Pixabay

OVO SE OPASNA BOLEST MOŽDA NALAZI U VAŠIM GENIMA: Provjerite na vrijeme!

Autor: doc.dr.sc. Morana Brkljačić

Cistična fibroza je nasljedna bolest u kojoj je poremećena funkcija žlijezda s vanjskim izlučivanjem (žlijezde znojnice u koži, žlijezde izvodnih kanalića u gusterači i jetri, sluzne žlijezde u probavnom i reproduktivnom sustavu, žlijezde slinovnice). Cistična fibroza zahvaća gotovo sve egzokrine žlijezde (žlijezde koje izlučuju svoje izlučevine u vod, sa vanjskim izlučivanjem). Lučevine su nenormalne na različite načine i utječu na funkciju žlijezde.

U nekim žlijezdama, kao što su gušterača i žlijezde tankog crijeva, lučevine su guste ili čvrste i mogu žlijezdu posve začepiti. Žlijezde koje stvaraju sluz u dišnim putovima stvaraju nenormalne lučevine koje začepljuju dišne putove i omogućuju razmnožavanje bakterija. Znojnice, slinovnice i male slinovnice izlučuju tekućinu koja sadrži više soli nego što je normalno. Za svaku funkciju tijela postoji neki krajnji izvršitelj, obično bjelančevina, ugrađena u tkivo ili slobodna u krvi, a čije stvaranje “dirigira” nasljedni zapis ili gen. Kod promijenjenog gena, promijenjen je i njegov produkt, što rezultira lakšom ili težom bolešću. U cističnoj fibrozi taj “krivac” za bolest je bjelančevina nazvana cystic fibrosis transmembrane conductance regulator (CFTR). Nalazi se u membrani epitelnih stanica žlijezda s vanjskim lučenjem.

Takve se žlijezde nalaze u dišnim putevima, od sinusa do pluća, u gušterači, crijevima, žučnim vodovima, koži i sjemenim kanalićima. To su ujedno i organi zahvaćeni bolešću. Promijenjen CFTR ne obavlja pravilno svoju ulogu – transport iona klora i natrija preko stanične membrane, tako da su promijenjena svojstva i sastav stvorene sluzi. Ona postaje gusta, žilava i uzrokuje daljnja oštećenja i promjene tkiva.

Simptomi

Pluća su pri rođenju normalna, ali nakon toga mogu u bilo koje vrijeme nastati problemi s disanjem. Guste bronhalne lučevine na kraju začepe male disajne puteve koji se tada upale. S napredovanjem bolesti bronhalni zid zadeblja, disajni se putevi pune inficiranim lučevinama, područja pluća se stišću (stanje zvano atelektaza), a limfni čvorovi povećaju. Sve te promjene smanjuju sposobnost pluća da prenesu kisik u krv.

Prvo dolazi do zaostajanja viskoznog i ljepljivog sekreta u dišnim putevima koji sprječava normalno odstranjivanje bakterija i infektivnih čestica, nadalje, promijenjenog obrambenog sustava sluznice i trajne upale koja dovodi do konačnog oštećenja. Donje dišne puteve u takvim okolnostima naseljavaju neke bakterije koje i uz najintenzivnije liječenje antibioticima nije moguće potpuno eliminirati.

U manjem broju slučajeva javljaju se virusne ili gljivične infekcije. Ponavljanje infekcija dovode do upalne reakcije i nagomilavanja produkata upale, koji pak dovode do začaranog kruga pojačanog stvaranja sluzi, njenog još težeg odstranjivanja i razaranja plućnog tkiva.

Upala je prisutna u dišnim putevima djece s cističnom fibrozom već u dobi od 4 tjedna i prvi je stupanj kronične, progresivne plućne bolesti. Konačno, na plućima nastaju bronhiektazije, prošireni dišni putevi u kojima nema normalne cikrulacije zraka, već su puni sekreta, dok za to vrijeme djelotvorna površina pluća biva sve oskudnija. Plućna funkcija je vremenom sve manja. (Izvor: www.plivazdravlje.hr.

U 17 posto ljudi sa cističnom fibrozom pojavljuje se mekonijski ileus (oblik začepljenja tankog crijeva u novorođenčadi). Mekonij (tamnozelena tvar koja izlazi kao prva stolica novorođenog djeteta) je gust i prolazi polakše nego što je normalno. Ukolko je mekonij pregust, začepi tanko crijevo. Začepljenje može dovesti do probijanja crijevnog zida ili do zapletaja crijeva.
Mekonij može u debelom crijevu ili anusu napraviti čep uzrokujući povremene blokade. Mala djeca koja imaju mekonijski ileus gotovo uvijek kasnije razvijaju druge simptome cistične fibroze.
Prvi simptomi kod male djece.

Prvi simptom cistične fibroze u djeteta koje nema mekonijski ileus često je slabo dobivanje na težini već u periodu 4-6 tjedana starosti djeteta. Oko 85-90% djece sa cističnom fibrozom ima slabu probavu zbog nedovoljne količine lučevine (soka) gušterače (pankreatičnog soka), bitnog za dobru probavu masti i bjelančevina. Dijete ima česte, velike, smrdljive, uljaste stolice koje sadrže kapljice ulja, plivaju u vodi i teško se peru, a može imati i nadut trbuh.

