Foto: Karlo Sutalo

Znate li razliku između raka, karcinoma i tumora? Stručnjak objašnjava u čemu je razlika!

Autor: Daniela Delale

Znate li razliku između raka, karcinoma i tumora? Kako i zašto nastaje rak? Zašto je rak smrtonosna bolest? Ovih, kao i ostalih zanimljivih pitanja, odlučili smo se dohvatiti povodom Svjetskog dana borbe protiv raka. Naš sugovornik, iskusan onkolog dr.sc. Davor Kust, dr.med, voditelj onkološke mreže onkologija.net, objasnio nam je mnoštvo termina koje ljudi ne razumiju, a dao nam je i odgovore na pitanja za koje možda niste ni znali da postoje. Za početak, znate li što uopće znači ta riječ – rak.

„Rak je naziv za skupinu povezanih bolesti, a svima im je zajedničko da se dio stanica u tijelu počne nekontrolirano dijeliti bez prestanka te širiti u okolno tkivo. Rak se može pojaviti u bilo kojem dijelu tijela. U normalnim okolnostima, stanice rastu i dijele se da bi stvorile nove stanice kada je to tijelu potrebno, a kada stanice ostare ili se oštete umiru te nove stanice preuzimaju njihovo mjesto.

Kod pojave raka, međutim, ovaj uređeni proces je narušen. Stare i oštećene stanice preživljavaju iako bi trebale odumrijeti, a nove stanice nastaju iako nisu potrebne. Zbog nekontrolirane diobe dolazi do nakupljanja stanica što se očituje kao nastanak tumorske mase. Rak je genetska bolest – uzrokovan je promjenama u genima koji kontroliraju funkciju svih stanica u tijelu, a osobito njihov rast i diobu. Međutim, to ne znači da je samo genetski materijal koji smo naslijedili od naših predaka bitan za razvoj raka.

Genetske promjene koje uzrokuju rak mogu biti naslijeđene od roditelja, no ipak češće nastaju tijekom života kao greške u diobi stanica ili oštećenja DNA nastala zbog utjecaja okoline (primjerice kemikalije iz dima cigareta ili ultraljubičasto zračenje sunca). Sveukupno gledajući, smatra se kako je tek 5-10% slučajeva raka posljedica isključivo genetike. Većina malignih bolesti nastaje međuutjecajem okolišnih faktora i genetike, tako da mi sami imamo značajan utjecaj na rizik razvoja bolesti“, objasnio je dr. Kust.

Evo kako se rak širi

Rastom tumorske mase neke stanice raka se mogu “otkinuti” i otputovati u udaljene dijelove tijela. Taj proces olakšan je činjenicom da praktički od i do svih dijelova tijela vode sitne krvne i limfne žile te upravo putem krvi ili limfnog sustava tumorske stanice mogu doći i do udaljenih dijelova tijela. Obično je za prodor u krvotok ili limfu potrebno da stanice raka nakupe dodatne mutacije koji im daju tu sposobnost. Ulaskom u krvotok ili limfu, tumorske stanice su ponovno izložene raznim opasnostima koje mogu dovesti do njihova uništenja, no ukoliko prežive, mogu u nekom trenutku ponovno napustiti krvni ili limfni sustav te se zadržati u tkivu. Daljnjom diobom takve stanice mogu formirati nove tumorske mase daleko od mjesta primarnog tumora, koje zovemo metastazama.

„Osim metastaziranja, stanice raka mogu direktnim širenjem izvršiti invaziju okolnog tkiva i organa. Primjerice, tumor rektuma može direktno zahvatiti mokraćni mjehur koji se nalazi u blizini. Upravo su ova dva procesa (metastaziranje i direktna invazija) procesi koji su u velikoj mjeri zaslužni za veliku smrtnost od raka. Nastankom metastaza u drugim tkivima i organima ili direktno zahvaćanje istih u konačnici može dovesti do zatajenja nekog od organskih sustava bez kojih nije moguć život (primjerice jetre). Metastatski tumori mogu uzrokovati značajno oštećenje funkcije organizma, i većina ljudi koji umiru od raka umiru upravo od metastatske bolesti. Dio bolesnika umire i od generalnih utjecaja raka na organizam, kao što su kaheksija (uzapredovali stadij gubitka tjelesne težine i mišićne mase) i opća iznemoglost, a manji dio je nažalost potaknut i nuspojavama onkološke terapije“, pojašnjava naš sugovornik.




