Osjetilo njuha naš je najbrži sustav upozorenja! Sada znamo koliko brzo reagiramo na negativne mirise

Sposobnost otkrivanja mirisa i reagiranja na potencijalnu prijetnju preduvjet je opstanka brojnih sisavaca, uključujući i nas. Koristeći se novom tehnologijom, istraživači s Instituta “Karolinska” (Solna, Švedska) uspjeli su proučiti što se događa u mozgu kada središnji živčani sustav procijeni da miris predstavlja opasnost. Studija pokazuje da se negativni mirisi povezani s neugodnošću ili nelagodom obrađuju brže od pozitivnih mirisa te pokreću reakciju fizičkog izbjegavanja.

“Ljudsko izbjegavanje odgovora na neugodne mirise povezane s opasnošću dugo se smatralo svjesnim kognitivnim procesom, ali naša studija prvi put pokazuje da je nesvjestan i iznimno brz”, kaže neuroznanstvenik Behzad Iravani, prvi autor studije.

Organ njuha zauzima oko pet posto ljudskog mozga i omogućuje nam razlikovanje mnogo milijuna različitih mirisa. Velik udio tih mirisa povezan je s prijetnjom našem zdravlju i opstanku, poput kemikalija i pokvarene hrane. Mirisni signali stižu do mozga unutar 100 do 150 milisekundi nakon udisanja kroz nos.

Opstanak svih živih organizama ovisi o njihovoj sposobnosti izbjegavanja opasnosti i traženja resursa. U ljudi se osjetilo mirisa čini osobito važnim za otkrivanje i reagiranje na potencijalno štetne podražaje.

Mjerenje signala iz njušnoga režnja

Dugo je bio misterij koji su neuronski mehanizmi uključeni u pretvaranje neugodnog mirisa u ponašanje izbjegavanja kod ljudi. Jedan od razloga je nedostatak neinvazivnih metoda mjerenja signala iz njušnog režnja (bulbus olfactorius), neuronske strukture kičmenjačkog prednjeg mozga uključenog u osjet njuha. On šalje njušne informacije koje se dalje obrađuju u amigdalama, orbitočeonoj kori i hipokampusu, gdje ima ulogu u emocijama, pamćenju i učenju. Usto, on prenosi signale dijelovima mozga koji kontroliraju kretanje i izbjegavanje.

Istraživači s Instituta Karolinska sada su razvili metodu koja je prvi put omogućila mjerenje signala iz njušnog režnja. Njihovi rezultati temelje se na tri eksperimenta u kojima su sudionici zamoljeni da ocijene svoj doživljaj šest različitih mirisa, neki pozitivni, neki negativni, dok je mjerena elektrofiziološka aktivnost njušnog režnja pri reagiranju na svaki od mirisa.

“Bilo je jasno da režanj specifično i brzo reagira na negativne mirise i šalje izravan signal u motorni korteks unutar 0,3 sekunde. Signal uzrokuje da se osoba nesvjesno pomakne unatrag i dalje od izvora mirisa. Rezultati sugeriraju da je naš važan za sposobnost otkrivanja opasnosti u našoj blizini, a velik dio te sposobnosti je nesvjesniji od našeg odgovora na opasnost posredovanog našim osjetilima vida i sluha”, zaključuje jedan od autora studije Johan Lundström.