Kad se jednom nastani u želucu, muči vas cijeli život!

Helicobacter pylori je bakterija koja naseljava različite dijelove želuca i dvanaesnika te se povezuje s većinom želučanih tegoba, čak i malignih.

Helicobacter pylori (HP) je gram-negativna mikroaerofilna spiralna bakterija koja je nađena na sluznici čovjekova želuca i jedina je bakterija koja može preživjeti u nepogodnoj kiseloj sredini u želucu. Helicobacter pylori naseljava različite dijelove želuca i dvanaesnika, gdje uzrokuje upalu (gastritis) koja je čvrsto povezana s većinom želučanih tegoba uključujući i maligne promjene na želucu. Helicobacter Pylori je otkrivena 1979. godine, a izolirali su je i imenovali 1983. godine Robin Warren i Barry J. Marshall.

Način prijenosa bakterije Helicobacter pylori još nije potpuno istražen. Dosadašnja istraživanja upućuju na to da se infekcija prenosi izravno od zaražene osobe na zdravu, ali nije isključen prijenos inficiranom hranom ili vodom te životinjama. Infekcija je zastupljenija u osoba koje žive u lošim socio-ekonomskim uvjetima. Procjenjuje se da je inficirano više od 50% odraslih stanovnika u razvijenim i 80% do 90% stanovnika zemalja u razvoju. Infekcija H.pylori počinje ulaskom bakterije u probavni sustav. Ako se ne liječi, infekcija bakterijom H. pylori u većine bolesnika traje doživotno.

Kako se ljudi zaraze HP bakterijom?

Način prijenosa Helicobacter pylori-infekcije još nije potpuno istražen. Sva dosadašnja saznanja govore u prilog tome da se infekcija prenosi izravno od zaražene osobe na zdravu osobu i to na tri glavna načina:

Želudac-usta, kada iz povraćenog želučanog sadržaja inficirane osobe koji sadrži veliku količinu bakterija, one dospiju u usta zdrave osobe;

Usta-usta, kada iz usta zaražene osobe bakterija prelazi u usta zdrave osobe; istraživanja su, naime, pokazala, da se Helicobacter pylori nalazi i na ranicama na sluznici usne šupljine;

Stolica-usta, kada bakterija iz stolice zaražene osobe, prljavim rukama, prijeđe u usta zdrave; ovaj put zaraze se temelji na činjenici da se Helicobacter pylori često može naći u stolici zaražene osobe.

Godine 1994. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) svrstala je HP u prvu skupinu karcinogena uz naglasak kako upravo dugotrajna infekcija, stečena u ranoj dječjoj dobi pogoduje razvoju malignih bolesti želuca, poput karcinoma i ne-Hodgkinova limfoma. Posebno je zabrinjavajuće što dugi niz godina ne moraju postojati nikakvi simptomi koji bi ukazivali na prisutnost bakterije u želucu. Nas u Hrvatskoj, također trebaju zabrinjavati rezultati jednog istraživanja prema kojemu je HP prisutna kod 29% šestogodišnjaka, te iznenađujuće visoka pojavnost atrofičnog gastritisa (20%), također kod djece. S obzirom da danas znamo kako je atrofični gastritis povezan sa pojavom malignih bolesti želuca (na drugome mjestu po učestalosti u svijetu), sve je više onih koji drže kako infekciju valja spriječiti i suzbijati u djetinjstvu ili mlađoj dobi, jer to može biti najdjelotvornija metoda sprječavanja pojave gastritisa, čira ili karcinoma želuca u kasnijoj dobi.

Kako se otkriva infekcija?

Dijagnostički postupci za otkrivanje Helicobacter pylori-infekcije svrstani su u dvije skupine: invazivni (pregled sa sondom)- endoskopski pregled uz ciljano uzimanje uzoraka (biopsija – brzi test ureaze, histologija ili kultura), neinvazivni. (pregled bez sonde)- metode koje otkrivaju prisutnost Helicobacter pylori-a puhanjem – dokazivanjem aktivnosti bakterije ureja-izdisajnim testom, pregled krvi ili sline – prisutnosti specifičnih protutijela u serumu i/ili slini zaražene osobe (ova metoda nije dobra ukoliko se već uzimala terapija), pregled stolice – dokazom dijela bakterije (antigena) u stolici bolesnika.

