Mile Kekin poslao je ognjištarima ‘moćnu’ poruku – sukladno svojem talentu i pameti

Rekao bih skoro pa naturalistički. Puno toga su Milini dobili mitske '45. Dobiše jednoumnu rigidnu komunističku državu koja je 1945.g., bila kao pljunuti blizanac današnjoj “Sjevernoj Koreji“. Njegovi su dobili židovske stanove, kupaonice u kojima su uzgajali prasce, debele mirovine uz potvrdu dvojice drugova koji su 1941.g., otišli u četnike, a 1945.g., se vratili iz partizana.

Glazbena inačica Olivera Frljića Mile Kekin poslao je ognjištarima “moćnu“ poruku. Naravno, sukladno svojem talentu i pameti. Pamet spominjem usput jer je Slaven Letica izjavio da naš Mile “nije od velike pameti.“ Za razliku od Slavena, uvjerenja sam da je Mile ne samo pametan nego prepametan. S takvim glasom, glazbenim talentom i potrebom da povraća po Hrvatskoj, Mile krstari Lijepom našom u lovu na fašiste i ustaške kune. Do kuda bi tek dogurao naš Mile kad bi mu još netko prišapnuo da je jedina zemlja u kojoj je fašizam bio službena ideologija bila Italija koja je kapitulirala još 1943.g. Ali Mile kao Don Quijote Manuela de Cervantesa lamata svojom jezičinom i obračunava se s fašistima po cijeloj Hrvatskoj.

No, pređimo na “jaku“ poruku koju je Mile kao frontman “nesretnika“ koji su 1991.g., krenuli protiv Hrvatske poslao svima nama. Ili možda samo nama. Pjesma kojom Mile, u roku odmah, osigurava ulazak u kurikularnu reformu ravnopravno sa Antom Tomićem, Miljenkom Jergovićem, Branimirom Štulićem, Oljom Savičević Ivančević, Ivanom Simić Bodrožić i drugim ljevorukim genijalcima glasi: “Ja nisam vaš od glave do pete, ja nisam vaš, moji su dobili ’45.“ Realistični stihovi. Rekao bih skoro pa naturalistički. Puno toga su Milini dobili mitske ’45. Dobiše jednoumnu rigidnu komunističku državu koja je 1945.g., bila kao pljunuti blizanac današnjoj “Sjevernoj Koreji“. Njegovi su dobili židovske stanove, kupaonice u kojima su uzgajali prasce, debele mirovine uz potvrdu dvojice drugova koji su 1941.g., otišli u četnike, a 1945.g., se vratili iz partizana. Daleko prije Ian Fleminga i njegovog James Bonda dobili su i dozvole za ubijanje. Tada je počelo, već 8.svibnja 1945.g., započeo je lov na nenaoružane vojnike, civile, djecu i starce. U svijest hrvatskog naroda ušao je Bleiburg, Huda jama, Tezno, Daksa, 1700 punih jama likvidiranih Hrvata u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. Radilo se udarnički. Aleksandar Ranković, jedan od glavnih “nesretnika“, u izvještaju Saveznoj skupštini Jugoslavije 1952.g., rekao je: “Do današnjeg dana likvidirali smo 586.000 narodnih neprijatelja». Čitava jedna generacija koju Hrvati do današnjeg dana nisu još uspjeli nadoknaditi. Naravno, Mile Kekin i Hrvoje Klasić znaju da su to sve bili samo ratni zločinci, ali sudovi su, kao uostalom i danas, bili preopterećeni pa se nije stiglo u revolucionarnom zanosu sve osuditi. Trebao bi za Milu organizirati privatnu projekciju dokumentarca “Huda jama“ pa da vidi oko 800 dječjih kostura «ratnih zločinaca». Pedantni Slovenci su izdvojili kosture žena i djece. Oko 3.000 “ratnih zločinaca“ živih zazidanih u rudniku Huda jama. Naravno, ove činjenice, jame, logori i ovih 586.000 poubijanih bez suda i presuda ne mogu ni malo utjecati na mentalni sklop Mile Kekina, Olivera Frljića, Hrvoja Klasića i tko bi ih sve nabrojao. Da su moji 5.kolovoza 1995.g., bili kao Kekinovi “moji“ što bi ostalo od Kekina, Frljića, Vedrane Rudan, Viktora Ivančića, Drageca Carlosa Zvonimira Pilsela, Borisa Dežulovića, Ante Tomića, Miljenka Jergovića, Jelene Lovrić… Ali, srećom, moji koji su u tri do četiri dana očistili Lijepu našu od jugoagresora poslavši ih u legendarnoj traktorijadi tamo gdje ih srce vuče. Ali ne sve. Neki od tih Milinih «nesretnika» su se primirili, mjenjali prezimena, čekali i dočekali zakon o oprostu. Skupljali su marljivo dokaze o genocidnosti hrvatske vojske i isporučivali HHO, a on Hagu te su se kasnije čak i javljali kao svjedoci Haaškom tužiteljstvu sve dok ih sudac Meron nije sve zajedno poslao na “đubrište istorije“.

