi u Italiji igrajući za momčad Catalunye, s kojom u navedenoj sezoni osvaja baš sve što se moglo osvojiti. S ovim klubom je prvak Italije i pobjednik kupa 1994. godine, a naredne 1995. je prvak Europe i pobjednik europskog Superkupa.

Posljednju igračku sezonu 1995./96. proveo je u svom matičnom klubu Partizan iz Beograda. Uu kapici reprezentacije Jugoslavije se naosvajao trofeja. Na Olimpijskim igrama 1984. u Los Angelesu i 1988. u Seoulu osvojio je zlatne medalje. Zlatne medalje osvojio je i na svjetskim prvenstvima 1986. u Madridu i 1991. u Perthu. Dva zlata ima i s natjecanja Svjetskog kupa, i to 1987. iz Berlina i 1989. iz Zapadnog Berlina.

Nakon Zagreba, preselio u Beograd

Na europskim prvenstvima Milanović je osvojio četiri medalje. Srebro je osvojio 1985. u Sofiji, 1987. u Strasbouru i 1989. u Bonnu, a titulu prvaka Europe osvojio je 1991. u Ateni.

Na Mediteranskim igrama 1991., također u Ateni, osvojio je srebrenu medalju. Sve trofej do trofeja. Tako je protekla cijela karijera Igora Milanovića, s dvije godine i nekoliko trofeja s Mladosti iz Zagreba. ‘ Na otvaranju Olimpijskih igara 1996. godine u Atlanti nosio je zastavu SR Jugoslavije. Uvršten je u vaterpolsku Kuću slavnih 13, svibnja 2006. godine.

Nakon završetka igračke karijere, Milanović vrlo uspješno brodi trenerskim i dužnosničkim vodama. Od ljeta 2008. do lipnja 2009, bio je trener beogradskog Studenta, da bi u lipnju 2009. bio izabran za trenera Partizana. Kao trener Partizana osvojio je titulu prvaka Europe 2011. godine.

Bio je prvak Europe i uživao u milijunima, a sad prima socijalnu pomoć

Bio je i predsjednik

Pored navedenih dužnosti, Igor Milanović bio je i predsjednik i direktor Vaterpolskog kluba Partizan, zatim predsjednik skupštine kluba, kao i potpredsjednik Sportskog društva Partizan. Na svojoj prvoj olimpijadi 1984, godine igrao je s 18 godina, Vrlo rano ostvario je sportski san. Četiri godine kasni. je u Seoulu, zajedno s Tomislavom Paškvalinom tvorio je tada najbolji par centara na svijetu.

Igor Milanović, čovjek iz vode, nekoliko je puta proglašavan najboljim vaterpolistom svijeta. Na najbolji mogući način obilježio je svjetski vaterpolo, a dvije godine provedene u Mladosti i dvije osvojene titule prvaka Europe… Da, u Zagrebu je baš bio obljubljen i on to dobra zna i uvijek ističe.