Postoji preko 100 vrta raka

Rak nije jedinstvena bolest, te postoji preko 100 tipova raka, koji se uglavnom nazivaju prema organu ili tkivu iz kojeg rak potječe (primjerice, rak debelog crijeva potječe od stanica crijevne sluznice). Drugi način klasifikacije je prema tipu stanica od koji je rak sastavljen, prema čemu su glavne podvrste karcinomi, sarkomi, limfomi, leukemije i mijelomi.

Mnogi ljudi ne znaju koja je razlika između raka, karcinoma i tumora. Tumor je u medicini termin koji se može koristiti za svaku izraslinu. Gledajući onkološki, tumore dijelimo na benigne (dobroćudne) i maligne (zloćudne). Onkologija i onkolozi se u prvom redu bave malignim tumorima jer oni mogu infiltrirati okolno tkivo i širiti se u udaljene dijelove tijela te time predstavljaju ozbiljnu opasnost po život osobe. Rak je uvriježena oznaka za maligne tumore, a karcinom je tek jedna od podvrsta malignih tumora. Termin karcinom često se od strane nedovoljno stručnih osoba iznosi kao sinonim za rak, što je pogrešno.




Velika smrtnost zbog loše prevencije

„Prema posljednjim objavljenim podacima za 2018. godinu, u Hrvatskoj su najčešći tipovi raka u muškaraca bili rak prostate, pluća i debelog crijeva, a kod žena rak dojke, debelog crijeva i pluća. Prema podacima Europske komisije za 2020. godinu, po ukupnoj incidenciji (pojavi novih slučajeva raka) na razini smo prosjeka EU-a, na 15. smo mjestu od 27 zemalja (na 14. mjestu za muškarce i 19. za žene), dok po smrtnosti nažalost stojimo značajno lošije – na 5. smo mjestu, iza Slovačke, Poljske, Cipra i Mađarske (na 2. mjestu za muškarce i 7. za žene). Naši loši rezultati po pitanju smrtnosti u prvome se redu mogu objasniti nedovoljnom prevencijom (ponašanja poput prestanka pušenja, umjerene konzumacije alkohola, održavanja adekvatne tjelesne mase, zdrave prehrana i redovne fizičke aktivnosti) te relativno niskim odazivom na programe skrininga (ranog otkrivanja bolesti)“, naglašava dr. Kust. Iako je u prognozi bolesnika jedan od najvažnijih čimbenika stadij bolesti pri dijagnozi, primjetno je da su određeni tipovi tumora generalno gledajući agresivniji od ostalih. Među takve maligne tumore svakako spadaju rak gušterače, jetre, želuca i pluća, dok je primjerice rak prostate bolest s visokom incidencijom, ali relativno nižom smrtnošću.

Rizični čimbenici za pojavu raka

Iako se obično ne može sa sigurnošću detektirati koji je točan uzrok pojave raka u pojedinačnog bolesnika, znanstvenim istraživanjima utvrđeno je više rizičnih čimbenika za pojedine vrste raka koji povećavaju rizik pojave bolesti. Isto tako, postoje i neki protektivni čimbenici, koji smanjuju šansu pojave raka u neke osobe. Navedena znanstvena istraživanja provode epidemiolozi i vrše se na velikim populacijama (broju) ljudi te se traže razlike među osobama koje su oboljele i onih koje nisu.

„Na velik dio rizičnih čimbenika može se utjecati (faktori okoline i stila života, npr. pušenje, alkohol, fizička aktivnost), dok se na drugi dio kao što su dob, pojava bolesti u obitelji i rasa ne može utjecati. Pojava raka u obitelji potencijalno može biti znak nasljednog sindroma povezanog s rakom. Bitno je napomenuti da prisustvo rizičnog faktora u neke osobe ne znači da će osoba nužno oboljeti od raka, niti je osoba bez rizičnih čimbenika potpuno zaštićena, no mogu postojati značajne razlike u vjerojatnosti oboljenja. Stoga, smanjenjem izloženosti onim rizičnim faktorima na koje možemo utjecati možemo značajno smanjiti rizik razvoja raka. Neki rizični faktori poput dobi zajednički su mnogim tipovima raka, no svaki tip ima i svoje specifične rizične čimbenike (npr. pušenje kod raka pluća, HPV kod raka vrata maternice i sl.). Smatra se da se oko polovice svih smrti od raka može prevenirati relativno jednostavnim postupcima, odnosno eliminacijom onih rizičnih faktora na koje možemo direktno utjecati promjenom svog ponašanja. Tu su primjerice prestanak pušenja i cijepljenje na HPV. U prijevodu, to bi značilo spašavanje između 2,5 i 3,5 milijuna života godišnje“, poručuje ovaj cijenjeni onkolog.

