Znanstvenici proučavaju pukotinu na Zemljinoj kori: Mogla bi prepoloviti kontinent i podići ocean

Istočnoafrička pukotina (EAR) zasad je najveća poznata kontinentalna pukotina na Zemlji. Godinama unazad je fascinirala geologe i stručnjake. Ovogodišnja studija koja koristi računalne modele i GPS satelitske podatke čini se da nudi objašnjenje ovog geološkog fenomena. Inače, pukotine na Zemlji nastaju zbog udaljavanja tektonskih ploča što uzrokuje istezanje i pucanje Zemljine kore i plašta. Ovaj proces obično rezultira deformacijama na površini koje su okomite na smjer pomicanja ploče, prenosi Science Alert.

Međutim, EAR nije obična pukotina. Ovdje se deformacije događaju i okomito i paralelno s kretanjem ploče, stvarajući izazov za razumijevanje ovog fenomena. Novi 3D modeli razvijeni u ovoj studiji sugeriraju da je dodatna paralelna deformacija posljedica Afričkog superplumea, masivnog izdizanja vrućeg plašta iz dubina Zemlje, koje prenosi toplinu prema površini. Ovaj uzdignuti tok djelomično rastopljene stijene proteže se od jugozapadne do sjeveroistočne Afrike, postupno postajući plići i oblikujući tok plašta ispod.

Zašto se događa?

Ugledni geofizičar Tahiry Rajaonarison iz New Mexico Tech-a obasnio je ljetos da “izgleda da ovaj tok plašta uzrokuje nenormalnu deformaciju prema sjeveru paralelnu s pukotinom.” Osim toga, isti Afrički superplum mogao bi biti odgovoran i za dio seizmičke anizotropije, odnosno poravnanje stijena u određenom smjeru kao odgovor na geološke sile u plaštu, što se opaža ispod EAR-a. Prethodna istraživanja tog istog tima istraživala su različite sile koje djeluju na pukotinu, uključujući sile uzgona litosfere (sile prema gore pokretane razlikom u gustoći litosfere i plašta) i dublje vučne sile plašta (koje proizlaze iz kretanja materijala unutar plašta).

Iako obje te sile djeluju duž EAR-a, najnovija istraživanja sugeriraju da su dublje sile plašta, pokretane Afričkim superplumeom, odgovorne za paralelne deformacije, dok je uzgon litosfere odgovoran za tipične vertikalne pukotine. Ovaj novi uvid omogućava bolje razumijevanje procesa koji oblikuje Istočnoafričku pukotinu, koja se proteže na impresivnih 6400 kilometara i tijekom milijuna godina postepeno će podijeliti Afriku na dva dijela. Ovaj geološki fenomen rezultirat će čestim potresima i lomljenjem stijenskih formacija u regiji, no predviđanje takvih velikih geoloških kretanja ostaje izazovan zadatak.

Osjetit će Afrika

U dalekoj geološkoj budućnosti, Afrika bi se mogla razdvojiti na dva potpuno nova kontinenta, a između njih bi mogao nastati ogroman ocean, tvrde znanstvenici. Premda će proći 5 do 10 milijuna godina prije nego što se to dogodi, ova promjena je rezultat pomicanja tektonskih ploča duboko ispod afričkog kontinenta.

Dugoročna dinamika tektonskih procesa u Africi već je dovela do stvaranja Crvenog mora i Adenskog zaljeva prije otprilike 30 milijuna godina, kada se Arapska ploča počela udaljavati od Afrike. Istočnoafrički rascjep, koji je danas ključan za ovu priču, rezultat je udaljavanja Somalijske ploče na istočnoj strani Afrike od Nubijske ploče, koje se često promatraju kao jedan kontinentalni blok.

Riječ je o zoni koja prolazi kroz mnoge istočnoafričke zemlje, uključujući Etiopiju, Keniju i Tanzaniju. Nastao je prije otprilike 22-25 milijuna godina i trenutačno se širi brzinom od 6-7 milimetara godišnje.

Kad se rascjep dovrši, između Somalijske i Nubijske ploče trebao bi nastati potpuno novi ocean. Znanstvenici napominju da se već sada može primijetiti formiranje oceanske kore, koja se po svojem sastavu i gustoći značajno razlikuje od kontinentalne kore. Ova buduća geološka promjena predstavlja fascinantan uvid u dugoročne procese oblikovanja planete, unatoč vremenskom okviru od milijuna godina.

Koncem godine čini se da je pukotina sve veća. Znanstvenici nastavljaju proučavati ovaj fenomen.

I dalje se razvijaju modeli kako bi pratili tijek i pretpostavljali što bi se moglo dogoditi u budućnosti.