Foto: Unsplash

Potresna iskrena ispovijest o mentalnoj bolesti: ‘Mene je sram i strah zbog onoga tko jesam’

Autor: Danijela Laslo Mlinarević / 7dnevno

Baš kao kad je posrijedi bilo koja bolest, kvaliteta života može se bitno narušiti, ali kada govorimo o mentalnim bolestima, slobodno možemo reći kako pojedincima mogu promijeniti cijeli život. Često ostavljene po strani i nepravedno stigmatizirane, osobe s mentalnim oboljenjima, koje ionako nose težak životni teret, često bivaju društveno izolirane, što im još više otežava svakodnevicu.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da u svijetu 25 posto osoba boluje od različitih mentalnih poremećaja (SZO, 2022.), a među najčešćima su, bez obzira na spol i dob, anksiozni i depresivni poremećaji.

No, zahvaljujući sve većem napretku medicine, ali i sve široj osviještenosti, moguće je prepoznati simptome u ranoj fazi razvoja poremećaja, a time se prognozira i bolja uspješnost liječenja.

Foto: Pixabay

Kada bismo trebali definirati duševne ili mentalne bolesti, mogli bismo reći kako je u najširem smislu riječ o svakom poremećaju funkcije mozga koji utječe na mišljenje, osjećaje ili sposobnost osobe da komunicira sa svojom okolinom.

To su ukratko stanja u kojima ponašanja, ali i doživljaji oboljele osobe odskaču od uobičajenih obrazaca ponašanja. Ponekad u razgovoru možemo čuti kako netko govori da je u psihozi, aludirajući pritom na svoje stanje koje najčešće opisuje neku jako konfuznu ili stresnu situaciju. No, gledano sa zdravstvene strane, riječ je o puno težem obliku bolesti.

Složeni čimbenici

Neke od njih mogu biti doživotne i onesposobiti osobu za normalno funkcioniranje, a u tu skupinu možemo ubrojiti shizofreniju, shizoafektivne poremećaje, perzistentne sumanute poremećaje ili shizotipne poremećaje. U drugu skupinu spadaju kratkotrajne psihoze koje mogu proći bez nekih većih posljedica.

Uzroci mogu biti različiti, a u pravilu je riječ o kombinaciji složenih bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. Nekim stanjima uzrok može biti bolest koja utječe na funkcioniranje mozga, a to mogu biti Parkinsonova bolest, Huntingtonova bolest, Alzheimerova demencija, HIV, epilepsija, oštećenja i tumori mozga.




Ova bizarna kombinacija pomaže kod mršavljenja: Potrebne namirnice ima gotovo svaka kuhinja

Za neke od psihičkih oboljenja postoje genske predispozicije pa su se znanstvenici složili kako se u nekim obiteljima puno više javlja shizofrenija nego u drugima. Naime, istraživanja su pokazala da je rizik za pojavu shizofrenije kod potomaka obaju roditelja oboljelih od shizofrenije 27,3 posto.




Iako nije pronađen “gen za shizofreniju”, došlo se do spoznaje da postoje tzv. kandidat-geni uz kombinaciju raznih genetskih mutacija.

Osim toga, okidač mogu biti i stresni traumatski životni događaji, neovisno o tome je li riječ o ranom djetinjstvu ili odrasloj dobi, poput seksualnog, fizičkog ili pak emocionalnog zlostavljanja.

Unatoč napretku medicine i sve većim uspjesima u liječenju, valja naglasiti kako psihologija vrlo sporo usvaja neke spoznaje koje potom primjenjuje u praksi. Svakako, tu je neupitan i doprinos šire zajednice, a kako bi se podigla svijest o ovom globalnom problemu, 10. listopada svake godine obilježava se Svjetski dan mentalnog zdravlja.

To je bio povod za razgovor sa Zagrepčaninom iza kojeg je teška životna borba, a koji nam je ispričao s kakvim se sve poteškoćama na tom putu susretao. Svoj “križni put”, kako ga sam naziva, skriva od okoline jer ne želi dodatnu stigmatizaciju pa ćemo ga nazvati Ivan.

Crni film

Za sebe kaže da je imao djetinjstvo koje se nije previše izdvajalo ni po čemu. U školi je bio uzoran učenik, upisao je gimnaziju i škola mu nije predstavljala neki veliki stres. Tu su i prve simpatije, pa i ljubavi, prve ulične svađe s ekipom iz susjednog kvarta, no ništa što i ostali klinci koji su 80-ih odrastali u Zagrebu nisu doživjeli.

Ovo je najopasniji kuhinjski uređaj: Može uzrokovati rak, leukemiju, astmu i druge bolesti

No onda je došao kraj srednje, pa i upis na željeni fakultet, a u tom periodu, kasnije će shvatiti Ivan, donosi pogrešne odluke. Naime, u društvu je počela konzumacija marihuane pa se i on priključio takvom načinu “opuštanja” s društvom. Kasnije je doznao koliko je to bilo kobno.