Stariji ljudi češće obolijevaju od raka

Dob je najvažniji rizični čimbenik za razvoj raka općenito. Kako osoba stari, dolazi do nakupljanja sve više genetskih promjena (mutacija) DNA, a neke od njih mogu biti povezane s nastankom raka. Stariji ljudi također obično imaju manje učinkovit imunološki sustav za borbu protiv ove bolesti. Generalno se može reći da oko 70% novodijagnosticiranih slučajeva raka se nalazi u osoba starijih od 60 godina. Tu se pokazuje važnost redovitih zdravstvenih pregleda. Slični podaci mogu se dobiti i kada se gledaju specifični tipovi raka zasebno. Primjerice, medijan dijagnoze za rak dojke je 61 godina, za debelo crijevo 68 godina, za rak pluća 70 godina, a za rak prostate 66 godina. Ipak, bolest se može pojaviti u bilo kojoj dobi. Primjerice, rak kostiju najčešće se pojavljuje u osoba mlađih od 20 godina, a 10% leukemije se javlja u djece i adolescenata. Neki tumori, poput neuroblastoma, su češći u djece nego u odraslih.

Prehrana i razvoj raka

Mnogo je znanstvenih studija istraživalo moguću povezanost određenih nutritivnih sastojaka s razvojem ili zaštitom od raka. Nebrojeni prodavači „zdravih“ i „prirodnih“ namirnica i proizvoda često tvrde kako isti štite od pojave raka. Ipak, s iznimkom nekoliko studija u laboratorijskim uvjetima te na životinjskim modelima, malo je nutritivnih sastojaka za koje su studije na ljudima pokazale povezanost s rakom (u pozitivnom ili negativnom smislu). Ispravan način za dokazivanje uzročno-posljedične povezanosti je provođenje randomizirane studije, no problem je što nije etički provoditi studiju davajući jednoj skupini ispitanika suspstancu za koju se sumnja da povećava rizik nastanka raka.

Infektivni čimbenici i razvoj raka

Neki infektivni čimbenici zaista mogu uzrokovati razvoj maligne bolesti ili povisiti rizik za rak. Neki virusi mogu izazvati poremećaj signala koji drži pod kontrolom stanični rast i proliferaciju. Infekcije mogu oslabiti imunološki sustav, čime se tijelo oslabljeno može boriti protiv razvoja raka. Dio infektivnih čimbenika pak uzrokuje kroničnu upalu koja posljedično može dovesti do raka. Od svih infektivnih čimbenika, za razvoj raka najvažniji su virusi. Većina njih prenosi se s osobe na osobu putem krvi i ili drugih tjelesnih tekućina, tako da se je moguće zaštiti cijepljenjem, izbjegavanjem spolnog odnosa bez zaštite i ne dijeljenjem igala. Od važnosti su primjerice hepatitis B i C virusi u razvoju raka jetre, te HPV u razvoju raka vrata maternice. Za hepatitis B i HPV imamo dostupno cjepivo u Hrvatskoj te se cijepljenje svakako preporuča u svrhu prevencije bolesti.