Prema preporukama Europske grupe za HP-infekciju, posebno se preporuča liječenje HP-infekcije u svih HP-pozitivnih bolesnika s ulkusima (čir želuca ili dvanaesnika) ili ulkusnim ožiljcima, a posebno onih koji su iz tih ulkusa krvarili. Nakon izlječenja HP-infekcije ulkusi se, kad su jednom zarasli, gotovo više ponovno ne javljaju, a poznato je da se vraćalo i do 80% ulkusa tijekom prve godine, ako su ostali HP-pozitivni. Jednako tako je stopa ponavljanog krvarenja iz ulkusa pala praktički na nulu nakon izlječenja infekcije. Jednako kao i kod ulkusa, liječenje HP-infekcije preporuča se i kod pojave jednog oblika raka – MALT-limfoma – posebnog rijetkog oblika malignog tumora želuca. Naime, izlječenjem infekcije doći će do potpunog izlječenja oko 80% MALT-limfoma. Liječenje HP-infekcije svakako se preporuča i u bolesnika u kojih je nađen kronični gastritis (kronična upala želuca) teškog stupnja, zbog opasnosti prelaska u rak želuca (prave premaligne ili maligne promjene). Zatim u svih bolesnika kod kojih je već operiran želudac zbog raka, ali je izvršena samo djelomična resekcija (djelomično odstranjenje), a na bataljku (ostatku) je i dalje pozitivan HP. (www.plivazdravlje.hr)

Koji su simptomi ulkusa (čira)?

Najčešći simptom čira je nelagoda ili bol u želucu sa sljedećim karakteristikama: bol je tupa, mučna, pojavljuje se i nestaje po nekoliko dana ili tjedana, pojavljuje se 2 do 3 sata nakon jela, pojavljuje se u sredini noći – kada je želudac prazan, unos hrane umanjuje bol, antiacid lijekovi (za smanjivanje želučane kiseline) olakšavaju nelagodu.

Drugi simptomi uključuju: gubitak tjelesne težine, slab apetit, nadutost, podrigivanje, mučninu i povraćanje

Neke osobe imaju samo blage simptome, dok druge nemaju nikakvih simptoma.

Kada trebate zatražiti hitnu medicinsku pomoć?

Ukoliko osjetite bilo koji od ovih simptoma, odmah se obratite liječniku:

prodorna, iznenadna i trajna bol u želucu

krvava ili crna stolica

povraćanje krvi ili sadržaja koji izgleda poput mljevene kave

Simptomi koji bi mogli biti znak ozbiljnog problema, poput:

perforacije – kada čir prodre kroz zid želuca ili dvanaestnka

krvarenja – kada kiselina ili čir probiju krvnu žilu

opstrukcije – kada čir blokira put kojim hrana napušta želudac

Testovi na HP

Infekcija bakterijom Helicobacter pylori obično dugo vremena ne izaziva značajnije subjektivne smetnje pacijentima koji ju imaju, stoga se preporučaju preventivna testiranja na prisutnost Helicobacter pylori infenkcije. Postoji nekoliko testova koji služe za otkrivanje Helicobacter pylori infekcije, i svaki od njih ima određene prednosti i nedostatke kao i točno određene indikacije kad ih treba raditi.

Neinvazivni testovi:

Serološki testovi

Serološko testiranje na Helicobacter pylori je testiranje iz krvi koje nam govori da li je pacijent bio u kontaktu sa Helicobacter pylori-em. Testiranjem se određuje prisutnost IgG antitjela na Helicobacter pylori koja mogu ostati pozitivna i nakon što se infekcija izliječi. Određivanjem IgM antitijela moguće je otkriti trenutno prisutnu infekciju ali većina komercijalno prisutnih testova zbog financijskih razloga detektira samo IgG antitijela. Ovaj test je najosjetljiviji od svih testova ali samo ako pacijent do tada nije liječen od Helicobacter pylori infekcije. Ukoliko je pacijent već liječen od Helicobacter pylori infekcije test može biti lažno pozitivan te ga u tim slučajevima izbjegavamo raditi.

