Mučan događaj s Kupresa: Poginulo 160 branitelja, među njima sin Blage Zadre

Nakon okupacije Vukovara 130 pripadnika 204. Vukovarske brigade sudjelovalo je u obrani Kupresa. Nitko se nije nadao da će se nakon krvave vukovarske bitke dogoditi nešto tako kobno poput Kupresa na kojem je, točno na današnji dan, samo iz 204. brigade poginulo 15 branitelja: Kiš Dražen, Marjanović Zdenko, Lohajner Franko, Zmajlović Kruno, Mađarević Šime, Berton Milan, Zadro Robert, Marić Andrija, Mihalić Denis, Špišić Ivica, Brkan Ante, Pamula Marek, Ogorodinkov Leon, Šapinov Vasil i Bandanev Gait.

Sveukupno se govori o 160 hrvatskih branitelja koji su 10. travnja 1992. godine u borbama na Kupresu izgubili živote. Krajem ožujka 1992. godine, na hrvatskim graničnim etničkim područjima u BiH koncentrirale su se jače srpske snage, JNA, TO i četnici, dragovoljci iz drugih krajeva bivše Jugoslavije. U dijelu Kupreškog polja pod srpskim nadzorom počelo je prikupljanje snaga s osloncem na Šipovu, gdje je bilo središte 30. partizanske divizije.

Dana 03. travnja ujutro, oko 6:30, izbio je oružani sukob. Srpske snage s područja Donjeg Malovana otvorile su vatru po hrvatskim postrojbama na crti Rajkovača – Batoglav. Branitelji su odgovorili protunapadom, te do podne razbili protivnika u Donjem, a u Gornjem Malovanu ga okružili. Na području Cincara i Baljaka, Srbi su također razbijeni. Dobijene su i prve obavijesti o pokretima srpskih snaga na Ravninama. Na području Kupresa i prigradskih sela, Kupreška je bojna ušla u sukobe s jačim protivnikom. Njena tri minobacača 82 mm u rajonu Rastičeva teško su parirala postrojbama TO i JNA iz Blagaja.

Bitka je trajala osam dana

Do kasno navečer,4. travnja, Gornji Malovan je očišćen, a šumski put iz pravca Ravnina zapriječen i stavljen pod kontrolu. U Kupres je stigla ojačana satnija iz Bugojna i Uskoplja. Polovica je trebala ići u Zlosela, no većina se pokolebala i vratila u pravcu Bugojna, te ih je samo nekoliko ostalo u Zloselima. Druga je polovica, 55 vojnika posjela je širi rajon Kupreških vrata. Od jutra je počelo djelovanje srpskog topništva.

Obavještajni podaci su govorili kako je u Blagaj pristigo veći broj srpskih vojnika, a kasno navečer dobijen je podatak o pokretima okolpništva iz Banja Luke prema Šipovu.

Tijekom dana zabilježena su dva izvidnička djelovanja zrakoplovstva JNA. Crta obrane prema Blagaju nije se mogla zadržati. Pritisak je bio prejak, a topnička potpora iz rajona Šujice nedjelotvorna. Satnija Zlosela se povukla iz Rastičeva u rajon Zlosela. Iz voda Rastičevo dio pokolebanih ljudi povlači se za Bugojno, a 17 ih ostaje na novoj crti. Kasno na večer u Kupres stiže obećana pomoć, 80-tak boraca iz Posušja. Dio je raspoređen u Zloselima, a dio na Kupreškim vratima.

Smrt Andrije i Roberta, velikih heroja Vukovara

Loše vrijeme i snijeg, koji je pao noću9. na 10. travnja, olakšao je napad, koji su Srbi izveli ujutro 10. travnja u zahvatu prometnice Kupres – Malovan.

Hrvatske snaga imale su crtu obrane na potezu od benzinske crpke u blizini Gornjeg Malovana do hotela Adria-ski i od prometnice prema selu Riliću. Kao i nekoliko dana ranije na potezu Blagaj – Kupres prevagu je uz čimbenik iznenađenja ponovno odnio 9. oklopni bataljon, kojem raspršeno hrvatsko oklopništvo nije moglo uspješno parirati.

Interventni vod, u čijem se sastavu nalazio vukovarski heroj Andrija Marić, zbog velike magle i snijega naletio je izravno na banjolučki korpus. Pogođena su dva džipa. U jednom je bio sin Blage Zadre, Robert, a u drugom Andrija kojem je pancirno zrno doslovno raznijelo glavu. Teško ranjen, mladi Robert se nekako uspijeva izvući iz džipa i uz pomoć suborca koji ga vuče pokušava pobjeći, no ozljede su preteške. Moli suborca da ga ostavi i umire… Robert Zadro bio je zapovjednik vukovarskog Turbo voda koji je brojao 18 ljudi, a šest njih poginulo je u borbama za Vukovar.

Srbi prvo iselili svoje civile, pa poručili Hrvatima: ‘Ustaše s Kupresa nemaju šanse’

U konačnici, hrvatske snage su u bitci za Kupres imale 160 poginulih branitelja, srpske 85 poginulih i 154 zarobljenih.

“Borbe su ovdje bile izrazito teške. Ne znam je li bilo gore u Vukovaru ili 10. travnja na Kupresu. Kad smo naletjeli na tenkove nalazio sam se u prvom autu s pokojnim Andrijom Marićem. Prva granata je nas pogodila, dvojica smo ostali živi i teško ranjeni. Pokojni Robert Zadro nalazio se iza nas. Tenkovi su nas ovdje rasturili”, kazao je samo čudom preživjeli Željko Čorak.