Sve o venskoj trombozi od koje boluju milijuni

Autor: doc. dr. sc. Morana Brkljačić/7dnevno

Vena je (lat. vena) svaka krvna žila koja krv prenosi prema srcu. Njezina je uloga da krv koja je sudjelovala u procesu staničnog disanja odvede u srce. Takva je krv vrlo siromašna kisikom, ali bogata ugljikovim dioksidom. Uz arterije i kapilare, vene čine dio krvožilnog sustava. Velike vene venskog sustava su gornja i donja šuplja vena. U velikom optoku krvi, krv koja je izvršila izmjenu respiracijskih plinova i hranidbenih tvari i time postala deoksigenirana krv, venama teče i ulazi u desnu pretklijetku srca. U malom optoku krvi, venama iz pluća u srce teče arterijska krv, koja se još naziva oksigenirana krv. Plućne vene se ulijevaju u lijevoj pretklijeci srca.

Gornja šuplja vena (lat. vena cava superior) velika je i kratka vena koji dovodi deoksigeniranu krv iz gornje polovice tijela u desnu pretklijetku srca. Nastaje spajanjem lijeve i desne vene brachiocephalicae, a duga je pet do sedam centimetara. U gornju šuplju venu ulijevaju se još i male vene (lat. venae pericardiacae et mediastinels anteriores) te neparna vena (lat. vena azygos). Gornja šuplja vena ne sadrži venske zaliske pa se kontrakcije srca prenose na nutarnje vratne vene (lat. vena jugularis interna), što se promatra kao jugularni venski puls u području mišića sternocleidomastoideusa na vratu. Donja šuplja vena (lat. vena cava inferior) velika je vena koji dovodi deoksigeniranu krv iz donje polovice tijela u desnu pretklijetku srca. Ona nastaje spajanjem lijeve i desne vene iliaca communis, a u nju se još ulijevaju slabinske vene, vene ošita, dvije bubrežene vene (lijeva i desna), dvije nadbubrežene vene (lijeva i desna), jetrene vene (obično tri), dvije sjemenične vene ili dvije vene jajnika (lijeva i desna).

Kod nekih ljudi na ovom putu mogu se pojaviti smetnje koje mogu biti uzrokovane začepljenjem, suženjem ili češće funkcionalnim zaprekama. Funkcionalne smetnje uglavnom su uzrokovane slabošću venskih zalizaka. Normalno, venski zalisci drže krvnu struju naspram sile graviditeta i guraju je prema srcu. Zbog njihove slabosti dolazi do poremećaja u protoku krvi, što rezultira povećanjem količine krvi u venama s povišenim venskim tlakom.

Plućna embolija

Venska tromboza nastaje zastojem tromba (krvnog ugruška) u veni. Mogu biti zahvaćene površinske vene, što se naziva superficijalni tromboflebitis ili duboke vene pa se govori o dubokoj venskoj trombozi. Tromboza je uvijek praćena flebitisom (upala vene), pa se koriste termini i tromboza i tromboflebitis. Tromboza može nastati zbog koagulacijskih poremećaja (poremećaji u zgrušavanju krvi) ili može ukazivati na još neotkrivenu zloćudnu bolest. Faktori koji mogu pridonijeti nastanku tromboze su: oštećenja endotela (unutarnji sloj stijenke krvne žile) kateterom, zastoj krvi nakon operativnih zahvata, oralni kontraceptivi, dugotrajno sjedenje sa spuštenim nogama tijekom putovanja (npr. let avionom) koje predstavlja rizik i za zdrave osobe. Ugrušak koji je stvoren u krvnoj žili zove se tromb. Premda se trombi mogu stvoriti u površinskim i u dubokim venama, vjerojatno su opasni samo oni koji nastaju u dubokim venama. Duboka venska tromboza je opasna jer cijeli tromb ili odlomljeni dio tromba, može ući u krvnu struju i krvnim putem dospjeti do plućne arterije koju može začepiti i tako zaustaviti protok krvi. Tromb koji se kreće kroz krvotok zove se embolus. Što se oko tromba nalazi manje upalnih elemenata i što je tromb tanje povezan sa stijenkom vene u kojoj se nalazi, to je veća vjerojatnost da će se otkinuti i postati embolus. Stezanje mišića u listovima potkoljenica pri hodanju, posebno ako se osoba oporavlja nakon dugotrajnijeg ležanja, može pokrenuti tromb. Budući da krv iz vena nogu putuje u srce i zatim u pluća, embolusi koji su nastali u venama nogu mogu začepiti jednu ili više plućnih arterija, što izaziva stanje koje se naziva plućna embolija. Ozbiljnost i ishod plućne embolije ovise o veličini i broju embolusa. Veliki plućni embolus može blokirati sav ili gotovo sav krvni protok, koji ide iz desne strane srca u pluća, te izazvati naglu smrt. Nasreću, takvi veliki embolusi su rijetki, ali nitko ne može predvidjeti u kojem će slučaju duboka venska tromboza, ako se ne liječi, izazvati veliku plućnu emboliju. Zato se liječnici toliko bave svakim bolesnikom koji ima duboku vensku trombozu. Duboka venska tromboza se ne smije zamijeniti s flebitisom varikoznih (proširenih) vena, koji može biti bolan, jer je flebitis (upala površinskih vena) u usporedbi s dubokom venskom trombozom relativno bezopasno stanje.