Prvu epizodu, kako je naziva, doživio je već na prvoj godini faksa. “Malo sam se opustio, novo društvo, izlasci, sve se to odrazilo na moje učenje, pa kad su došli ispitni rokovi, pritisak je sve više rastao, a ja sam sve češće posezao za već opisanim smirenjem. Onda sam počeo ne spavati i otprilike šestu noć tog pakla zamolio sam mamu da mi nekako pomogne. Roditelji baš i nisu primijetili velike promjene jer su bili zaokupljeni svojim poslovima, a malo drugačije ponašanje pripisivali su stresu prije ispita. Sjećam se da bih uspio par puta zaspati, to bi trajalo možda koju minutu, ali ti snovi bili su zastrašujući.

Malo-pomalo preselili su se i na javu, a ubrzo sam počeo gubiti doticaj s realnošću, jednostavno više nisam znao što je stvarno, a što plod moje mašte. U bunilu sam banuo majci u sobu jednu noć i nešto suvislo uspio reći, dalje mi je sve u nekoj magli, ali to bih najbolje mogao opisati kao da stojite na nekom najprometnijem svjetskom kolodvoru i oko vas su tisuće ljudi, svatko od njih nešto govori i nekamo se žuri, a samo vi stojite u mjestu ne znajući ni gdje ste ni tko ste, a pritom vas prati neobjašnjiv strah za život. Samo čekate trenutak kad će se dogoditi nešto loše. Srce divljački skače, preznojite se, pa kao da dođu dvije minute mira i onda opet neki crni film praćen jako ružnim osjećajem”, prepričava nam Ivan koji je prvi put u bolnici proveo mjesec dana.

Liječnik otkrio učinkoviti protuupalni napitak: Potrebna su vam samo dva sastojka

Dane koje je ondje proveo pamti kao kroz neku maglu, ali ističe kako mu je razgovor s jednim vrsnim psihijatrom pomogao da bude tu gdje danas je. Naime, do svoje 35. godine bio je ukupno pet puta hospitaliziran, ali kako ističe, svaki sljedeći put bilo mu je sve lakše prepoznati simptome na vrijeme i samim time reagirati da na vrijeme dođe u bolnicu, pa tako i da manje trpi sve ono negativno što ide uz tu bolest, a riječ je o dijagnozi paranoidne shizofrenije.

Riječ je o jednom od pet oblika shizofrenije, a stručnjaci ističu kako je paranoidna shizofrenija najčešći oblik te da ima puno bolje šanse od ostalih oblika ove bolesti.

Oboljeli najčešće imaju paranoidne iluzije i halucinacije. Još se ne zna točan uzrok, ali stručnjaci vjeruju da je riječ o moždanoj disfunkciji, a okidači mogu biti genetski te neki stresni životni događaji.

Dosad je poznato je da veći rizik imaju osobe koje u svojoj obitelji imaju povijest psihotičnih poremećaja, a jedan od faktora može biti i izloženost virusnoj infekciji u maternici, stres, zlostavljanje ili pak korištenje psihoaktivnih supstancija u razdoblju adolescencije, što je bio i Ivanov slučaj.

Lijek, nažalost, ne postoji pa govorimo o cjeloživotnom liječenju, no vrsta lijekova i način liječenja ovise o intenzitetu i ozbiljnosti simptoma, kao i o medicinskoj anamnezi bolesnika. Ivan je godinama koristio propisane antipsihotike, no dugo je trebalo da se pronađe odgovarajuća terapija pod kojom je mogao normalno funkcionirati.

Ove stvari mnogi čuvaju u kuhinji, a mogu biti izvor zaraze: Jedan predmet je posebno opasan

“Osjećam se kao da sam izgubio deset godina života, a najveći razlog je to što sam se cijelo vrijeme skrivao. Bojao sam se, ako drugi doznaju za moje stanje, da će odbijati druženje sa mnom. Samo je dvoje mojih prijatelja znalo istinu, od ostalih sam se sam s vremenom distancirao zbog moguće osude. Znate kad netko priča u društvu pa nekog opisuje kao ludog i onda svi odmahnu rukom i ta osoba ostane nekako obilježena jer se podrazumijeva da nije normalna i nitko s njom ne želi imati posla. To si nikako nisam htio priuštiti”, govori Ivan.

Stalni strah

Ključnim za svoj životni napredak smatra to što je imao dobre liječnike koji su mu se posvetili i koji su vjerovali u njegov napredak, a to su prenijeli i na njega. Uz to, obitelj mu je bila velika potpora sve vrijeme. Zbog toga se trudio završiti fakultet, no prava je borba uslijedila s traženjem posla. Pojavili su se strahovi da ga zbog bolesti nitko neće htjeti zaposliti pa je trebalo vremena da dođe do prvoga radnog mjesta. Nasreću, uspio je naći posao koji može raditi od kuće pa ga je to ohrabrilo.

