Ilustracija: Pixabay

KAKO I ZAŠTO VIJESTI UZROKUJU KRONIČAN STRES? Ljudi su skloniji lošim vijestima, a za to je kriv mozak

Autor: Sonja Kirchhoffer / 7dnevno

Živimo u svijetu u kojem smo jednostavno zagušeni vijestima. Čim se probudimo, posežemo za svojim pametnim telefonima i “listamo” vijesti od kojih je većina ne baš veselog predznaka, no problem je što to činimo i tijekom dana, a onda još “utvrđujemo gradivo” prije spavanja, onako “za laku noć”. Dosad su provedena višestruka istraživanja utjecaja vijesti na naše fizičko i mentalno zdravlje koja pokazuju da podcjenjujemo moć medija jer vijesti ne  utječu samo na naše zdravstveno stanje nego i na našu podsvijest i percepciju svijeta.

U osnovi, kako je netko jednom pribilježio, stalno se “kuhamo u juhi od vijesti”. Istraživanja koja su vezana uz razvijeni dio svijeta, ponajprije Sjedinjene Države, pokazuju da jedan od 10 Amerikanaca provjerava vijesti na mobitelu svakih sat vremena, a čak 20 posto njih neprestano prati objave na društvenim mrežama, što ih često, htjeli ili ne, suočava s najnovijim vijestima. Prema Eurobarometru, na Starom kontinentu ljudi najviše vjeruju tradicionalnim izvorima vijesti poput televizije, radija, tiskanih medija, pa iako iskazuju povjerenje spomenutim vrstama informiranja, do vijesti najčešće dolaze sporednim putovima kojima pak manje vjeruju. Zanimljivo je da Hrvati u odnosu na druge Europljane imaju više povjerenja u društvene mreže. No neovisno o preferiranim izvorima vijesti, svi smo njima izloženi na ovaj ili onaj način.

Gooders News Hrvatska

Godine 2020. započeo je entuzijastično s radom portal Gooders News Hrvatska koji je trebao plasirati samo pozitivne vijesti, no vrlo brzo je nestao sa scene. Porazgovarali smo s Nikolom Zecom, nekadašnjim urednikom tog portala, kako bismo doznali što se točno dogodilo. Prema njegovu mišljenju, portalu nije presudila loša čitanost jer su bili dobro zastupljeni u medijima, nego to što su na tržište ušli u vrijeme pandemije, kada su obustavljeni svi natječaji za europske fondove. Nikola je financirao projekt iz vlastitih sredstava i u njega uložio više od 35.000 kuna te je dugoročno planirao prikupiti sredstva iz donacija, Europske unije i investitora kako bi portal opstao. Nakon što je portal stavio na čekanje, godinu dana je još kontinuirano pratio razne natječaje EU-a kako bi pronašao rješenje za financiranje, ali se pronalazak investitora pokazao nemogućom misijom. Osnivač i urednik tog sada već ugašenog portala navodi da je drugi problem bio više osobne prirode jer je istovremeno vodio više različitih projekata i studirao te jednostavno pregorio, pa je bio prisiljen na drastične poteze. U tom trenutku Nikola je imao samo 19 godina pa je i sam shvatio da je vođenje portala s redakcijom od 20-ak ljudi ipak prevelik zalogaj. Međutim, on i dalje smatra da pozitivan portal ima velik potencijal ako čitateljima pruži kvalitetan sadržaj te se nada da je njegov potez pokazao da na internetskim bespućima ima prostora i za drugačije vijesti, one pozitivne.

Ovaj portal nije djelovao dovoljno dugo za nekakve vjerodostojne statističke procjene, no činjenica je da loše vijesti dobivaju više pozornosti, pa i više klikova i više prihoda, što velikim dijelom određuje politiku medija, a onda i vjerojatno investitora kojih nije bilo nigdje na vidiku kada je ovaj sada već bivši portal u pitanju.

