Istina o velikom Tomislavu Ivčiću, evo zašto ga estrada nije voljela

Brojni su hitovi obilježili glazbenu karijeru velikog zadarskog pjevača i skladatelja Tomislava Ivčića, a nedavno održanim koncertom u njegovu gradu obilježeno je 30 godina od njegove smrti. Da je riječ o jednom od velikana hrvatske glazbe, moglo se zaključiti po tome što je zadarski Forum bio potpuno ispunjen, a na koncertu se pojavio čak i premijer Andrej Plenković, dok su Ivčićeve pjesme izvodili mnogi poznati hrvatski glazbenici poput Zorice Kondže, Doris Dragović, Nene Belana, Tomislava Bralića i drugih.

Poznato je da je Ivčić tragično skončao u prometnoj nesreći 4. ožujka 1993. godine, kada je zadarski glazbenik nastanjen u Zagrebu bio apsolutno najutjecajnija estradna zvijezda u novoj državi, iza koje su ostale mnoge poznate pjesme koje se i danas pjevaju. Nije ni čudno što je Ivčić u hrvatskoj glazbi bio i ostao zvijezda kada se zna da je iza sebe ostavio više od 200 pjesama i tekstova te snimio 23 albuma koja su prodana u dva i pol milijuna primjeraka, ne računajući one prodane u dijaspori jer se oni nisu bilježili u službenoj statistici, a Ivčić je bio “kralj dijaspore” mnogo prije nego što se Mate Bulić uopće počeo profesionalno baviti pjevanjem.

Bojkot estrade

U moru pjesama mnogima je možda najpoznatija ona koja se u eterima puštala ratnih 90-ih, “Stop the War in Croatia”, no Ivčić je osim te poznate pjesme izvodio i “Kalelargu”, “Večeras je naša fešta” i razne druge svevremenske hitove. Ipak, pjesma “Stop the War in Croatia” na poseban je način obilježila cijelu njegovu karijeru i život. Prema prisjećanjima našeg sugovornika, tu pjesmu skladao je krajem lipnja 1991. u sitne sate za klavirom zagrebačkog restorana “Kod Drageca” koji se nalazio u podrumu Muzeja za umjetnost i obrt preko puta zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, a koji je vodio Drago Vukušić. Zanimljivo je da je u to vrijeme konobar u tom restoranu bio poznati glumac Božidar Alić, koji se na taj posao odlučio radi zarade, jer u HNK-u tada nije bilo predstava. Riječ je o objektu koji se inače zvao Klub kulturnih radnika Topusko, a u koji su početkom 90-ih svaku noć zalazili tadašnji novinarski mag Marinko Božić i glavni urednik HTV-a Miroslav Lilić, koji je nakon prvih taktova prepoznao da bi Ivčićeva pjesma u ono ratno vrijeme mogla biti veliki hit. Objavljena je na istoimenom albumu već početkom srpnja 1991. godine, a već nakon mjesec dana snimljen je i spot koji je na hrvatskoj televiziji prvi put emitiran 4. kolovoza te iste godine. Bila je to prva domoljubna pjesma koja je pozivala međunarodnu zajednicu da pomogne napadnutoj Hrvatskoj i Ivčić je tada stekao status najutjecajnijeg. Škoro tada još nije ni postojao, a Thompson je bio mali iz Čavoglava bez nekoliko zuba kojemu je Miroslav Lilić pustio “Čavoglave” u udarnom terminu na HTV-u pa je preko noći postao zvijezda, ali doživljavalo ga se kao ekstrem na estradi, kao prijeratnog seoskog konobara i ratnika koji je snimio sjajnu ratničku pjesmu koja je pozivala na obranu domovine. No Ivčić je bio bez ikakve konkurecije najutjecajniji. I imao je podršku cijelog HDZ-a i obitelji Tuđman, što ni tada nekima nije bilo simpatično, pogotovo na estradi, te je počeo gotovo pa njegov bojkot od Hrvatske glazbene unije pod kontrolom Paola Sfecija i glazbenika koje je HGU okupljao. Stoga HGU zapravo nije podržao Ivčićev genijalni projekt “Stop the War”, već su okupili glazbenike koji su, kao svojevrsnu kontru Ivčiću, snimili također veoma uspješnu domoljubnu pjesmu “Moja domovina”, čiji su autori bili Zrinko Tutić i Rajko Dujmić, a koju je Hrvatska radiotelevizija prvi put emitirala mjesec i pol nakon Ivčićeve pjesme, 15. rujna 1991. godine. “Moju domovinu” snimio je Hrvatski Band Aid sastavljen od brojnih domaćih glazbenika poput Gabi Novak i Arsena Dedića, Sanje Doležal, Meri Cetinić, Tereze Kesovije, Ive Robića, Doris Dragović, Akija Rahimovskog, Severine, Vanne, Miše Kovača…

