fbpx
Foto: YouTube

ZAŠTO SE BUDIMO U TRI UJUTRO? Stručnjak objašnjava: ‘Mislimo da rješavamo probleme, a zapravo se – brinemo’

Autor: Š. P.

Greg Murray je profesor i ravnatelj Centra za mentalno zdravlje na Tehnološkom sveučilištu Swinburne. Njegova specijalnost su raspoloženje, spavanje i naš unutarnji sat koji regulira san.

Za britanski Metro napisao je koristan tekst o čestom problemu današnjice – buđenju u rane jutarnje sate i pretjeranom razmišljanju, brizi, paničarenju i drugim tjeskobnim stanjima koja prate zabrinuto hodanje po stanu u tri ujutro. Njegov tekst prenosimo u cijelosti.

Što se u našem tijelu događa u tri ujutro?

U normalnom noćnom snu, naša neurobiologija dostiže prekretnicu oko 3 ili 4 ujutro.


Tjelesna temperatura počinje rasti, smanjuje se nagon za spavanjem (jer smo ‘odradili’ veliki dio sna), lučenje melatonina (hormona spavanja) je doseglo vrhunac, a razine kortizola (hormona stresa) rastu kako se tijelo priprema za naš početak dana.

Sve se ove aktivnosti događaju neovisno o znakovima iz okoline, poput svjetlosti zore – priroda je davno odlučila da su izlazak i zalazak sunca toliko važni da ih je potrebno predvidjeti.

Zapravo se svake noći probudimo mnogo puta, a lagani san je češći u drugoj polovici noći. Kad nam san ide dobro, jednostavno nismo svjesni tih buđenja. No, dodajte malo stresa i dobre su šanse da će budnost postati potpuno svjesno stanje.

Zato ne iznenađuje što postoje dokazi da je pandemija stresni faktor koji remeti san. Dakle, ako trenutno doživljavate buđenja u tri ujutro, definitivno niste sami.

Zabrinutost zbog toga što smo ‘budni kad svi spavaju’ može uzrokovati da se trgnemo u tjeskobnu budnost kad god prođe kroz fazu laganog sna.

Ako se prepoznajete u tome, imajte na umu da nesanica dobro reagira na psihološko liječenje kognitivno-bihevioralnom terapijom. Postoji i snažna veza između sna i depresije, pa je važno razgovarati sa svojim liječnikom ako imate bilo kakvih nedoumica u vezi sna.




Katastrofa u sitne sate

Kao kognitivni terapeut, ponekad se šalim da je jedina dobra strana buđenja u tri ujutro to što nam svima daje živopisan primjer katastrofe.

Otprilike u ovo doba ciklusa sna, fizički smo i kognitivno najniži. S gledišta prirode, ovo je vrijeme fizičkog i emocionalnog oporavka, pa je razumljivo da su naši unutarnji resursi niski.

No, usred noći nedostaju nam i drugi resursi – društvene veze, kulturna dobra, sve sposobnosti odrasle osobe da umanji stres u tom su trenutku nedostupne. Bez ikakvih ljudskih sposobnosti i kapitala, ostajemo sami u mraku sa svojim mislima. Dakle, um je djelomično u pravu kada zaključi da su problemi koje je stvorio nerješivi – u tri sata ujutro većina problema bi doslovno bila.




Kad izađe sunce, slušamo radio, žvačemo sendvič i guramo mačku s kreveta, a naši problemi u tri sata ujutro su stavljeni u perspektivu. Naš mozak u tom trenutku ne može povjerovati u očita rješenja – nazovi ovu osobu, odgodi ovaj sastanak…

Istina je da naš um zapravo ne traži rješenje u 3 sata ujutro. Možemo pomisliti da u tom trenutku doista radimo na rješavanju problema, ali to zapravo nije rješavanje problema. To je njegova zločesta sestra blizanka – briga.

Zabrinutost identificira problem, razmišlja o najgorem mogućem ishodu i zanemaruje resurse koje bismo imali u slučaju da se nepoželjan ishod zaista dogodi.

Što možemo učiniti?

Jeste li primijetili da su misli u 3 sata ujutro jako usredotočene samo na vas? U tihom mraku lako je nesvjesno skliznuti u stanje krajnje egocentričnosti.

U tim trenucima možemo stvoriti bolne osjećaje unatrag poput krivnje ili žaljenja. Ili okrenuti svoje umorne misli prema uvijek neizvjesnoj budućnosti, stvarajući neutemeljene strahove.

Budizam ima snažan stav prema ovoj vrsti mentalne aktivnosti: sebstvo je fikcija, a ta fikcija izvor je svih nevolja. Mnogi od nas već prakticiraju ovu budističku vježbu za smanjenje stresa po danu, a ja je koristim upravo za buđenja u tri ujutro.

Skrećem pozornost na svoja osjetila, točnije zvuk daha. Kad primijetim kako mi se javljaju misli, lagano vraćam pozornost na zvuk disanja (savjet: čepići za uši pomažu vam da čujete dah i izađete iz glave).

Ponekad ova meditacija uspije. Ponekad ne. Ako sam nakon 15 ili 20 minuta i dalje u negativnom razmišljanju, slijedim savjete kognitivno-bihevioralne terapije, ustajem, palim prigušeno svjetlo i čitam.

Ova se radnja može činiti bezazlenom, ali u tri ujutro je itekako snažna i može vas izvući iz vašeg neproduktivnog razmišljanja.

Posljednji savjet: važno je uvjeriti se (danju) da želite izbjeći katastrofalno razmišljanje.

Buđenje i briga u tri ujutro vrlo su razumljivi i vrlo ljudski. Ipak, po mom mišljenju, ne bi trebali postati navika.

Autor:Š. P.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.