Brojne su studije pokušale otkriti zašto su ljudi skloniji lošim vijestima te su došle do zaključka da je za to kriva neuronska mreža, drugim riječima, naš mozak. Takav stav počiva na atavistički ustrojenom neuronskom sklopu, a koji je isprogramiran da nas automatski štiti od opasnosti. Upravo zbog tog mehanizma potpuno nesvjesno znatno burnije reagiramo na loše nego na dobro. Neurolozi to nazivaju negativnom pristranošću. Ova nam je vrsta pristranosti omogućila preživljavanje kao vrsti, no danas kada živimo u potpuno drugačijim gabaritima, ovaj ostatak iz prošlosti nam više nije potreban za opstanak. Ipak, on i dalje funkcionira pa njegov stalni podražaj rezultira povećanom razinom stresa i uopće narušavanjem kvalitete naših života. Istraživanja provedena na svim kontinentima pokazala su da ljudi uvijek i svagdje pokazuju veće fiziološko uzbuđenje pri primanju loših vijesti nego onih neutralnih ili pozitivnih. Iako su novinari ti koji “proizvode” vijesti, čitatelji su ti koji definiraju što žele čitati, a mediji se tomu prilagođavaju. To je u skladu s razmišljanjem Arthura Clarka, koji je svojedobno pribilježio da je najveći neprijatelj svih utopija dosada. Očito imamo potrebu za uzbuđenjima koja onda dovode do stalne stimulacije našeg neuronskog sučelja.

Kamo god da krenemo, okruženi smo lošim vijestima i teško je, ako ne i nemoguće othrvati se svim tim negativnim informacijama. Što je vijest lošija, to dobiva više pozornosti u vijestima. Iako dobar dio ljudi čita vijesti i jednostavno ih pospremi u “neku od ladica” u svojim glavama, drugi ih pak ne mogu maknuti iz uma. Stručnjaci smatraju da se ovakva opsesija vijestima može usporediti s ovisničkim ponašanjem.

Stanje kroničnog stresa

Bryan McLaughlin, izvanredni profesor na Fakultetu za medije i komunikaciju sa Sveučilišta u Teksasu, uočio je da ovakva stalna konzumacija vijesti može stvoriti stanje kroničnog stresa te da su njime više pogođene žene koje ujedno bolje pamte negativne događaje, pa takve informacije mogu imati i veće posljedice za žensko zdravlje.




Zapravo, stres je odgovor organizma na opasnost, odnosno na sve ono što nas baca iz ravnoteže. Nakon što se nađemo u nekoj od stresnih situacija, naša osjetila šalju signale u sljepoočni dio mozga koji je zadužen za emocije, odnosno ono što se naziva amigdalom. Potom dolazi do povećanog lučenja hormona stresa poput adrenalina i kortizola. Ovi hormoni luduju u našem organizmu od nekoliko minuta pa sve do nekoliko sati. U tijelu tada dolazi do niza fizioloških reakcija poput usporavanja probave i podizanja krvnog tlaka i drugih popratnih manifestacija.

Izloženost lošim vijestima, kažu stručnjaci, povećava rizik od razvoja PTSP-a, tjeskobe i depresije, a kad je riječ o fizičkom zdravlju, dovodi do povećanog rizika od srčanog udara i drugih zdravstvenih problema. No ono što je možda još više zabrinjavajuće jest to da vijesti utječu na naše stavove i razmišljanja i mogu biti sredstvo snažne manipulacije javnim mnijenjem.

Osim što vijesti mogu štetiti našem zdravlju, one mogu imati i šire implikacije. Tako smo u posljednje vrijeme svjedoci kolektivnog pesimizma u kojem se uslijed gomile negativnih vijesti, posebice onih vezanih uz pandemiju, većini ljudi u podsvijest ušuljala potreba za povlačenjem iz javnog života, koja je zamijenjena pasivnom varijantom življenja. Ta inertnost utječe ne samo na naše nego i na zdravlje gospodarstva. Težini vijesti pripomaže i njihova repetitivnost, pa se jedna te ista vijest servira na 100 različitih načina, naslovljena, primjerice, “Novi pogled na smrtnost od covida-19”.




