‘NEMAM POJMA ŠTO ĆU KAD TAJ TRENUTAK DOĐE’ Ankica Dobrić o temi o kojoj se malo govori: ‘Znam da ću se s time suočiti vrlo brzo’

Omiljena domaća glumica Ankica Dobrić godinama skrbi o 86-godišnjoj majci, a o vlastitom odlasku u mirovinu, kaže, uopće ne razmišlja, iako su joj 62 godine. “Strepim od mirovine u toj mjeri da o tome odbijam razmišljati. Neću ni pitati kolegicu koja je nedavno otišla u mirovinu, koliko dobiva”, kaže Ankica za portal Mirovina.hr.

“Znam da ću se s time suočiti vrlo brzo i uistinu nemam pojma što ću kad taj trenutak dođe”, dodala je.

Kao skrbnica starije osobe itekako je upoznata sa svim manjkavostima sustava. Primjerice, Zagreb ima toliko malo sanitetskih vozila da joj majka ponekad sate i sate nepotrebno provodi u bolnici čekajući slobodno vozilo.

“Svi se žale, ali i svi šute. Zašto šutimo? Zašto se bacao novac u izvanjsku šminku, a nije se kupilo još 10 sanitetskih vozila i zaposlilo još 30 ljudi? U tim trenucima čekanja, donesem mami i jesti i piti, ali postoje i ljudi koji su sami. Pamtim bakicu koja je u 9 bila gotova, a tek u 14.30 je došao sanitet po nju. Niti je okusila vode, niti joj je tko prišao, niti je imala pratnju”, ispričala je Dobrić čija majka živi u Domu za starije i nemoćne.

‘Strašno, ružno i nedopustivo’

Osim što o odlasku u mirovinu ne razmišlja pokušavajući odgoditi spoznaju o niskoj penziji, ni onaj kazališni oproštaj joj ne pričinja neko posebno veselje. Vremena su se, priča Ankica za Mirovina.hr, drastično promijenila kad je u pitanju rastanak.

“Nekad prije, kad je stariji glumac išao u mirovinu, pripremala se oproštajna predstava, napravio se party i ispratilo ga se dostojanstveno. Jer mu je kazalište bilo druga kuća. Sad tek na grupi dobijemo poruku. Netko kaže da ide u mirovinu, a netko ni to. Ništa. Samo izađe iz grupe. Strašno, ružno i nedopustivo”, ispričala je.

Zakonom je određeno da će u mirovinu morati s navršenih 65 godina. Glumci to, priča Dobrić, nimalo ne vole jer su “mladi u glavi i vole dugo raditi”.

“Neki dan sam srela Ljubicu Jović, presretna je jer snima. I mene je obradovala njezina sreća. Ali rekla je i ‘Ovaj grad ne voli svoje umjetnike’. Živa istina. Zagreb ne voli svoje umjetnike, jako malo ulaže u njih i slabo se brine o njima. Grad stalno nešto reže”, ispričala je.

Iako je život u zadnje vrijeme ne mazi, Ankica Dobrić se trudi zadržati pozitivan stav. “Ne znam ni sama odakle crpim taj optimizam, valjda sam se takva rodila”, rekla je u nedavnom intervjuu za Večernji list te dodala da je zbog razornog zagrebačkog potresa ostala bez krova nad glavom.

“Sada sam u hotelu kod svog prijatelja. Ja sam kao Nikola Tesla, živim u hotelu. Mislim da će jednog dana na moju sobu moći staviti natpis ‘ovdje je nekad živjela glumica’ (smijeh)“, rekla je.

Ipak, njezinu se iseljeništvu konačno nazire kraj. “Nakon godinu i sedam mjeseci konačno su počeli radovi na sanaciji moje zgrade. Vraćam se u stan čim radovi budu gotovi. To mi je trenutno na prvom mjestu”, priznala je Dobrić.