Urea izdisajni test

Izdisajni test na Helicobacter pylori indirektno određuje prisutnost Helicobacter pylori infekcije koristeći C14 ili C13-ureu. Tehnički se test izvodi na taj način da se prvo uzme uzorak izdaha koji mjeri uobičajeni C12O2, potom se popije C14 ili C13-urea. 30 minuta nakon toga uzima se drugi uzorak izdaha. Enzime ureaza iz bakterije Helicobacter pylori razgrađuje ureu proizvodeći CO2 koji iz želudca putem krvi dolazi u pluća te biva izdahnut u specijalni uređaj koji mjeri prisutnost C14 O2 ili C13 O2. Porast omjera C14 O2 ili C13 O2 u odnosu na C12O2 između ova dva mjerenja ukazuje na prisutnost Helicobacter pylori infekcije. I dok pozitivan izdisajni test potvrđuje infekciju, negativan izdisajni test na Helicobacter pylori nažalost ne isključuje infekciju.

Test iz stolice

Test na HP iz stolice određuje prisutnost antigena, to jest dijela stanične membrane same bakterije u ispitivanom uzorku stolice određenog pacijenta. I premda je specifičnost testa dosta visoka, što znači da ako je test pozitivan onda je infekcija vrlo vjerojatna, osjetljivost testa je nešto slabija, odnosno negativan test sa sigurnošću ne isključuje bolest.

Invazivni testovi:

Brzi ureaza test

Helicobacter pylori je vrlo osebujna bakterija s obzirom na činjenicu da sadrži relativno veliku količinu enzima ureaze, koji razgrađuje ureu na CO2 i amoniak. Kao posljedica ove enzimatske reakcije dolazi do alkalizacije medija odnosno na taj način se Helicobacter pylori štiti od želučane kiseline. Upravo ovaj podatak je iskorišten za razvoj dvije vrste testiranja na Helicobacter pylori: Urea izdisajni test i Brzi ureaza test. Brzi ureaza test se radi u sklopu gastroskopije, pri čemu se uz pomoć gastroskopa uzmu uzorci želučane sluznice i stave u otopinu koja sadrži ureu i specifičnu boju. Enzim ureaza iz Helicobacter pylori bakterije će hidrolizirati ureu u amoniak, čime će se povisiti pH otopine (otopina će postati lužnatija) a to će dovesti do promjene boje otopine. Test se radi uglavnom u gastroenterološkim jedinicama koje nemaju mogućnost patohistološke analize želučane sluznice.

Patohistološki test

Patohistološki (PHD) test na Helicobacter pylori se smatra zlatnim standardom za otkrivanje i dokazivanje Helicobacter pylori infekcije u želudcu. Za vrijeme gastroskopije učini se biopsija želučane sluznice i uzmu se najmanje dva uzorka želučane sluznice za patohistološku analizu. Dobiveni uzorci se šalju u patohistološki odjel gdje se specijalnim tehnikama bojenja priprema uzorak za mikroskopsku analizu. Na taj način se osim informacije o eventualno prisutnoj infekciji Helicobacter pylori-em dobivaju i važne informacije o izgledu stanica želučane sluznice. Pomoću ovog testa vrši se i stupnjevanje jačine upalnog procesa što ima izravnu posljedicu na oblik i dužinu terapije. Najveća prednost ovog testa je zapravo da pomoću njega u isto vrijeme postavljamo i dijagnozu patohistoloških promjena želučane sluznice, odnosno procjenjujemo potencijalnu opasnost razvoja ili eventualnu prisutnost zloćudnog tumora želudca na mikroskopskoj razini.

Mikrobiloška kultura uzorka

Kod pacijenata sklonih vraćanju Helicobacter pylori infekcije, ili kada ne uspijevamo iskorijeniti (eradicirati) Helicobacter pylori radi se test nasađivanja uzoraka na mikrobiološke podloge na kojima određujemo koja vrsta bakterija raste i na koje antibiotike su osjetljive. Cijeli taj postupak se odvija u mikrobiološkom laboratoriju i zove se kultura mikrobiološkog uzorka. I u ovom slučaju se za vrijeme gastroskopije učini biopsija želučane sluznice i uzmu se najmanje dva uzorka želučane sluznice za mikrobiološku analizu, te se istovremeno uzmu i uzorci za patohistološku analizu sluznice želudca. Mikrobiološki nalaz kulture Helicobacter pylori-a skupa sa nalazom antibiograma (na koje antibiotike je bakterija osjetljiva) iznimno je koristan u određivanju točne antibiotske terapije. (Izvor: http://www.poliklinika-lacic.hr)

Kako se liječe peptički ulkusi uzrokovani HP bakterijom?