“Sad s odmakom mogu reći da je povratak u normalu prilično bolan, da tako kažem. Ja se dandanas skrivam, odnosno ne govorim nikomu o svojoj dijagnozi, ali mogu reći da vodim sasvim normalan život. Sam se brinem o sebi, odselio sam se od roditelja i započeo život s partnericom koja je upoznata s mojim stanjem. Jedanput mjesečno odlazim u ordinaciju k svojoj doktorici jer terapiju primam injekcijom, a lijekove ne koristim godinama.

Ovako post utječe na vaše zdravlje: Određeni tip ljudi mora pripaziti

No u meni uvijek postoji onaj strah, kad upoznam nekoga novog, da će ta osoba nekim čudom na meni iščitati moju bolest, da će me zbog toga osuditi i odbaciti. Tu su i dalje neke slike koje me prate tijekom dana, ali shvatio sam da je ključno zaposliti mozak da nešto konstruktivno radi, pogotovo da osoba stvara nešto vidljivo i opipljivo. Svaki dan je neka nova borba, a najteže mi pada što još često osjećam iscrpljenost i bezvoljnost. Trudim se svim silama ići kroz život dalje, maštam da ću jednoga dana zasnovati obitelj, no onda se opet pojavi strah da će mi ponovno doći epizoda i da ću svoju djecu izložiti stresu da me takvog gledaju. Ona ne mora doći više nikada, a može i za dva tjedna, to je ono što je kod ove bolesti lutrija i što me stalno čini pomalo napetim”, otkriva Ivan.

Psihoterapije odrađuje po potrebi, a jedanput godišnje mora se javiti svom psihijatru koji prati njegovo stanje kako bi se na vrijeme reagiralo.

Ivan se nada da će se stvari bitno promijeniti i da će se osobama s mentalnim oboljenjima dati više prilika u životu. Ključnim smatra edukaciju koja se treba provoditi na svim razinama.

Važnost promjena

“Prvo svaka obitelj mora sebi priznati da se to njima događa. Ja sam imao sreće da su moji roditelji bili uz mene od prvog trenutka i davali mi potporu tijekom cijelog postupka liječenja. Nažalost, upoznao sam i osobe koje su od obitelji doživjele nerazumijevanje, pa i odbacivanje. Upoznao sam mladića čija je majka dugo negirala sve simptome koje je on imao jer si nije željela priznati da se to događa njezinu djetetu. Rezultiralo je time da se bolest znatno pogoršala i teško da će se on ikada izvući. Zato naglašavam da obitelj treba biti prva koja će znati prepoznati bolest ili barem potražiti pomoć, bilo kakav savjet kad uoče da se nešto mijenja s ponašanjem bližnjih.

Uključivanje zajednice također je veoma važno, jer kao što sam ranije rekao, mene je i danas sram i strah zbog onoga tko jesam, odnosno zbog bolesti koja će me doživotno pratiti. Svakako treba razjasniti da nisu sve psihičke bolesti iste, neki su ljudi, nažalost, opasni i za sebe i za okolinu i tu smatram da struka treba pravilno reagirati, ali ja ponajprije ovdje govorim o ljudima koji mogu živjeti sa svojom dijagnozom a da nikoga ne ugrožavaju. Dovoljno nam je to što nosimo u sebi, a svaka dodatna osuda okoline jedan je dodatni uteg koji moramo ponijeti na svom križnom putu. Nikada neću zaboraviti kako mi je partnerica, nakon što sam joj otkrio svoju dijagnozu, rekla kako ni u jednom trenutku nije posumnjala da sa mnom nešto ‘nije u redu’, a ja sam skupljao snagu da joj priznam jer sam se bojao osude i odbacivanja. Ne smatram da je ovdje riječ o nedostatku samopouzdanja, nego o neprestanom strahu koji me progoni, a to je da ću biti obilježen, da ću ostati bez svega što sam uspio postići ovih godina. Znam da se zdravim ljudima to čini kao nešto što se podrazumijeva, ali vjerujte mi, za osobe s mojom dijagnozom ovo je jako veliko životno postignuće”, zaključio je Ivan.

Jedna šalica ovog napitka pomoći će u borbi s nesanicom i nervozom: Na jedno ipak treba paziti

Ivan je jedan od brojnih Hrvata koji se bore s mentalnim bolestima. Naime, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj su mentalni poremećaji na četvrtome mjestu zdravstvenih problema građana, odmah poslije kardiovaskularnih i malignih bolesti te ozljeda, a najveći postotak odnosi se na depresivne poremećaje, zatim poremećaje uzrokovane alkoholom i anksiozne poremećaje.

Uz to, shizofrenija je na prvome mjestu kada je riječ o broju dana provedenih u bolnicama, a na drugome po broju hospitalizacija, odmah iza poremećaja uzrokovanih alkoholom.

Svaki pojedinac ima pravo na dostojanstven život, a to uključuje i pravo na mentalno zdravlje. Iako se radi na podizanju svijesti o važnosti mentalnog zdravlja, obilježavanje Svjetskog dana mentalnog zdravlja predstavlja idealnu priliku za još više edukacije kako bi se na vrijeme mogli prepoznati znakovi i simptomi koji upućuju na problem.

Autor:Danijela Laslo Mlinarević / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.