fbpx

Priroda nam daje najbolje za zdravlje: Priča o vitaminu C

Autor: Lana Kim / 7dnevno / 18. rujna 2015.

Iako su mornari stoljećima umirali od skorbuta, lijek protiv te bolesti, ili barem njegovi prirodni izvori, poput citrusa, kiseloga zelja, kore i iglica bijelog bora - ljudima su bili na dohvat ruke

Dosad smo Vam govorili o teorijama o raku trojice nobelovaca – dr. Bearda (trofoblastna teorija raka), dr. Warburga (kiselo-lužnata teorija iz 1932.) i najviše o tzv. vitaminskoj teoriji raka dr. Crebsa. Kada se zapitamo, zašto je toliko vremena potrebno da se o njima počne ozbiljno razmišljati, potrebno je prisjetiti se priče o vitaminu C.

Znate li da je britanska Kraljevska mornarica između 1600. i 1800. godine izgubila više od milijun mornara? Umrli su od skorbuta, bolesti izazvane nedostatkom vitamina C. Čak ako ovaj gubitak ljudstva promatramo kroz prizmu od 200 godina, on je ogroman, jer se vjerovalo da ovu pošast izaziva neki čudan virus, bakterija ili otrov koji se skrivaju negdje u mračnim kutevima ispod palube broda. Da stvar bude gora, lijek za skorbut – ili barem njegovi prirodni izvori, poput citrusa, kiseloga zelja, kore i iglica bijelog bora – ljudima su bili na dohvat ruke.

U zimu 1535. godine, kada se brod francuskog istraživača J. Cartiera našao okovan ledom, posada je počela obolijevati od skorbuta. Kad ih je već bilo umrlo dvadesetpetero, iznemoglom ostatku posade lokalni je Indijanac ponudio napitak od kore i iglica bijelog bora (za kojeg danas znamo da obiluje askorbinskom kiselinom – vitaminom C) i tako im je život bio spašen, a ekspedicija nastavljena.


Kapetan Cartier predao je potom iscrpan izvještaj o tom događaju svojim nadređenima, ali su oni, nažalost, smatrali da nemaju što naučiti od lokalnog “divljaka”. Tek je 1747., dr. J. Lin otkrio da limun i naranče na putovanjima smanjuju simptome skorbuta. Ipak, trebalo je još gotovo 50 godina da citrusi i jabuke postanu obvezan dio prehrane mornara na dugim morskim putovanjima. Tako je bilo s vitaminom C, a slična stvar se u povijesti dogodila i s pelagrom i vitaminom B.

Iako je ova priča o teškom i mukotrpnom probijanju običnog vitamina C do statusa nutrijenta kojeg trebamo uzimati svaki dan, trebala poslužiti kao primjer kako nam priroda uvijek, praktično, gura pred nos najbolja, najjednostavnija i najjeftinija rješenja za mnoge naše zdravstvene probleme, treba o ovoj temi reći još i sljedeće.

Jedan od znanstvenih velikana dvadesetog stoljeća, dvostruki nobelovac dr. Linus Pauling, doživio je relativno duboku i produktivnu starost (umro u 95. godini života). Dr. Pauling je nekoliko puta izjavio da je, unatoč preporuci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dnevno uzimao 2000 mg vitamina C, umjesto preporučenih 60 mg.

Što mislite, koga bi trebalo poslušati?!

Autor:Lana Kim / 7dnevno / 18. rujna 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.