fbpx
Ilustracija

Zaboravljena pandemija od koje se više ne umire: Izazov nije liječenje, nego prepoznavanje potrebe za testiranjem

Autor: Ante Ferara / 7dnevno

Svjetski dan borbe protiv AIDS-a obilježava se 1. prosinca od 1988. godine. Posvećen je podizanju svijesti o pandemiji AIDS-a uzrokovanoj širenjem HIV-infekcije i ujedno je dan sjećanja na osobe koje su preminule od te bolesti. Međunarodni simbol svjesnosti i podrške oboljelima, prevenciji i liječenju ove bolesti je crvena vrpca, a njezino isticanje jedan je od načina pokazivanja solidarnosti i podrške oboljelima i spomen na umrle.

Imunosni sustav

Bolest je prvi put zabilježena 1981. godine kod pet mladih homoseksualaca iz Los Angelesa. U početku se AIDS smatrao bolešću homoseksualaca te je trebalo nekoliko godina da se dokaže suprotno. Francuski onkolog Luc Montagnier 1983. godine izolirao je dotad nepoznat virus i prozvao ga retrovirus HIV, a bolest SIDA. Do 1996. godine otprilike 22,6 milijuna ljudi bilo je HIV pozitivno, od toga 21,8 milijuna odraslih i oko 830.000 djece. Godine 2005. u podsaharskoj Africi više od 26 milijuna ljudi živi s virusom, 2,3 milijuna smrtnih slučajeva godišnje uzrokovano je bolestima vezanima uz kopnicu.

HIV se najčešće prenosi spolnim činom, miješanjem nekih od tjelesnih izlučevina oboljelog s onima zdravog čovjeka, s majke na dijete ili drugim dijelovima organizma u kojima je koncentracija ovog virusa velika. Može se zaraziti i korištenjem iste igle koja je prethodno zaražena, zatim transfuzijom, a kroz posteljicu zaražena majka prenosi bolest i na dijete. Zaražena majka može dijete zaraziti i dojenjem.


AIDS se na organizmu ne očituje neposredno kao neke druge bolesti, nego pojavom tzv. oportunističkih bolesti/infekcija. HIV virus znatno oslabi imunosni sustav čovjeka, a to iskorištavaju kako mikroorganizmi koji redovno žive na i u čovjeku, tako i organizmi koji dolaze izvana. Ostatak imunosnog sustava nije dovoljno jak da se odupre HIV-u pa je bolesnik dobra podloga za razne oportunističke infekcije. Često se za sve HIV oboljele greškom smatra da imaju AIDS, no postoje slučajevi da HIV-pozitivne osobe požive i više od deset godina bez ikakvog znaka bolesti. Osoba na kraju umire od raznih infekcija pluća, tumora i drugih bolesti.

Virus HIV-a se ne prenosi društvenim događanjima u svakodnevnom životu poput zajedničkog objeda, druženja, grljenja, ljubljenja, korištenjem istoga posuđa i pribora za jelo. Također se ne prenosi putem insekata, slinom ili znojem jer virusa HIV-a u takvim tekućinama nema u dovoljnim količinama da bi došlo do zaraze. Virus HIV-a ne prenosi se sjedenjem u istoj prostoriji i razgovorom s bolesnikom.

Spolni odnos

Prema preliminarnim podacima Registra za HIV/AIDS Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u razdoblju od 1985. godine, kada su zabilježeni prvi slučajevi zaraze HIV-om, do studenoga 2021. godine, u Hrvatskoj je ukupno zabilježeno 1886 osoba (1679 muškaraca, 206 žena, 1 neupisan spol) kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om, od čega ih je 590 oboljelo od AIDS-a. U istom je razdoblju od AIDS-a umrlo 240 osoba (ukupno 326 od HIV-a/AIDS-a).

Tijekom prvih deset mjeseci 2021. godine  zabilježeno je 58 osoba kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om (uključujući AIDS), što je malo manje nego u isto vrijeme prošle godine (69). Među osobama koje su dijagnosticirane i koje su ušle u skrb tijekom 2021. godine (58), 18 ih je oboljelo od AIDS-a, a 12 zaraženih HIV-om je umrlo, od čega tri od AIDS-a.

Od 58 novooboljelih od HIV-a/AIDS-a u prvih deset mjeseci 2021. godini bila su 53 (91%) muškarca. Prema putu prijenosa kod 47 osoba (81%) vjerojatni je put prijenosa bio spolni odnos između muškaraca, u 9 (16%) spolni odnos između muškarca i žene, te u dva slučaja (3%) nije utvrđen put prijenosa.