Rast je spor unatoč normalnom ili velikom apetitu. Dijete je mršavo i ima mlitave mišiće. Nezadovoljavajuća apsorpcija vitamina topljivih u masti, A, D, E i K, može dovesti do noćne sljepoće, rahitisa, anemije i krvarenja. U 20% neliječene male djece sluznica debelog crijeva probija kroz anus (stanje koje se zove prolaps rektuma). Djeca koja su hranjena formulom bjelančevina soje ili koju se doji, mogu dobiti anemiju i edeme, jer ne apsorbiraju dovoljno bjelančevina.

Fo Većina djece s cističnom fibrozom dovode se prvi put liječniku zbog kašlja, hripanja i infekcija dišnog sustava. Uporan i neugodan kašalj vrlo je teško sakriti od okoline, što je dodatno opterećenje djetetovoj slici o sebi.

Cistična fibroza i reproduktivni sustav

Kašljanje, najprimjetljiviji simptom, je često praćeno začepljenjem, povraćanjem i poremećajem spavanja. S napredovanjem bolesti prsni koš postaje poput bačve, a nedovoljno kisika može dovesti do batićastih prstiju i plavkaste kože. U nosu se mogu stvoriti polipi. Sinusi mogu biti ispunjeni gustim lučevinama.
Djeca u dobi od 13 do 19 godina (tinejđeri) često pokazuju usporen rast, zakašnjeli pubertet i manje fizičke snage. Komplikacije u odraslih i adolescenata uključuju pojavu zraka u plućima (pneumotoraks), iskašljavanje krvi i zatajenje srca.

Veliki problem su infekcije. Ponavljani bronhitis i pneumonija postupno razaraju pluća. Smrt obično uslijedi zbog kombinacije zatajenja disanja i rada srca, što je uzrokovano postojećom plućnom bolešću.

Četvrtina ljudi s cističnom fibrozom razvije šećernu bolest ovisnu o inzulinu jer se na gušterači pojave brojni ožiljci zbog čega više ne može proizvoditi dovoljno inzulina. Začepljenje žučnih putova gustim lučevinama može dovesti do upale jetre i konačno do ciroze. Ciroza može uzrokovati povećanje tlaka u venama koje ulaze u jetru (portalna hipertenzija), što dovede do proširenja inače nježnih vena u donjem dijelu jednjaka – stvaraju se ezofagealni variksi. Takve proširene, nenormalne vene mogu obilno krvariti.

Cistična fibroza zahvaća i reproduktivni sustav. Oboljeli od cistične fibroze često imaju oštećenu reproduktivnu funkciju. Oko 98% odraslih muškaraca ne stvara spermu ili ima mali broj spermija zbog nerazvijenosti izvodnih kanalića muških spolnih žlijezda.

U žena su lučevine vrata maternice pretjerano guste što uzrokuje smanjenu plodnost. Žene s cističnom fibrozom imaju veću vjerojatnost komplikacija u trudnoći nego zdrave žene. Žene su neplodne u manjem postotku, a trudnoću, koja može biti potpuno normalna, je svakako potrebno planirati i pratiti uz stručni nadzor. Poželjno je učiniti i gensku analizu oca i na taj način predvidjeti vjerojatnost rođenja bolesnog djeteta. Pubertet je i u dječaka i u djevojčica najčešće zakašnjeli. Uzrok tome je kasni porast razine spolnih hormona, kao posljedica kronične plućne bolesti i pothranjenosti.

U žlijezdama znojnicama dolazi do smanjenja resorpcije natrija i klorida, njihove visoke koncentracije u znoju i pojačani gubitak iz organizma. Posljedično slijedi i gubitak vode. To može biti vrlo opasno u stanjima pojačanog znojenja (velike vrućine), tako da djeci, naročito dojenčadi, valja uvijek omogućiti dovoljno visok unos soli i tekućine.
Kod oboljelih osoba može se vidjeti kako se jako znoje za vruća vremena ili pak kada imaju povišenu temperaturu može doći do dehidracije zbog povećanog gubitka soli i vode. Roditelji mogu primijetiti stvaranje kristala soli ili čak slani okus dječje kože.

Kako postaviti dijagnozu?

U potpuno ispoljenim, tipičnim, ujedno i najtežim slučajevima, dijagnozu CF nije teško postaviti. Tad se bolest očituje u ranoj životnoj dobi sa specifičnim simptomima. Takvih slučajeva ima najviše i oko 80% otkrije se u prve četiri godine života. Postoje, međutim, blaži slučajevi koji imaju nepotpunu kliničku sliku bez teških simptoma, a dijagnosticiranje tih slučajeva je kasno – oko 10-15% između pete godine i odrasle dobi, a neki mali postotak i u odrasloj dobi.