Uzroci i simptomi

Tri čimbenika mogu pridonijeti nastanku duboke venske tromboze: povreda unutarnje venske ovojnice, povećana sklonost zgrušavanju krvi, što se događa kod nekih vrsta raka ili, rijetko, zbog uzimanja oralnih kontraceptiva i usporeni protok krvi u venama, što se događa za vrijeme produljenog mirovanja u krevetu kad se mišići u listovima nogu ne stežu i ne tjeraju krv prema srcu. Tako, na primjer, duboka venska tromboza može nastati u bolesnika sa srčanim udarom koji više dana mirno leže u bolnici, ne pokrećući noge ili kod nepokretnih bolesnika (paraplegičara) koji dugo sjede, a ne mogu pokretati mišiće nogu. Povreda ili veća operacija može također povećati sklonost zgrušavanju krvi. Tromboza se čak može dogoditi u zdravih ljudi koji predugo sjede, na primjer za dugih putovanja autom ili za vrijeme dugih letova.

Simptomi akutne bolesti razvijaju se tijekom nekoliko sati ili za jedan do dva dana. Tijek bolesti je obično ograničen, traje tjedan do dva dana, a nakon toga se akutni proces smiruje i smanjuje se bolnost. Ako se radi o superficijalnom tromboflebitisu, zahvaćena vena može se osjetiti pod prstima kao zadebljana, tvrda, vrpčasta tvorba. To je odraz upalne reakcije i prate je bolovi, osjetljivost, eritem (crvenilo) i toplina. Duboka venska tromboza može biti asimptomatska ili se isto može očitovati različitim stupnjevima osjetljivosti, bolnosti, eritema, otekline, topline, promjenama boje kože ili istaknutim površinskim venama. Osjetljivost i bol javljaju se pri stajanju i hodanju, a olakšaju se mirovanjem s uzdignutom nogom. Maksimalna bol javlja se pri savijanju skočnog zgloba s ispruženim koljenom ili pri ustajanju s ispruženom nogom, što se naziva Homanov znak i osnovno je za razlikovanje od obične mišićne boli. Oko 50 posto ljudi s dubokom venskom trombozom nema nikakvih simptoma. Kod njih je iznenadna bol u prsnom košu posljedica plućne embolije i prvi je znak da nešto nije u redu. Kad duboka venska tromboza izazove značajnu upalu i dovede do smanjenja krvnog protoka zbog jakog suženja ili začepljenja vena, tada bolesnik može osjetiti bol, noga nateče, postaje bolna i osjetljiva na dodir, a može biti i topla. Nateći može gležanj, stopalo, potkoljenica i natkoljenica, ovisno o tome koje su vene zahvaćene. Neki se trombi mogu pretvoriti u ožiljno tkivo koje može oštetiti valvule u venama, a posljedica je nakupljanje tekućine (edemi) pa noga postaje deblja i natečena. Edemi se mogu širiti prema gore, pa čak, ako je opstrukcija u veni dovoljno visoko, zahvatiti i bedro. Pogoršavaju se u drugom dijelu dana zbog učinka gravitacije pri stajanju ili sjedenju. Preko noći se smanjuju jer se vene prazne dok su noge u vodoravnom položaju.

Duboku vensku trombozu liječnik teško može otkriti ako nema bolova ili značajnog naticanja. Kad se sumnja na to stanje, može se izvršiti ultrazvučni pregled vena nogu pomoću doplera, kojim se dijagnoza može potvrditi. Ako osoba ima simptome plućne embolije, da bi potvrdio dijagnozu, liječnik traži scintigrafiju pluća (ventilacijsku i perfuzijsku).