Marketinška strategija

Također, velika većina estrade bojkotirala je Ivčićevu turneju “Stop the War” po svijetu, po Njemačkoj i Australiji, kamo su s Ivčićem išli samo njegovi najodaniji Zadrani, Mladen Grdović i Marina Tomašević te sin velikog skladatelja Đele Jusića, Đelo Jusić mlađi, i njegova buduća supruga Paula Jusić te operni pjevač Krunoslav Cigoj. Prihodi s humanitarne turneje “Stop the War” išli su u zakladu “Spasimo djecu Hrvatske”, u kojoj je bila Ankica Tuđman, a kasnije je postala i njezina predsjednica. O tome koliko je uspješan poslovni čovjek bio Tomislav Ivčić sjajno govori priča o prodaji njegove kasete “Stop the War” u Australiji. Ivčić, je naime, u Australiji otisnuo 20 tisuća kaseta “Stop the War”, na kojoj je na jednoj strani bila ta pjesma, a na drugoj njezina instrumentalna verzija. Tiskanje kasete stajalo ga je jedan dolar, a prodajna cijena bila je 10 dolara. Kako je u to vrijeme na prvim mjestima svih top-lista na svijetu bila pjesma “Bad” Michaela Jacksona, Ivčić je smislio marketinšku strategiju po kojoj su na hrvatskim radiopostajama u Australiji njegove koncerte najavljivali pričom da “Stop the War” na australskoj top-listi sustiže “Bad”, te su apelirali na Hrvate da na koncertima kupuju što više kaseta. Australski Hrvati većinom su na koncertima kupovali po 10, 15, 20 kaseta… Ta svoja svjetska iskustva želio je primijeniti i u Hrvatskoj pa je u trenutku njegove smrti već bila pripremljena njegova diskografska kuća, koja nikada nije zaživjela. A da je Tomica poživio, vjerojatno bi to postala najuspješnija privatna diskografska kuća, poslije bi vjerojatno on, a ne Ante Glibota, privatizirao Croatia Records i vjerojatno bi poslije on, a ne neki drugi ljudi, osnovao prve privatne hrvatske televizije. Jer Tomislav Ivčić jednostavno je bio sposobniji od većine drugih na estradi i šire, imao je više hitova, više veza, poznanstava, sposobnosti, utjecaja… I zato ga nisu voljeli.

Zvijezde domaće estrade u Splitu: Zorica Kondža slavi rođendan, Nina Badrić u romantičnoj šetnji, Jole zapjevao

Ivčić se, osim glazbom i biznisom, bavio i politikom pa je 1990. godine ušao u HDZ, da bi tri godine poslije bio izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, međutim, tim se poslom nije stigao baviti jer je poginuo u prometnoj nesreći na Aveniji Dubravi u Zagrebu, pokušavajući svojim Mercedesom izbjeći pješakinju koja je istrčala na kolnik. Prešavši u traku za suprotni smjer, Ivčić se frontalno sudario s BMW-om, a u toj nesreći poginuli su i on i pješakinja i suvozačica u drugom vozilu. Iza sebe je Ivčić ostavio suprugu Slavicu i troje djece, ali i brata Vedrana Ivčića te starijeg polubrata Đanija Maršana, koji je jedno vrijeme radio kao diplomat, a karijeru su mu također obilježile glazba i skladanje. Međutim, Tomislav Ivčić nije njegovao odnose ni s bratom ni s polubratom niti je s njima bio u kontaktu.

Oni koji su ga poznavali reći će kako je upitno je li Ivčić zapravo bio veliki Hrvat, kakva je percepcija vladala početkom 90-ih, a zaključit će da je zasigurno vrlo spretan poslovni čovjek. Tako je on na samom početku 90-ih sa svjetskom turnejom “Stop the War” nastupao po hrvatskim klubovima, ali i na hrvatskim stadionima i gradskim trgovima, a u tim istim klubovima u dijaspori nastupao je i nekoliko godina prije, s Mladenom Grdovićem i Marinom Tomašević, kada su ti klubovi bili – jugoslavenski.

