Virovitička skupina konačno dobila priznanje: ‘Vidim, medije to ne zanima’

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) već godinama dodjeljuje priznanje s nazivom Velika zlatna plaketa-Da se ne zaboravi. Na ovaj način žele i nastoje zahvaliti zaslužnim pojedincima i skupinama, od hrvatskih branitelja do gospodarstvenika, glazbenika, političara i sportaša, na njihovu doprinosu tijekom i nakon hrvatskog obrambenog Domovinskog rata.

S obzirom da se 20. svibnja 1991., dogodio povijesni događaj vezan uz Domovinski rat, odnosno za stvaranja hrvatske države, ovim priznanjem braniteljske udruge željele su uz ostalo podsjetiti i na ovu značajnu povijesnu činjenicu u kojoj je sudjelovala Virovitička skupina, ali i neki drugi akteri koji se nikako ne smiju zaboraviti.

“Ovog puta, Veliku zlatnu plaketu – Da se ne zaboravi, branitelji su odlučili dodijeliti Antunu Habijancu, kojeg je 20 svibnja 1991.,Vojni sud u Zagrebu, u Gajevoj 4, osudio  (kao i ostale članove skupine) “u ime naroda”, na čelu sa sucem pukovnikom Milom Vignjevićem.”

“Ako ima srpskog Boga, kaznit će vas kad-tad”

Antun Habijanac tada je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, Đuro Dečak je dobio tri godine, Franjo Kovač, dvije godine i šest mjeseci, Vlado Šabarić, jednu godinu i tri mjeseca, Vinko Belobrk, jednu godinu i Josip Kovač tri godine i tri mjeseca jer su “sudjelovali u pripremanju oružane pobune na teritoriju Republike Hrvatske i time ugrožavali državno uređenje i sigurnost Jugoslavije, pod vodstvom Martina Špegelja, ministra obrane Republike Hrvatske”.

Zanimljivo je da se na izricanju presude nije pojavio ni jedan odvjetnik optuženih, vjerojatno iz straha da bi i njih mogli optužiti ili čak i zatvoriti. Okrivljenici su presudu dočekali relativno mirno. Svi su se još jednom izjasnili da nisu krivi. Habijanac je tada rekao: “Druže predsjedniče, za ovo za što ste me osudili uopće nisam kriv, a za to što ste me ipak osudili ako ima vašeg srpskog Boga on će vas kad-tad kazniti”.

Vinko Belobrk koji je naknadno poginuo kao hrvatski branitelj, izjavio je nešto što tada nitko nije očekivao: “Sve što sam radio, radio sam za svoju Državu Hrvatsku, a ako bude trebalo za nju ću i život dati”. Nakon izrečene presude srpskih okupatora i nakon 18 dana suđenja, sudac Mile Vignjević je nadodao: “Civili Habijanac, Dečak i Belobrk odmah se puštaju na slobodu, a vojna lica ostaju i dalje u pritvoru”.

“Vidim, nacionalne medije to ni danas ne zanima”

Ispred suda i toga se dana okupio veliki broj Hrvata koji su čekali izricanje presude i davali veliku podršku optuženima. Nakon 116 dana pritvora, okupljeni nisu skrivali oduševljenje. Čitavim putem do Virovitice ljudi su ih srdačno dočekivali i slavili poput najvećih hrvatskih heroja.

Kad su se, 20. siječnja 1991., Habijanac, Dečak i Belobrk vratili u Viroviticu, pred oduševljenim mnoštvom, Habijanac je uz ostalo rekao: “Mislili su da su Virovitičani lak narod, da će propjevati sve što im se kaže, da će biti
krunski svjedoci u optužbi okupatorske, navodne narodne armije. No pogriješili su. Tad ste se vi digli, tad se digao cijeli narod Hrvatske, dali ste nam snage da ne pokleknemo, dali ste nam snage da protivniku pljunemo u lice i kažemo ono što ste im vi poručivali, a to je da svoju volju nećemo i nismo nikada do sada nikome nametali, ali smo ako zatreba odlučni u obrani interesa hrvatskog naroda, slobode i suvereniteta Republike Hrvatske”.

UHIĆENJE VIROVITIČKE SKUPINE: Kako su ‘kosovci’ Dečaka i ostale domoljube spremili iza rešetaka

Svečana dodjela priznanja održana je, pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja RH, pred ispunjenom dvoranom Knjižnice i čitaonice 20. svibnja 2024. u Virovitici. Nakon što je primio zasluženo priznanje, Antun Habijanac je uz ostalo rekao da mu je žao što se u nas sve tako brzo zaboravlja, a posebno ono što se početkom 1991. događalo u Virovitici, koja je bila u zacrtanom planu velikosrpskih agresora (Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica).

“Ovo priznanje ustvari je priznanje i čitavoj Virovitičkoj skupini, ali i svim građanima ovoga grada, u kojem se počeo događati prvi ozbiljniji otpor agresorima. Inače, od odlikovanja dosad sam dobio jedino ‘trolista’, kao i mnogi drugi. Obolio sam, ali i iznimno sretan što imamo svoju Hrvatsku. Evo, i tzv. nacionalne medije ovaj događaj ne zanima, pa čak ni HRT, a mi smo se i za njih borili”.