Simptomi i znakovi raka

„Maligne bolesti mogu uzrokovati razne simptome, no ti simptomi najčešće su znak neke druge bolesti ili ozljede, a ne raka, tj. nisu specifični za pojavu raka. Same maligne bolesti najčešće u početnoj fazi ne daju nikakve simptome, što je i najveći dijagnostički izazov u ranom otkrivanju ove bolesti. Simptomi raka inače se razlikuju ovisno o kojem je specifičnom tipu raka riječ, iako postoje i neki generalni znakovi i simptomi koji se mogu javiti u više tipova, kao što su umor, nenamjerni gubitak tjelesne mase i povišena temperatura. Svaka osoba u koje se pojave simptomi neobjašnjenog uzroka koji ne prestaju nakon nekoliko tjedana trebala bi bez odgode konzultirati svog liječnika. Neki od češćih simptoma raka koji se mogu javiti su promjene na dojkama (čvor ili osjećaj otvrdnuća u dojci ili pazuhu; promjene u području bradavice i iscjedak; svrbež, crvenilo, ljuskanje ili naboranost kože dojke), promjene mokrenja (otežano mokrenje; bol pri mokrenju; krv u mokraći), krvarenje ili stvaranje modrica bez jasnog razloga, promjene stolice (krv u stolici; promjena crijevnih navika), kašalj ili promukolost koja ne prestaje, problemi s prehranom (bol nakon jela i žgaravica; otežano gutanje; bol u trbuhu; mučnina i povraćanje; promjena apetita), oteklina ili čvor bilo gdje na tijelu, najčešće na vratu, pazuhu, trbuhu ili preponi“, objašnjava dr. Kust.

Prema njegovim riječima, vidljiv je značajan napredak u liječenju raka u zadnjim desetljećima i godinama, osobito dolaskom najnovijih terapija poput imunoterapije i nešto ranije ciljane terapije (pametnih lijekova). Tako je prema podacima iz američke SEER baze, petogodišnje preživljenje kod raka dojke za razdoblje između 2009. i 2015. iznosilo 91%, dok je bilo na razini od 75% 30-ak godina ranije. Kod raka prostate petogodišnje se preživljenje u istom razdoblju popelo sa 68% na čak 99% (podaci za SAD).

„U Hrvatskoj nemamo uvijek dostupne sve najnovije oblike terapija, što je i jedan od razloga zašto sam sa svojim suradnicima pokrenuo privatnu onkološku mrežu onkologija.net, u sklopu koje našim bolesnicima pružamo liječenje prema američkim i zapadnoeuropskim standardima uz primjenu najnovijih onkoloških lijekova, jer smatramo da svi bolesnici trebaju imati jednaku šansu za izlječenje“, naglasio je.

Hrvatsko zdravstvo u borbi s rakom

Dr. Kust smatra kako hrvatski zdravstveni sustav radi odlično s resursima koje ima. Smatra kako je gorući problem kronični nedostatak visokoeduciranog kadra (liječnika i ostalog osoblja) i nedovoljno opreme, što dovodi do gužvi i ponekad predugih listi čekanja. Također, pitanje je koliko se određeni liječnik u javnozdravstvenom sustavu može posvetiti svakom svojem bolesniku uz prevelik broj bolesnika po liječniku. „Tu vidim važnu ulogu privatnog zdravstva koje može pomoći da se zdravstvena skrb odvija koliko je moguće normalno i u razumnim vremenskim rokovima. Što se tiče stručnosti naših liječnika, inače smo vrlo cijenjeni izvan granica Hrvatske i smatram da mnogo znamo, no sami radni uvjeti bi svakako mogli biti bolji“, dodaje.

Što se tiče porasta broja oboljelih, sve statističke analize pokazuju kontinuirani porast broja osoba oboljelih od malignih bolesti tijekom vremena. Svakako je to posljedica našeg nezdravog stila života, ali i produljenja životnog vijeka, s obzirom da je dob, generalno govoreći, najvažniji rizični čimbenik u razvoju raka. „Ipak, ono što primjećujemo je i sve veći broj osoba mlađe životne dobi koje obolijevaju. Prema ranije spomenutim američkim podacima procjenjuje se da će svaka druga osoba tijekom života oboljeti od nekog oblika raka. Ono na čemu trebamo raditi je prevencija i rano otkrivanje bolesti, kako bi se unatoč velikoj pojavnosti bolesti popravili rezultati i postotak izlječenih, a upravo je to trend u razvijenim zemljama gdje pojavnost raste, no mortalitet pada. U Hrvatskoj takav trend tek trebamo razviti, zato je važno ne čekati predugo kod pojave nerazjašnjenih simptoma, živjeti zdravo i redovito se kontrolirati, a u slučaju da do bolesti ipak dođe, što prije se javiti liječniku od povjerenja“, zaključuje dr. Kust.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.