Velik utjecaj

Za karijeru Mladena Grdovića definitivno je bio najzaslužniji Tomislav Ivčić. Grdović je bio šest-sedam godina mlađi od Ivčića, koji ga je otkrio i dao mu šansu na estradi, na turnejama je nastupao prije njega kao zvijezde večeri, a izvan pozornice bio mu je asistent te nosač gitara i druge opreme. Ivčić je za njega ponajprije bio ogroman autoritet, čovjek koji mu je omogućio da vidi cijeli svijet i dobro zarađuje, pa se Grdović pred njim nije usudio ni napiti. U to vrijeme, sredinom 80-ih, Ivčićeva Marina Tomašević bila je veća zvijezda od Grdovića. No Grdović je s Ivčićem zaradio veći novac 1987., kada su zajedno snimili album kao Duo Pegla koji su prodali u 450 tisuća primjeraka, a njihov identitet nitko nije znao iako su svi naslućivali tko se krije iza popularnog dvojca i njihova hita “Mi imamos mnogos problemos”.

Zvijezde domaće estrade u Splitu: Zorica Kondža slavi rođendan, Nina Badrić u romantičnoj šetnji, Jole zapjevao

Veliko je pitanje što bi Ivčić rekao za sve one koji su se pojavili na nedavno održanom zadarskom koncertu posvećenom njegovu liku i djelu, jer se ondje ukazalo mnoštvo onih s kojima ovaj glazbenik nije imao nikakva doticaja, niti ih je pretjerano poštovao, ističe naš sugovornik te naglašava da je neosporno to kako je zadarski pjevač bio genij za glazbu, ali i genij za zarađivanje novca te je znao biti u pravo vrijeme na pravome mjestu.

Da je Ivčić bio mudar i sposoban zaraditi velik novac, jasno je i iz toga što je početkom devedesetih godina bio jedan od osnivača i suvlasnik kultnog zagrebačkog disko-kluba The Best, zajedno s tadašnjim poduzetnikom također bliskim obitelji Tuđman, a kasnije generalom Ivanom Čermakom te uspješnim zagrebačkim ugostiteljem Mirkom Micom Kramarićem. Ivčić je navodno bio vlasnik 10 posto diskoteke The Best.

Zadranin kojeg uspoređuju s Oliverom otkrio što se šuškalo o Ivčiću: ‘Od starijih kolega sam čuo…’

Veliki utjecaj početkom 90-ih Ivčić je imao zbog bliskosti s obitelji Tuđman, posebno je uživao naklonost kćeri prvog hrvatskog predsjednika Nevenke Tuđman, s kojom je navodno bio veoma blizak. Upravo mu je zbog bliskosti s njegovom kćeri jedinicom navodno u prvo vrijeme posebno naklonjen bio i pokojni predsjednik Tuđman, no poslije su se stvari navodno zakomplicirale. Stoga su se u mjesecima nakon što je Ivčić poginuo razvijale razne teorije, pa i čak ona da je zapravo bio likvidiran, a u tom kontekstu spominjala se tajna služba SIS.

Talijanske kancone

U svakom slučaju Ivčić, koji je porijeklom Arbanas, bio je i ostao jedna od najvećih zvijezda hrvatske glazbene scene.

Već nakon završene gimnazije u Zagrebu Ivčić je bio velika glazbena zvijezda, upisao je studij ekonomije – smjer vanjska trgovina, ali njega nikada nije završio jer su mu vrijeme oduzimali učestali nastupi. Tih godina i jest upoznao svoju suprugu Slavicu s kojom se vjenčao i dobio kćeri Izabelu i Kristinu te sina Ivana. Tijekom glazbene karijere proslavio se brojnim uspješnicama, inspiraciju je često pronalazio u dalmatinskom folkloru, no obrađivao je i talijanske kancone. Prisjećajući se Ivčića, Marina Tomašević na 30. godišnjici izjavila je da se osjećala posebno emotivno. “Kao da je vrijeme stalo. Pogotovo u jednom trenutku kad sam pjevala, to su takve emocije išle, toliko uspomena, toliko detalja, jednostavno mi je zrak falio. Bez obzira na to što smo surađivali i bili prijatelji, čovjek se sjeti koliko je tu lijepih uspomena i hitova”, rekla je Marina Tomašević, a ovim povodom oglasila se i njegova kći Izabela Ivčić Vrtar koja je podsjetila da je njezin pokojni otac puno značio i Zadru i mnogim ljudima. “Moj je otac inspiracija za mnoge ljude. Vjerujem da će se, i kad ne bude nas bilo, pivati pisme naše jer one i danas žive”, istaknula je podsjetivši na riječi jedne njegove skladbe. Inače je organizator programa Zadar eventa bio Igor Bačić, u realizaciji koncerta veoma važna karika bio je Davor Pekota iz grupe Forum, a pomogli su i zadarski političari, odnosno gradonačelnik Branko Dukić i župan Božidar Longin.