PRVA KRV NA HRVATSKOM TLU! Srpska zasjeda na Uskrs: Tada smo shvatili – započeo je rat

Nakon što su srpski ekstremisti odbili zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske da se povuku sa područje Nacionalnog Parka Plitvička jezera i odblokiraju državnu cestu D-1, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, u subotu, 30. ožujka, 1991. godine donio je povijesnu odluku o provedbi akcije “Plitvice”.

“Sutra ujutro do 8 sati Plitvice moraju biti pod našom kontrolom”, odlučio je Tuđman potpuno nesvjestan da će se tijekom te akcije proliti krv Josipa Jovića, prve žrtve Domovinskog rata.

Akcija je izvedena u dvije etape

Akciju su pod zapovjedništvom Ministarstva unutarnjih poslova RH, vodili Josip Lucić, zapovjednik Jedinice za posebne namjene Rakitje i Marko Lukić, pomoćnik ministra za specijalne jedinice i zapovjednik Antiterorističke jedinice Lučko.

Akcija Plitvice planirana je i izvedena u dvije etape… Te noći kada je predsjednik Tuđman donio odluku o provedbi akcije, nešto prije ponoći, pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko kao prethodnica zauzeli su Koranski most i osigurali ulazak snaga hrvatske policije u Nacionalni Park Plitvička Jezera.

Potom, u ranim jutarnjim satima 31. ožujka na sam Uskrs, pripadnici Jedinice za posebne namjene MUP-a Rakitje spajaju se sa pripadnicima Antiterorističke jedinice Lučko te zajedno kao jake snage Ministarstva unutarnjih poslova, nastavljaju glavnom prometnicom prema hotelu Jezero. Pripadnici Jedinice za posebne namjene MUP-a Kumrovec također borbeno djeluju na pomoćnom pravcu napada i to kako bi se dodatno osigurala uspješnost ove važne akcije, odnosno imali su zadaću ovladati i osigurati komunikaciju Rakovica- Ličko Petrovo Selo. Točnije, onemogućiti uvođenje novih neprijateljskih snaga iz smjera Korenica – Plitvička Jezera.

Napad iz zasjede

Na glavnom pravcu djelovanja, nedaleko od plitvičkih hotela, pripadnici paravojnih formacija tzv. “SAO Krajine”, teroristi i srpski odmetnici su iz obližnje šume, iz zasjede, na kolonu vozila s hrvatskom policijom, otvorili žestoku pucnjavu iz dugog automatskog naoružanja, te su ispalili i tri tromblonske mine. Te tromblonske mine su pogodile autobus pun hrvatskih redarstvenika, no na sreću nisu eksplodirale. Pod tim terorističkim rafalima, naši hrvatski policajci iskočili su iz autobusa i otvorili protupaljbu.

Spasila ga puška obješena oko prsa

“Nevolja je počela kada se u srpskom selu Veljun pokvario jedan od autobusa, pa smo specijalce premjestili i tako se vozili sve do Koranskog mosta kada smo pogasili svijetla kako nas pobunjenici ne bi primijetili. A onda je započela pucnjava… Uspio sam se pribrati i otvoriti vrata jer smo u autobusu bili idealna meta. Specijalci su zauzeli položaje, a uslijed strašne pucnjave meni je pogođena puška koju sam imao obješenu oko prsa”, prisjetio se Rojs “vatrenog krštenja”.

Šokirani iznenadnim napadom, pucnjevima i razbijenim staklima, hrvatski su se specijalci pribrali i počeli uzvraćati paljbu, a kada se situacija malo stišala, započeli su češljanjem terena po, zbog snijega, neprohodnim šumama. Jutro je bilo iznimno hladno, magla gusta, no oni su nekoliko sati pružali žestoki otpor i potiskivali neprijateljske napadače prema Korenici.

Najistureniji među njima, tada 22-godišnji Josip Jović, kao pripadnik Jedinice za posebne namjene Rakitje pogođen je iz iz pošte, u nezaštićeni dio tijela. Iako su vozilo hitne pomoći i sanitetski helikopter stigli u trenu, iako je trud i požrtvovnost pripadnika saniteta i doktora bio nadljudski, Josip nije uspio preživjeti do bolnice.