Povremeni napadi Frljića, Rudanice, Kekina i Ivančića izgledaju na prvi pogled kao izuzetni eksces u još pubertetskoj dobi demokracije mlade države. Nažalost, svi koji tako misle poprilično su naivni. Na djelu je jedan sustavan sinopsis za film koji nažalost Mile i drugovi neće gledati. Pročitajte imena i stavove “kulturne kreme“ u Hrvata koji nikada neće zaboraviti 21.siječnja 2016.g., kad je ministrom kulture imenovan Zlatko Hasanbegović. Pročitajte argumente lijevih falangista kao što su Neda Raukar, Paolo Magelli, Ivana Simić, Bodrožić, Zvonimir Jurić, Tihomir Milovac, Nika Radić, Goran Sergej Pristaš, Zoran Ferić… kao da nitko od njih nije čuo pjesmu “Uzalud vam trud svirači“. Ipak, dvije tvrdnje iskaču po svojoj imbecilnosti. Zamislite, ministar Hasanbegović je tvrdio da je 1945. godina bila godina najveće hrvatske nacionalne tragedije. Nije mi ni na kraj pameti kriptokomunističkim mozgovima ponavljati sve o Bleiburgu, Križnom putu, 1700 jama punih golorukih žrtava itd. Oni to ionako ne bi ni shvatili ni prihvatili. Ali krstiti se nad tvrdnjom Ministra kulture da je današnja RH nastala u Domovinskom ratu doista već ulazi u domenu psihijatrije. Pozivati se na ZAVNOH i tvrditi da bez njega ne bi bilo današnje Hrvatske, e takva tvrdnja bi mogla Tomislavu Klauškom donijeti oskara za glupost godine.

Dio hrvatske kulturne kreme, i to onaj boljševičkog mirisa, traži prijem kod Premijera da ga upozore “da se Zagreb s novom vlašću pridružio trojnom paktu Zagreba, Budimpešte i Varšave, koji tvore nov i opasan geopolitički sustav.“ Čak se i ljute što Premjer još nije našao vremena čuti tu važnu geopolitičku lekciju od recimo notorne i plačljive Nede Raukar. Evo još nekih nepročešljanih misli ucviljenih ljevičara u borbi za ustašoidne kune: “Neprijatelji vole izazivati sukob, ali kad nastane frka, pustit će druge da ratuju. Takvih se ne treba bojati.“ “Neprijatelji“ su naravno Hasanbegović, Šuštar, Brkić koji izazivaju, a kad nastane frka u borbu će Neda Raukar ili možda Zoran Ferić koji će napadačima čitati dijelove poeme “Jama“ Ivana Gorana Kovačića i to na ulazu svake od 1.700 jama sa smaknutim Hrvatima. U prvim redovima naći će se Goran Sergej Pristaš koji će neprijatelja plašiti sa svojom knjigom “Utopija osobnog zatopljenja“ i na brzinu mu prikazati film “Filmski i fotografski hommage oslobođenja Zagreba“ pred 70 godina. Neprijatelj bi sa zanimanjem pogledao taj film kad bi se riječ “oslobođenje“ zamijenila s riječju “pad“ pa bi to bio početak “prve prijateljske ofanzive“. Kao i obično šećer na kraju: “Ne kanimo odustati, nego internacionalizirati i intenzivirati, a vjerojatno i trajno institucionalizirati borbu. Smrt fašizmu, sloboda narodu!“ Zaboravili su još riječ «kanalizirati» s obzirom na intelektualnu kanalizaciju.