Princip je da se u svakom novom slijedu vijesti onoj novoj dodaje još strašniji prizvuk. U osnovi, u svijetu se stalno događa nešto pozitivno i negativno, no problem je što smo programirani tražiti loše stvari kako bismo se dodatno osigurali od potencijalnih opasnosti, a danas su takve vijesti dostupnije nego ikada prije. Uz to, one nam se serviraju tako da imaju tendenciju izazivanja što jače emocionalne reakcije, pa se u osnovi razvio simbiotički sustav u kojem nas mediji hrane vijestima koje želimo slušati, gledati ili čitati, a u svrhu ostvarivanja sve većeg profita jer, naravno, živimo u komercijalnom svijetu u kojem je novac pokretač gotovo svakog djelovanja.

Izbjegavati vijesti?

Je li rješenje u izbjegavanju vijesti? Definitivno nije jer bismo trebali znati što se događa oko nas. Svi oni koji se osjećaju loše zbog vijesti koje prate u prevelikoj mjeri, prema mišljenju stručnjaka, trebali bi dozirati vrijeme koje će izdvojiti za informiranje. U osnovi ne bi bilo loše da nekoliko dana provedemo bez vijesti i usporedimo svoje raspoloženje s danima kada ih redovito pratimo. Umjesto da visimo na internetu, možemo šetati, družiti se, čitati i baviti se svime onime što nam stvara osjećaj ugode u životu. Možemo učiniti i nešto pozitivno zbog čega ćemo se osjećati bolje.

Dobar primjer toga je Marijana Matešić koja je, nakon što je vidjela prilog u emisiji “Provjereno” o siromašnom ocu i njegovu sinu Milanu, odlučila pomoći ne samo ljudima iz priloga nego i svima onima kojima je pomoć potrebna pa je osnovala Humanitarnu udrugu “Dobra volja” koja pomaže najpotrebitijima. S njom smo porazgovarali o tom činu. Njezino osnivanje udruge potaknuto je spomenutom emisijom, no Marijana kao glavni razlog humanitarnog rada navodi svoj odgoj, ali i ljude koji rade s njom, pa kaže: “Roditelji su nas od malih nogu učili da budemo skromni, ponizni i da budemo ljudi. Mali ljudi s velikim srcem. Uvijek smo se trudili činiti dobro svakome. Makar to bilo pomoći bakici da prijeđe preko ceste, ponijeti vrećice… sitnice koje izmame osmijeh na lice. I nama i njima”.

Na pitanje o prisutnosti udruge u medijima kaže da joj to nije osobito bitno i da se oni koncentriraju na svoju misiju pomaganja drugima. Osnivačica ove humanitarne udruge ne gleda previše vijesti, ali smatra da bi u njima trebalo više pozornosti posvetiti “pričama ljudi koji krpaju kraj s krajem”, koji prvo plate režije pa onda što ostane za hranu. Udruga danas ima 15-ak volontera, a ona poručuje svima zainteresiranima za suradnju: “Ako netko ima auto i dobru volju, neka nam se javi na mail”. Iako je Marijana svjesna da svijet neće biti bitno drugačiji, ipak smatra da svojim angažmanom čini razliku.

Pozitivne vijesti

Naša se programirana negativna pristranost može promijeniti i vježbanjem mozga, a pritom je bitno fokusirati se na pozitivne stvari, a kada jednom krenemo u optimističnom smjeru, počet ćemo vrlo brzo primjećivati ono što inače zanemarujemo.

Završit ćemo riječima Stevena C. Hayera, profesora psihologije na Sveučilištu Nevada, koji o našoj izloženosti vijestima ima zanimljivo i optimistično stajalište: “Usprkos svim užasima koje vidimo, zapravo smo napredovali. Iako je u to možda teško povjerovati, primijetio sam da je sada u svijetu manje nasilja nego ikada, manje siromaštva, manje gladi. To je zato što ljudi mogu vidjeti što se događa u svijetu”.

U osnovi, čini se da ima prostora za pozitivne vijesti, kako je rekao Nikola Zec, samo treba držati pod kontrolom negativnu pristranost i pružiti šansu dobrim stvarima koje se zbivaju paralelno s onima lošima oko nas.

Autor:Sonja Kirchhoffer / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.