Vidjeli ste duh uginulog kućnog ljubimca? Stručnjaci kažu da to uopće nije loše

Informatičarka Jennifer Golbeck sa Sveučilišta u Marylandu (SAD) nedavno je predvodila prvo sveobuhvatno istraživanje nadnaravnih susreta ožalošćenih vlasnika životinja. S fokusom na razumijevanje percipiranih interakcija s preminulim psećim društvom, Golbeck je namjeravala razotkriti važnost i značenje tih susreta za vlasnike kućnih ljubimaca.

Koristeći društvene medije kao svoju istraživačku platformu, Golbeck je objavila upit na X-u i Instagramu, pozivajući pojedince da podijele svoja iskustva: “Ako ste izgubili psa, jeste li doživjeli iskustvo poput viđenja njihovog duha, primanja znaka, jesu li komunicirali s vama?”

Odaziv je bio nevjerojatan, s 544 iskrena izvještaja. Golbeck je pažljivo kategorizirala te priče u dvije sveobuhvatne teme sa šest podtema: “fizička iskustva (uključujući slušanje, gledanje i dodirivanje duha psa)” i “interpretirana iskustva (kao npr. uočavanje znakova u prirodi, primanje posjeta umrlog psa u snovima i pripisivanje osjećaja i pojava duha psa).”

Najčešće tijekom noći

Među prijavljenim osjetilnim susretima, slušanje psa (kao što je lavež ili zvuk kandži po podu) pokazalo se najčešćim, što čini 37% odgovora. Zanimljivo je da se gotovo polovica (44,4%) fizičkih iskustava dogodila tijekom noći, s 45 slučajeva koji su dokumentirali slučajeve u kojima su pojedinci osjetili svog preminulog psa kako leži pokraj njih u krevetu.

Interpretirana su iskustva također istaknuta, s posjetima u snovima (15%) i aktivnostima duhova (također 15%), kao što su predmeti koji se kreću ili živi kućni ljubimci koji se ponašaju kao da su pod utjecajem duha preminulog ljubimca.

Golbeck je zaronila u emocionalni aspekt tih susreta i otkrila da je značajna većina (74,6%) ispitanika opisala svoje osjećaje kao pozitivne, izazivajući osjećaje ugode, sigurnosti, zaštite, pa čak i osjećaj primanja dara.

To je otkriće posebno vrijedno pozornosti, kao što je Golbeck istaknula u svojoj studiji, s obzirom na to da mainstream psihologija često prikazuje eksternalizirane trajne veze – osobito susrete s duhovima – kao negativne ili neprilagođene.

Sve u svemu, studija otkriva zapanjujući trend: ožalošćeni vlasnici kućnih ljubimaca u velikoj većini doživljavaju svoja nadnaravna iskustva kao izvore utjehe, a ne nevolje, bacajući svjetlo na složen i duboko osoban odnos između ljudi i njihovih životinjskih pratitelja čak i izvan carstva živih.

Vampirske bakterije imaju neutaživu žeđ za ljudskom krvlju: ‘Ovo je jezivo otkriće’

Kako preboljeti smrt ljubimca?

Emotivan odnos s kućnim ljubimcima često predstavlja duboku emocionalnu vezu koja može biti jednako snažna kao i veze s drugim ljudima. Kućni ljubimci pružaju bezuvjetnu ljubav, podršku, i radost, te postaju neizostavan dio obitelji. Njihova prisutnost može donijeti smirenost, sreću i osjećaj pripadnosti.

Kada kućni ljubimac ugine, to može biti izuzetno težak gubitak za vlasnika. Osjećaji tuge, gubitka, usamljenosti, i praznine često su prisutni i mogu biti vrlo intenzivni. Prebolijevanje smrti kućnog ljubimca može biti proces koji zahtijeva vrijeme i podršku.

Važno je dopustiti si osjećajima tuge i dopustiti im da budu izraženi. Razgovor s prijateljima, obitelji ili terapeutom može biti koristan način za obradu emocija.

Čuvanje uspomena na kućnog ljubimca, poput fotografija, igračaka ili drugih predmeta, može pomoći u održavanju sjećanja i doprinijeti procesu tugovanja.

Pomoć prijatelja, obitelji ili zajednice također može biti od velike pomoći u vrijeme tuge. Razgovor s drugima koji su prošli kroz slično iskustvo može pružiti utjehu i razumijevanje.

Briga o vlastitom emocionalnom i fizičkom zdravlju važna je tijekom procesa tugovanja. To može uključivati vježbanje, meditaciju, duboko disanje ili druge tehnike opuštanja.

Organiziranje malog obreda ili rituala oproštaja može pomoći vlasnicima da se oproste od svog ljubimca na način koji im odgovara.

Nakon nekog vremena, razmišljanje o tome da usvoje novog kućnog ljubimca može pomoći vlasnicima da nastave s procesom zacjeljivanja.

Važno je napomenuti da proces tugovanja nije isti za svakoga te da nema “pravilnog” načina da se preboli gubitak kućnog ljubimca. Svaka osoba će proći kroz vlastiti put tugovanja i pronaći načine koji su najbolji za nju.