Naročito se u “priopštenju“ za javnost istakao režiser Zvonimir Jurić. Nešto kao debela muha u čaši mlijeka. Slavni režiser, za koga do sada nitko nije čuo, došao je, kartaški rečeno, napokon na štih pa mudruje: “Kako ministar Hasanbegović vodi politiku jednoumlja i pokušava ugušiti kulturnu scenu. On sa filoustaških pozicija počinje temeljitu čistku. Ministar Hasanbegović ne poštuje Ustav RH zato što, kako je rekao, Domovinski rat smatra temeljem današnje Hrvatske. Što ćemo onda s poviješću onih 70 ili ovih 50 godina poslije Drugog svjetskog rata ?“ mudruje Jura. Onda nas je premudri režiser podučio kako tobože 50-tih godina ni u Americi nije bilo lako. I tamo su fašisti u 5 do 6 godina poubijali 586.000 narodnih neprijatelja. Misli vjerojatno Jura. Dobro, nije Jura potpuno u krivu barem kad se ljuti na glupost da je Domovinski rat temelj današnje Hrvatske. Neprocjenjiv doprinos u temelje (ili barem bravariju) ugradio je čovjek sa Trga Maršala Tita kad je 72. godine u napadaju mudrosti zaključio da će Sava prije poteći uzvodno nego Hrvatska postati država. Na kraju Jura mudro zaključuje da je Ministar običan revizionista s čim se u principu slažem. Što je bilo teško Ministru upotrijebiti malo mašte pa ustvrditi da je Domovinski rat temelj današnje Hrvatske, a dobili smo ga pod mudrim vodstvom druga Tita i Save Kovačevića. Bože moj! Ministar, a sa tako tankom imaginacijom!

U tek stvorenoj hrvatskoj državi dio srpskog naroda se digao na ustanak ne htijući dozvoliti da mu Tuđman sastavlja fudbalsku reprezentaciju Republike Srpske.

Kad smo već kod kulture s kojom se svi tako ponosimo, evo još jednog kulturno desničarskog skandala. Filoustaše, kako to umiljato desnicu naziva Zvonimir Jurić, sad su i protiv snimanja filmova. Povod je danski dokumentarni film “15 minuta-Masakr u Dvoru“. Film je objektivan k’o da ga je režirao Zvonimir Jurić ili Snježana Banović, ali zato nema dokaza. Danski autori Georg Larsen i Kasper Vedsmand u koprodukciji sa hrvatskom tvrtkom Nukleus film snimili su film o poznatom zločinu koji se dogodio 8.kolovoza 1995.g., u Dvoru, kad je ubijeno sedmero psihijatrijskih bolesnika. Na snimci se vidi grupa vojnika kako prolaze kroz kukuruzište prema mjestu gdje su bolesnici. Nakon toga čuje se pucnjava, a snimljeni vojnici potpisani su kao, naravno, hrvatska vojska. Bez dokaza, bez oznaka, ali tako je najlakše. Osobito ako su Hrvati u to filmsko smeće upucali 250.000 kn. Hrvoje Hribar lijevo krilo Hrvatskog audiovizuelnog centra (HAVC) je iznenađen i uvrijeđen. «HAVC ne može spriječiti takovu povredu» kaže Hrvoje. Prijevaru ne spominje, ali kaže da je producent kao prekršitelj ostao bez zadnje rate. Nagradno pitanje: Tko je Dancima isplatio zadnju ratu da bi se scenario malo prilagodio hrvatskoj kulturnoj eliti? Film koji bez i jednog suvislog dokaza optužuje hrvatsku vojsku za odvratni zločin, prikazan je na Sarajevo film festivalu te na programu Radiotelevizije Srbije. Možda se tu krije odgovor tko je Dancima platio zadnju ratu…! Film je javno emitiran 1.rujna 2015.g. Je li itko čuo Nedu Raukar, Zvonimira Jurića, Snešku Banović, Gorana Sergej Pristaša i njihove pristaše da su izustili i jedno slovo protiv gnjusnog skandala kad se hrvatskim novcem financirala prijesna laž o hrvatskoj vojsci u Domovinskom ratu???