Prevencija i liječenje

Površinska tromboza ne zahtijeva posebno liječenje osim olakšavanja simptoma stavljanjem toplih obloga preko zahvaćenih vena i uzimanjema NSAID-a (nesteroidnih antiinflamatornih lijekova) protiv bolova i za smirivanje upale. Kod duboke venske tromboze (DVT-a) bolesnik se odmah mora hospitalizirati jer je nužno spriječiti plućnu emboliju i kroničnu vensku insuficijenciju. Daje se heparin i bolesnik leži s povišenom nogom i eventualnim oblozima ako nema arterijske insuficijencije. Antibiotici se daju samo ako je prisutna i infekcija. Nakon heparina, prelazi se na oralnu terapiju varfarinom – duljina uzimanja ovisi o pacijentu, a obično traje od dva do šest mjeseci. Premda se rizik duboke venske tromboze ne može nikada potpuno eliminirati, ipak se može smanjiti na nekoliko načina. Ljudi koji imaju rizik od nastanka duboke venske tromboze, na primjer oni koji se nedavno imali veći kirurški zahvat ili oni koji idu na dulje putovanje, trebaju pomicati stopalo prema gore i prema dolje deset puta svakih 30 minuta. Nošenje elastičnih čarapa (potporne čarape ili hlače) trajno pritišće vene i tako ih sužava i ubrzava krvni protok, što sve umanjuje rizik od nastanka duboke venske tromboze. Ipak, elastične čarape pružaju minimalnu zaštitu, a mogu pružiti lažni osjećaj sigurnosti i nedovoljno motivirati bolesnika za učinkovitije metode prevencije. Ako se elastične čarape ne postave ispravno, one se mogu skupiti, naborati te tako pogoršati problem jer mogu priječiti protok krvi u nogama. Antikoagulantna terapija prije, za vrijeme i nakon kirurškog zahvata najučinkovitije smanjuje zgrušavanje krvi.

Zračne čarape drugo su učinkovito sredstvo u sprečavanju nastanka ugrušaka. Obično su izrađene od plastike i automatski se, pomoću električne struje, napuhuju i prazne izazivajući tako pritisak na mišiće koji onda prazne vene. Te se čarape obuvaju  prije operacije, funkcioniraju za vrijeme i nakon operacije, sve dok bolesnik ponovno ne počne hodati. Naticanje nogu može se ukloniti ili mirovanjem u krevetu i podizanjem nogu ili nošenjem kompresivnih povoja na nogama. Njih mora postaviti liječnik ili iskusna medicinska sestra, a moraju se nositi nekoliko dana. Za to je vrijeme važno hodanje. Ako otok (edem) nije nestao, povoji se moraju ponovno postaviti. Nakon duboke venske tromboze zahvaćene se vene nikada ne mogu dokraja oporaviti. Kirurški pokušaji rješavanja tog problema tek su u fazi istraživanja. Nakon što se kompresivni zavoji uklone, preporučuje se svakodnevno trajno nošenje elastičnih čarapa radi sprečavanja ponovnog oticanja nogu. Čarape se ne moraju navlačiti iznad koljena jer je otok noge iznad koljena od malog značaja i ne izaziva komplikacije. Čvrste elastične čarape ili hlače općenito nisu nužne.

Ulkusi kože

Ako dođe do stvaranja kožnih ulkusa (rana), tada mogu pomoći ispravno postavljeni komprimirajući zavoji. Postavljeni jednom ili dvaput na tjedan, ti zavoji gotovo uvijek pomažu u zarašćivanju ulkusa jer poboljšavaju protok venske krvi. Kožne kreme, balzami ili drugi kožni lijekovi imaju slab, ako uopće imaju ikakav učinak. Ulkusi su gotovo uvijek inficirani pa se na zavojima, kad se mijenjaju, nađe gnoj i po gnoju smrdljivi ostaci. Gnoj i ostaci gnoja na koži mogu se oprati sapunom i vodom. Gnojenje ulkusa ne usporava bitno zacjeljivanje. Kad se jednom poboljša protok krvi kroz vene, ulkusi sami po sebi zacjeljuju, a nakon što zacijele, obično se radi prevencije preko dana nose elastične čarape. Čarape treba zamijeniti čim postanu previše labave. Preporučuje se, ako to dopuštaju ekonomske prilike, da bolesnik ima sedam čarapa (ili sedam pari čarapa, ako su zahvaćene obje noge). Čarape treba mijenjati svaki dan u tjednu, oprati, i nositi opet idući tjedan. Na taj način traju znatno dulje.

Da bi se spriječio nastanak venske tromboze, trebalo bi, prije svega, izbjegavati dugotrajno stajanje i sjedenje u istom položaju, pogotovo sjedenje prekriženih nogu. Žene bi trebale izbjegavati hodanje na visokim petama, nošenje odjeće uske oko struka, gornjeg dijela natkoljenica i oko prepona. Svakako bi bilo dobro smanjiti prekomjernu tjelesnu težinu i prestati pušiti. Uz to, preporučuje se nošenje kompresivnih čarapa i odmaranje nogu nekoliko puta tijekom dana, tako da se u ležećem položaju noge podignu iznad razine srca, na primjer na dva do tri jastuka, od 15 minuta do pola sata.

Autor:doc. dr. sc. Morana Brkljačić/7dnevno
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.