Posljednjih se godina u Hrvatskoj prosječno godišnje bilježi oko 100 novodijagnosticiranih slučajeva infekcije HIV-om, što stopom od oko 2,3 na 100.000 Hrvatsku svrstava među zemlje s niskom učestalošću infekcije HIV-om (5,4 na 100.000 bio je prosjek za zemlje EU-a/EEA u 2019. godini).




Prema podacima Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Referentnom centru za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om Ministarstva zdravstva, u prvih jedanaest mjeseci 2021. godine 1358 osoba oboljelih od infekcije HIV-om bilo je uključeno u skrb, od kojih je njih 1305 uzimalo antiretrovirusne lijekove, što čini 96 posto oboljelih (u istom razdoblju 2020. bilo je 1296 u skrbi, na terapiji 1285).

Rizična situacija

Pokazatelji ishoda liječenja te uključivanja i zadržavanja u skrbi govore o uspješnosti, no još je nepovoljno to što se dio zaraza HIV-om (oko 50%) otkrije u kasnom stadiju HIV infekcije ili kad je zaražena osoba već oboljela od AIDS-a.

Više o samoj bolesti rekli su nam u Hrvatskoj udruzi za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa.




Pitali smo ih kada se bolest prvi put pojavila u Hrvatskoj.

“Prema podacima Registra za HIV/AIDS dostupnim na web-stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, prvi slučajevi zaraze HIV-om zabilježeni su 1985. godine. Do kraja 10. mjeseca 2021. godine infekcija HIV-om je dijagnosticirana kod 1886 osoba, od čega ih je 590 oboljelo od AIDS-a.”

Zatim nas je zanimalo kako se liječi i može li se s današnjim lijekovima normalno živjeti.

“Terapija koju koriste osobe koje žive s HIV-om visoko je učinkovita. Riječ je o oralnoj terapiji koja omogućuje svakoj osobi koja živi s HIV-om i koja ga otkrije na vrijeme stanje nemjerljive razine virusa, što znači da virus neće napredovati do stanja AIDS-a, te time osobama omogućuje dug i ispunjen život kao i da nemaju HIV. Osobe koje su na nemjerljivoj razini virusa također ne mogu zaraziti druge osobe uobičajenim putevima, što je važno dostignuće o kojem javnost nije dovoljno upoznata. Dakle, u Hrvatskoj nije izazov liječenje, nego prepoznavanje potrebe za testiranjem.”

Pitamo kako se zaštititi.

“Učinkovita zaštita od moguće infekcije HIV-om je korištenje kondoma od početka do kraja spolnog odnosa. Tijekom spolnog odnosa, HIV se može prenijeti trima tjelesnim tekućinama: krvlju, vaginalnom ili sjemenom tekućinom, a ako koristimo kondom na pravilan način, onda je kondom svojevrsna barijera od moguće izloženosti tim tjelesnim tekućinama. Neizravnu ulogu u zaštiti imaju i preventivna testiranja.”

Dobar pokazatelj

Objasnili su nam i komu se preporučuje testiranje.

“Testiranje se preporučuje svakome tko je bio u rizičnoj situaciji ili više njih. Česta pogreška u razmišljanju je kada osobe donose odluku o potrebi za testiranjem ovisno o tome imaju li ili nemaju simptome. Kada razgovaramo o spolno prenosivim bolestima, simptomi se javljaju kod nekih slučajeva te su oni individualni. Prema tome, dobar pokazatelj postoji li potreba za testiranjem je uvid u prijašnja rizična spolna ponašanja – broj spolnih partnera, koliko često koristite kondome, imate li spolne odnose pod utjecajem alkohola i/ili droga, jeste li imali partnere iz drugih zemalja i slično. Ako niste sigurni kako da procijenite svoj rizik, možete kontaktirati liječnika ili savjetnika (primjerice, pri udruzi HUHIV na 091 6333 733), ili preuzmite mobilnu aplikaciju Spolno zdravlje unutar koje imate alat Kalkulator rizika. Mobilna aplikacija izrađena je uz pomoć Grada Zagreba, a stručne sadržaje recenzirao je Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Vjerujem da bi čitateljima bili zanimljivi i drugi sadržaji koji pružaju relevantne i suvremene informacije iz područja spolnog i reproduktivnog zdravlja.”

Autor:Ante Ferara / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.