Hrvatski filmaši, daleko najlošiji na “ovim prostorima“, čvrsto drže zadnje mjesto. Ispasti iz regionalne lige ne mogu jer lošijih od njih nema. Jeste li čuli za film koji ima za temu hrvatski Alamo? Vukovarsku tragediju izbjegavaju jer se ne bi se “šteli zamerit“ kako to kažu Zagorci. Njihove su teme ljubav Srbina i Hrvatice i obratno. Sprema se navodno scenarij koji će plastičnije prikazati ljubav Srbina i Hrvata za vrijeme rata. Za dijaloge je angažiran Branimir Pofuk, a režija je povjerena Arsenu Oremoviću. Jagna Pogačnik je već napisala pohvalnu kritiku. Samo čeka da film bude snimljen. Posipao bi kantu pepela po glavi kad bi svi hrvatski redatelji zajedno snimili film koji bi imao 25% sličnosti sa genijalnim srpskim filmom Slobodana Šijana “Tko to tamo peva“. Film je snimljen 1980.g. Već 36 godina taj film je nedostižan uzor impotentnoj hrvatskoj režiserskoj eliti. Onima koji misle da pretjerujem i da će i hrvatski redatelji snimiti jednom ipak neki dobar, uzbudljiv i istiniti film o Domovinskom ratu poručujem: taj film ne bute gledali!

Proširena djela pjesnika A.B. Šimića izlaze kao djela A.B.C.D. Šimića!

Ponavlja se slučaj Ronalda Regana 40. predsjednika SAD-a. Sjećam se medijskog zgražanje u samoupravnoj Jugi krajem 1980.g., na samu pomisao da bi u slobodarskoj USA predsjednik mogao postati “loš glumac“ iz “drugorazrednih filmova“. Desničar koji pojma nema o politici iako je Regan prije toga u dva mandata bio guverner Kalifornije, gospodarski i politički najznačajnije savezne države u USA. I kad je 20. siječnja 1989.g., završio drugi mandat otišao je kao jedan od najuspješnijih lidera SAD-a u povijesti zemlje. Izuzetno zaslužan za raspad “carstva zla“ kako je nazivao SSSR, za pad Berlinskog zida i u konačnici za raspad ljubljene i neprežaljene Juge. Isti strah. Ista fobija provlači se kroz redove lijeve hrvatske medijske falange sada kad je riječ o Donaldu Trumpu. Primitivac i rasist. Nastao bi biblijski potop kad bi 8. studenog ove godine Trump pobijedio ljevičarsku ikonu Hillary Clinton. Da sirovi Trump zna što o njemu pišu i misle hrvatski ljevičarski mediji odmah bi se povukao iz predizborne kampanje. Proglasio bi Hillary pobjednicom i predložio da se formira zračni most kojim bi se imigranti sa balkanske rute direktno avionima Air Serbia prevozili na Aljasku kako bi malo popravili demografsku sliku u toj pitomoj državi. Usprkos upozorenja glasno govornika EU Augustina Polokaja na približavajući meteor s frizom Donalda Trumpa isti i dalje maršira. Ma što maršira. Čovo pobjeđuje na užas istih onih koje je užasavao i Ronald Regan. Da je frka, kako to lijepo kaže Neda Raukar, dokaz je i izjava bivšeg direktora CIA-a Michaela Haydena koji je na TV kazao kako postoji legitimna mogućnost da vojska odbije izvršavati naređenja predsjednika i vrhovnog zapovjednika ukoliko Trump postane predsjednik. Na pitanje je li to najava vojnog udara, Miha Hayden je odgovorio “da je vani hladnije nego noću“. Trump ante portas rekli bi Latini! Do sada su “prve dame“ uglavnom bile Srpkinje. Možda je na redu Slovenka. Još ako super bogati Donald sredi da dežela dobije utrku Formule1 oko Slovenije bit će teško živjeti u RH. Uostalom, kao da je do sada bilo lako. Osobito kad je neoprezni Ministar zavrnuo kunsku pipu nevladinim udrugama. Našim ljubljenima!

To kako se sportaši SAD iživljavaju nad slabijima, čisti je SAD-izam.