Screenshot/Twitter

Preveliko uživanje u ‘blagodatima’ života, definitivno povećava rizik od bolesti!

Autor: doc. dr. sc. Morana BRKLJAČIĆ, dr.med./7Dnevno

Urični artritis (giht) je upala zglobova (artritis) uzrokovana odlaganjem kristala mokraćne kiseline u zglobovima. Riječ je o bolesti ili zdravstvenom stanju kojeg obično obilježavaju ponavljajući napadi upalnog artritisa. Manifestira se kao crven, osjetljiv, vruć i natečen zglob. U većini slučajeva (u približno 50% slučajeva) zahvaćen je metatarzofalangealni zglob nožnog palca. Giht je metabolička bolest, koja nastaje kao posljedica trajno visokih razina mokraćne kiseline u krvi (hiperuricemija) i taloženja kristala mononatrijevog urata u zglobovima i drugim dijelovima tijela.

Giht je jedan od nekoliko tipova artritisa kojem je poznat uzrok.  Mokraćna kiselina je nusprodukt razgradnje purina ili otpadnih produkata tijela. Normalno, mokraćna kiselina se razgrađuje u krvi i eliminira se urinom. Kada tijelo povećava proizvodnju mokraćne kiseline ili ako bubrezi ne eliminiraju dovoljno mokraćne kiseline iz tijela, njena koncentracija u krvi se povećava. To stanje se zove hiperuricemija. Hiperuricemija nije bolest i može postojati bez simptoma.

Ipak, ako se stvore kristali mokraćne kiseline kao rezultat hiperuricemije, može se razviti giht. Hiperuricemija je glavni uzrok gihta. To se može dogoditi zbog brojnih razloga,  uključujući način prehrane, genetsku predispoziciju i zbog slabijeg izlučivanja urata, soli mokraćne kiseline. Slabi rad bubrega i slabo izlučivanje mokraćne kiseline osnovni su uzroci 90% slučajeva hiperuricemije, dok prekomjerno izlučivanje izaziva samo 10% slučajeva. Oko 10% osoba s hiperuricemijom oboli od gihta u neko doba svog života.

Giht u kombinaciji s drugim bolestima

Ipak, opasnost od obolijevanja ovisi o tome koliko je hiperuricemija uznapredovala. Kad je razina mokraćne kiseline između 415 i 530 μmol/l (7 i 8.9 mg/dl), rizik je 0,5% godišnje, dok je rizik u osoba sa razinom višom od 535 μmol/l (9 mg/dL), 4,5% godišnje.

Urični artritis možemo podijeliti na primarni i sekundarni. Primarni je onaj oblik koji se javlja samostalno, a sekundarni je uvijek prisutan uz još neku bolest. Nadalje, primarni možemo podijeliti na akutni i kronični, a uzrok nastanka sekundarnog krije se u tome što različita patološka stanja uzrokuju pojačano stvaranje mokraćne kiseline ili tek dovode do njezina smanjenog izlučivanja iz organizma, što oboje uzrokuje povišenu razinu mokraćne kiseline u krvi.

Giht se obično pojavljuje u kombinaciji s drugim zdravstvenim problemima. U gotovo 75% slučajeva radi se o metaboličkom sindromu, kombinaciji abdominalne pretilosti, hipertenzije, otpornosti na inzulin i dislipidemije ili nenormalne razine lipida. Druga stanja koja općenito pogoršavaju simptome gihta uključuju: policitemiju, otrovanje olovom, bubrežno zatajenje, hemolitičku anemiju, psorijazu i transplantacije organa.




U slučaju rasta indeksa tjelesne mase kod muškaraca do 35 ili više godina, trostruko se povećava opasnost oboljenja od gihta. Kronična izloženost olovu i alkoholu,  kontaminiranom olovom također spadaju u rizične faktore budući da olovo ima štetno djelovanje na funkcije bubrega.

Lesch-Nyhanov sindrom je često povezan s uričnim artritisom. To je rijetka, X vezana recesivna bolest uzrokovana manjkom hipoksantin-guanin fosforibozil transferaze (HPRT); stupanj manjka (a stoga i manifestacije) se razlikuje ovisno o specifičnoj mutaciji. Manjak HPRT-a dovodi do neuspjeha u obnovi hipoksantina i guanina. Umjesto toga ovi se purini razgrađuju do mokraćne kiseline.

Simptomi gihta




Najdramatičniji i najdojmiljiviji je primarni oblik i to akutni napad artritisa, koji u 50% pacijenata ima određene simptome prije samog napada upaljenog zgloba, a to su anoreksija, umor, grčevi u nogama, pojačano mokrenje, učestalo noćno mokrenje itd. Nakon što nestanu ti prodromalni simptomi, pacijenti se osjećaju dobro i onda se iznenada javi urični artritis, obično u mono obliku – znači zahvaćenost samo jednog zgloba i to je najčešće zglob palca na nozi – zato i postoji naziv za urični artritis podagra (palac).

Prvi i najuvjerljiviji znak za artritis je bol (vrlo intenzivna koja najčešće počinje usred noći ili pred zoru nakon obilne večere ili nakon popijene veće količine alkohola). Osim bola javlja se i oteklina tog zgloba, promijenjena boja kože koja je iznad njega vrlo crvena, a zglob je topao. Nakon nestanka znakova artritisa javljaju se: svrbež i guljenje kože iznad zgloba i nakon 10 do 14 dana nestaju svi znakovi upale i uspostavlja se normalna funkcija zgloba. No, prvi znakovi artritisa mogu biti i nespecifični tako da na početak može upućivati upala burze (najčešće lakta), upala tetive (najčešće Ahilove).