Postoji nekoliko metoda za otkrivanje bolesti. Vrlo pouzdan, no indirektan način za određivanje poremećene funkcije CFTR, jest određivanje koncentracije klorida u znoju. Provodi se vrlo jednostavan test koji se može učiniti i ambulantno, a sastoji se u stimulaciji znojenja na jednom dijelu kože podlaktice, sakupljanju tog znoja i laboratorijskom određivanju klorida iz uzorka. Test traje oko pola sata. Kad se ponavljanim znojnim testom utvrde patološke vrijednosti, pristupi se genskoj analizi.

To je najpreciznija, no još uvijek ne i potvrda bolesti sa 100-postotnom sigurnošću, obzirom da svaki laboratorij vrši analizu tek na nekoliko desetaka mutacija, najčešćih u ispitivanoj populaciji. Analiza se vrši iz krvi posebnim metodama molekulske genetike. Genskom analizom se postavi dijagnoza bolesti u 85-90% slučajeva.

Bolest može zahvatiti nekoliko organa

Obzirom da niti genska analiza ne dijagnosticira bolest u sto posto slučajeva, za postavljanje sigurne dijagnoze postoje kriteriji prema kombinaciji simptoma i laboratorijskih nalaza. Dijagnoza CF može se postaviti i prije rođenja, odnosno u novorođenačkoj dobi bez znakova bolesti. U oba slučaja, dakle, prije nego se bolest ispolji. Ako postoji sumnja da bi dijete koje majka nosi moglo biti bolesno (roditelji nositelji, bolest kod brata/sestre ili bratića u prvom koljenu) čini se genska analiza iz stanica amnijske tekućine, a kod novorođenčeta se već može učiniti i znojni test koji se nadopunjuje genskom analizom. Potrebno je naglasiti da se iz genske analize i u slučaju nalaza mutacije koja je povezana s najtežim oblikom bolesti i izraženom komponentom bolesti probavnog sustava, ne može predvidjeti težinu plućne bolesti. (Izvor: www.plivazdravlje.hr)

Budući da cistična fibroza može zahvatiti nekoliko organa, u postavljanju dijagnoze liječniku može pomoći nekoliko drugih testova. Ako je smanjena razina pankreatičkog enzima, analiza bolesnikove stolice može ukazati na smanjenu razinu ili odsutnost probavnih enzima tripsina i himotripsina ili visoke razine masti. Ako je smanjeno izlučivanje inzulina, razina šećera u krvi je visoka. Plućni funkcijski testovi mogu ukazati da je oštećeno disanje.

Na dijagnozu može upućivati i rendgenogram prsnog koša. Rođaci djeteta s cističnom fibrozom, ako žele, mogu saznati postoji li vjerojatnost da će i oni imati djecu s tom bolešću. Genetičko testiranje na malom uzorku krvi može pomoći u određivanju tko ima defektni gen cistične fibroze. Ukoliko oba roditelja nemaju barem jedan takav gen, djeca im neće imati cističnu fibrozu.
Ukoliko oba roditelja nose defektni gen za cističnu fibrozu, svaka trudnoća ima 25% vjerojatnosti da stvori dijete s cističnom fibrozom. Za vrijeme trudnoće u fetusa je obično moguće postaviti sigurnu dijagnozu cistične fibroze. (Izvor: http://www.msd-prirucnici.placebo.hr)

Liječenje cistične fibroze

Liječenje djeteta s cističnom fibrozom je svakodnevno, tijekom cijelog života, a sastoji se iz niza farmakoloških, prehrambenih i fizikalnih mjera koje se međusobno dopunjuju. Brigu o njemu vode specijalisti pulmolozi i gastroenterolozi u centrima za cističnu fibrozu, pedijatar primarne zdravstvene zaštite, fizioterapeut i medicinske sestre posebno izučene za probleme cistične fibroze, te trajno i najdulje, roditelji bolesnika.

U kasnijoj dobi za potporu bolesnika, a po potrebi i roditeljima, uključuju se i psiholog, odnosno psihoterapeut. Tretman se sastoji od uzimanja lijekova i vitamina, enzima i posebne hrane, svakodnevno, te inhaliranja lijekova ili otopine, te fizikalne terapije nekoliko puta dnevno. Svakih nekoliko mjeseci, ili po pogoršanju simptoma plućne bolesti, potrebno je provoditi i antibiotsku trerapiju u bolnici, obično u trajanju 2-3 tjedna. Osim toga, potrebne su redovite kontrole u centrima nekoliko puta godišnje. Usprkos zastoju djetetova razvoja i mnogim izostancima iz škole, roditeljima se savjetuje da ne pretjeruju u zaštiti djeteta, nego da ga potiču na što aktivniji život. Kako bi se pluća što je više moguće oslobađala sluzi, dijete se mora svakodnevno podvrgavati fizikalnoj terapiji pri kojoj se drenira sluz u određenom položaju tijela. Ta se terapija može provoditi kod kuće i fizioterapeut će Vam pokazati kako se to radi.

Respiratorne infekcije liječe se visokim dozama antibiotika koji se u teškim slučajevima, daju u obliku inhalacije aerosolom tako da mogu neposredno djelovati na pluća.

Autor:doc.dr.sc. Morana Brkljačić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.