Gdje je nestalo hrvatsko zlato? Od silnih tona, preko noći ostali bez svega

Republika Hrvatska je sredinom travnja 2001. godine nakon postignutog sporazuma o podjeli dijela imovine bivše SFRJ, pohranjenog u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS), postala vlasnica 13,127 tona zlata koje je knjiženo je po njegovoj tržišnoj vrijednosti na dan priljeva, tj. 13. lipnja 2001. godine, u iznosu od USD 114,939.321,71, odnosno 272,35 dolara po unci.

Danas tog zlata više nema, a naša zemlja je jedna od rijetkih zemalja na svijetu koja nema svojih zaliha.  Prema podacima World Gold Council središnje banke u prvom tromjesečju ove godine nastavile kupovati te su svojim rezervama dodale novih 290 tona.

Zlato već godinama kupuje i Vučićeva Srbija koja prema posljednjim podacima u svojim trezorima čuva 41 tonu zlata, ukupne vrijednosti 2,9 milijardi eura, što čini 11 posto ukupnih deviznih rezervi ove države. U odnosu na kraj 2012. količina zlata je porasla više od dva i pol puta – sa 15,3 tone na 41 tonu, dok se njegova vrijednost u tom razdoblju gotovo upeterostručila (sa 0,6 milijardi eura na 2,9 milijardi eura).

Rasprodao 15 tona zlata

S obzirom na rast cijena zlata čini se da je Vučić napravio pametnu odluku. Hrvatska je svoje zlato prodala za 146 milijuna dolara, a danas bi za njega mogla dobiti 710 milijuna dolara.

Šteta što to nije znao bivši guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Željko Rohatinski kada je 2005. godine za male novce rasprodao 15 tona zlata koje je Hrvatska dobila u miraz od bivše države. Kada je Hrvatska dobila zlato 2001. godine njegova je cijena bila na povijesno niskim razinama, ali u međuvremenu se dogodilo nekoliko financijskih kriza pa su centralne banke počele naveliko kupovati plemenitu kovinu.

Poznat je skandal iz 201. godine kada je Venezela pod Hugom Chavezom zatražila svoje zlato koje je držala u američkim trezorima, na što je Washington reagirao tvrdeći da je tp direktan udar na SAD, odnosno dolar. Kada je Angela Merkel pod pritiskom njemačke javnosti odlučila povući svoje zlatne rezerve iz SAD-a, reakcije nisu više bile tako žestoke.

Promjenjive cijene

Hrvatska je odlučila da nama zlatne rezerve ne trebaju, te je jedna od samo nekoliko država na svijetu koje imaju ništa ili jako malo zlatnih rezervi.

Na pitanje zašto smo prodali hrvatsko zlato, iz HNB-a odgovaraju da je zlato oblik imovine koji ima vrlo nizak prosječan dugoročni realni prinos i izuzetno visoku kolebljivost cijene: “Zbog toga promjena cijene zlata može značajno odrediti konačan financijski rezultat središnje banke u jednoj godini i potaknuti njezino špekulativno ponašanje radi ostvarivanja zarade, odnosno izbjegavanja gubitka”, tumače iz HNB-a.

U to  vrijeme Rohatinski je objašnjavao da su zlato prodali po burzovnoj cijeni koja je tad bila na snazi te da su prinosi na devizne rezerve bili daleko veći od prinosa na zlato, pa je bilo logično “zamijeniti” zlato devizama.

Slom bankarskog sustava

Ekonomist Goran Marić je prije dosta godina u medijima je izjavio da “niti jedna Vlada ne želi vidjeti da je HNB samo na upravljanju međunarodnim deviznim pričuvama i na prodaji zlata u sedam, osam godina izgubila 30 milijardi kuna!” Tada je prozvao bivšeg guvernera Škreba koji je bio na čelu HNB-a do 2000. godine i njegovog zamjenika Rogića kao najodgovornije i za slom našeg bankarskog sustava u devedesetima, koji je koštao zemlju gotovo 90 milijardi kuna.

Povijesno rekordna cijena i zlato kao čuvar vrijednosti imovine građana i institucionalnih investitora

Što je bilo, bilo je, Hrvatska je ostala bez svog zlata, a da Rohatinski nije napravio to što je napravio te 2001. godine danas bi Hrvatska bila puno bogatija jer je vrijednost zlata samo u zadnjih 20 godina porasla nešto manje od 500 posto.

Za utjehu građanima, HNB putem tvrtke Hrvatska kovnica novca građanima na prodaju nudi većinom prigodne zlatnike i srebrnjake.