Peptički ulkusi uzrokovani bakterijom H.pylori liječe se lijekovima koji ubijaju bakteriju, smanjuju lučenje želučane kiseline i štite sluznicu želuca. U cilju eliminacije bakterije koriste se antibiotici, a za smanjenje želučane kiseline mogu se koristiti dva lijeka: H2 blokatori i inhibitori protonske pumpe.

H2 blokatori djeluju blokiranjem histamina koji stimulira lučenje kiseline. Oni pomažu da se smanji bol uzrokovana čirom nakon nekoliko tjedana. Inhibitori protonske pumpe potiskuju proizvodnju kiseline zaustavljajući mehanizme koji „pumpaju“ kiselinu u želudac. Već godinama, H2 blokatori i inhibitori protonske pumpe propisuju se kao lijek protiv čira (ulkusa). Međutim, kada se koriste sami, ovi lijekovi ne uništavaju bakteriju H. pylori i prema tome ne liječe čir uzrokovan ovom bakterijom. Tipovi antibiotika koji se propisuju pacijentima razlikuju se širom svijeta zbog toga što se u određenim područjima počela pojavljivati otpornost na neke antibiotike.

Za tretiranje Helicobacter pylori ne preporučuje se korištenje samo jednog lijeka. Zasada, najdjelotvorniji tretman predstavlja dvotjedna kura pod nazivom trostruka terapija. Uključuje uzimanje dva antibiotika u cilju eliminiranja bakterije i lijeka za smanjenje kiseline ili lijeka koji štiti sluznicu želuca. Dvotjedna trostruka terapija umanjuje simptome čira, ubija bakteriju i spriječava ponovno javljanje čira kod više od 90% pacijenata. Nažalost, za mnoge pacijente, trostruka terapija je komplicirana jer podrazumijeva uzimanje čak 20 tableta dnevno. Osim toga, antibiotici koji se koriste mogu uzrokovati nus pojave poput mučnine, povraćanja, proljeva, tamne stolice, metalnog okusa u ustima, nesvjestice, glavobolje i gljivičnih infekcija kod žena – većina nus pojava smanjuje se nakon prestanka uzimanja terapije. Ipak, studije su pokazale da je najdjelotvornije korištenje terapije puna dva tjedna.

Kako se hraniti ako ste zaraženi?

Ako je kod Vas dijagnosticirana prisutnost bakterije Helicobacter pylori, ne preporučuje se hrana koja nadražuje sluznicu probavnog trakta: prevruća i prehladna jela i napitci, pikantna jela i začini, nedovoljno sažvakana hrana, alkoholna pića, crna kava, jaki čajevi, prekasne večere, izgladnjivanja.

Hrana koja se preporučuje:

Juhe – nemasne juhe od povrća, riblje juhe (bijela riba)

Meso – nemasno meso kuhano ili pečeno na žaru

Ribe – kuhane ili pečene na žaru (u pećnici bez masnoće)

Mlijeko – jogurt, svježi kravlji ili kozji sir, rižino i zobeno mlijeko

Žitarice – dvopek, kukuruzna tjestenina, krupice, zobene i ječmene te rižine pahuljice, riža

Povrće – kuhani krumpir ili pečen u pećnici bez masnoće, povrće kuhano ili kao varivo bez zaprške (umjesto zaprške ukuhati malo brašna ili krupicu)

Masnoće – ulje samo na kraju kuhanja dodati u jelo, ništa prženo (maslinovo, laneno, bučino)

Slatkiši – umjereno po mogućnosti sa zamjenskim šećerom (fruktoza)

Voće – banane, jabuke, kruške, kuhano voće bez šećera

Začini – limun, sol bez natrija

Pića – izvorska voda negazirana, čajevi