Bolni napadi se mogu pojaviti u bilo kojoj dobi, ali prvi napad često pogađa muškarce između četrdesete i pedesete godine života. Giht je 20 puta češći kod muškaraca nego kod žena. Broj žena koje obolijevaju od gihta povećava se u menopauzi. Napadi gihta su prije bili povezivani s pijenjem alkohola i visokim životnim standardom – to je bila svojevrsna “kazna” za lagodni stil života.

Većina ljudi koji pate od gihta u današnje vrijeme su umjereni ljudi i imaju genetičku sklonost gihtu ili preduvjete zbog mnoštva drugih razloga. Ne moraju biti ludi za zabavom, proždrljivi ili alkoholičari da bi patili od gihta, iako preveliko uživanje u “blagodatima” života definitivno povećava rizik od bolesti. (Izvor: www.plivazdravlje.hr)

Dugotrajna povišena razina mokraćne kiseline odnosno hiperuricemija može dovesti do drugih simptoma kao što su tvrde, bezbolne nakupine kristala mokraćne kiseline poznatih pod imenom – tofi. Izraženi tofi mogu dovesti do kroničnog artritisa zbog erozije kostiju. Povišene razine mokraćne kiseline mogu izazvati taloženje kristala u bubrezima, što opet rezultira stvaranjem bubrežnih kamenaca i posljedično vodi do akutne urične nefropatije.

Prvih nekoliko napadaja obično pogađa samo jedan zglob i traje svega par dana. Kasnije bude zahvaćeno istodobno ili uzastopno više zglobova, a bez terapijske intervencije napadaji traju do 3 tjedna. Idući se ataci ponavljaju u sve kraćim intervalima, pa ih bude cijeli niz u godini dana.

Tofi se većinom nalaze u bolesnika s kroničnim gihtom, ali se javljaju i u osoba koje nikad nisu imale akutni gihtični artritis. Obično izgledaju kao čvrste, žućkaste ili bjelkaste papule, odnosno čvorići, razmješteni pojedinačno ili u skupinama, pretežno po prstima, šakama, stopalima, te oko lakta i Ahilove tetive na peti.

Kronični uratni artritis (ulozi) izaziva bolove, stvara deformitete i ograničava zglobne pokrete, slično reumatoidnom artritisu. U reumatoidu, međutim, svi se zglobovi razbuktaju i smire zajedno, dok se kod gihta neki upale, a drugi smiruju. Oko 20% gihtičara stvara urinarne kamence mokraćne kiseline ili kalcij oksalata, koji se kompliciraju opstrukcijama ili infekcijama sa sekundarnim tubulointersticijskim oštećenjem bubrega.

Neliječena progresivna disfunkcija bubrega uz često prateću hipertenziju, a rjeđe i druge uzroke nefropatije, dodatno pogoršava izlučivanje urata i ubrzava odlaganje kristala u tkivima. (Izvor: www.msd-prirucnici.placebo.hr)

Dijagnosticiranje gihta

Standardni dijagnostički postupak za giht može uključivati anamnezu i fizikalni pregled, test krvi za hiperuricemiju i uzorak urina. Za definitivnu dijagnozu gihta potreban je uzorak zglobne (sinovijalne) tekućine iz pogođenog zgloba. Rendgenske snimke u nekim slučajevima daju dodatne informacije.

Liječenje

Početni cilj liječenja je smirenje simptoma akutnog napadaja. Ponavljanje napadaja moguće je spriječiti putem drugih lijekova koji smanjuju razinu mikraćne kiseline u serumu. Primjena hladnih obloga i leda kroz 20 do 30 minuta nekoliko puta dnevno, smanjuje bol.

Mogućnosti liječenja akutnog napadaja uključuju nesteroidne antiupalne lijekove (NSAIDs), kolhicin i steroide, a lijekovi koji sprječavaju nove napade su alopurinol, febuksostat i probenecid. Sniženje razine mokraćne kiseline može u potpunosti izliječiti bolest.

Giht kroz povijest

Riječ “giht” (eng. Gout) prvi je put upotrijebio Randolphus iz Bockinga, oko 1200. godine. Dolazi od latinske riječi gutta, što znači “kap” (tekućine).

Giht je poznat još od antičkih vremena. U povijesti je bio poznat pod imenom “kralj bolesti i bolest kraljeva”, te “bolest bogatih ljudi”. Prva dokumentacija ove bolesti dolazi iz starog Egipta, 2600. godine pr. Kr. u opisu artritisa nožnog palca. Starogrčki liječnik Hipokrat, oko 400. godine pr. Kr. opisao je giht u svojim Aforizmima, primjećujući da se ne javlja u eunuha i premenopauzalnih žena.

Aulus Cornelius Celsus (30. godina) opisao je povezanost gihta s alkoholom, kasniji početak bolesti u žena, te povezanost s bubrežnim bolestima. U 1683. godini, Thomas Sydenham, engleski liječnik, opisao je češću pojavu gihta u ranim jutarnjim satima, te u starijih muškaraca.

Nizozemski znanstvenik Antoni van Leeuwenhoek prvi je opisao mikroskopski izgled kristala mokraćne kiseline, 1679. godine. Godine 1848., engleski liječnik Alfred Baring Garrod zaključio je da je višak mokraćne kiseline u krvi uzrok gihtu.

Autor:doc. dr. sc. Morana BRKLJAČIĆ, dr.med./7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.