fbpx

‘Imam genitalni herpes i ne sramim se to priznati. Nitko se toga ne bi trebao sramiti’

Autor: Š. P.

Amber Spratt Jones je vlasnica YouTube kanala na kojem, među ostaliom, govori o životu s genitalnim herpesom. Za portal Metro napisala je pismo o svom iskustvu, a prenosimo ga u cijelosti.

U to vrijeme nisam imala pojma što to znači, srce mi je stalo kad su mi potvrdili da se radi o herpesu. Bila sam paraliziran od straha, bijesa i zbunjenosti – imala sam toliko pitanja, ali sam ostala bez riječi.

Sestra je telefonski osjetila moju paniku pa mi je objasnila da mi liječnik ne želi prepisati antivirusne lijekove i da će to učiniti samo ako je izbio na površinu, jer u to vrijeme nisam imala simptome. Kad je telefonski poziv završio, briznula sam u plač. Odmah me pogodila stigma.

Prije dijagnoze sam vrlo malo znala o herpesu, uglavnom iz okrutnih šala ili kad sam gledala zastrašujuće slike izbijanja na internetu. Odmah sam osjetila prljavštinu, sram, bezvrijednost, očaj i najgore od svega – opći osjećaj da ne želim više živjeti.

Srećom, od tada sam daleko dogurala i sada otvoreno govorim o svojoj dijagnozi tako da ljudi poput mene ne osjećaju sram koji je mene osobno potpuno iscrpio.

Otprilike u vrijeme postavljanja dijagnoze, bila sam u dobroj životnoj fazi. Zapravo, sve je napredovalo osim mog ljubavnog života.

Zabavljala sam se s nekoliko dečkiju, a Bob je bio jedan od njih. Viđali smo se samo nekoliko mjeseci, ali kad je sve završilo, otišla sam posjetiti svog ginekologa kako bih obavila potpuni pregled.

Radila sam to rutinski, nisam imala nikakve simptome i očekivala sam da će mi rezultati biti negativni. Medicinska sestra je prikupila razne uzorke, napravila krvnu sliku i izvršila vizualni pregled, rekavši mi da nije vidjela ništa što bi izazvalo zabrinutost.




Kad sam nekoliko dana kasnije saznao svoju dijagnozu, svijet mi se raspao.

Odmah po završetku telefonskog poziva, prva osoba koju sam rekla bila je moja sestra blizanka. Zahvalna sam joj što je bila tamo, što sam imala nekog s kim sam se osjećala sigurno podijeliti svoju dijagnozu.

Kasnije sam vijest podijelila sa svoje dvije najbolje prijateljice. Tijekom tog razgovora jedna od njih mi je otkrila da i ona ima herpes. Taj razgovor produbio je naše prijateljstvo. U nekoliko ljudi s kojima sam odlučila podijeliti svoju tajnu naišla sam na iskrenu ljubav i podršku.

Tada to nisam znala, ali sam asimptomatski tip, to znači da nemam nikakve fizičke simptome virusa herpesa. Kad mi je prvi put dijagnosticirano, svaki sam se dan budila pitajući se hoće li to biti dan kad će napokon buknuti, ali to se nikada nije dogodilo.




Ono što sam naučila o herpesu je da za mnoge ljude nema fizičkih znakova – većina boli, traume i patnje su emocionalni. Moj život s noćnim izlascima zasigurno je promijenjen, ali ne na negativan način kako bi većina ljudi pomislila. Činjenica da imam herpes natjerala me da shvatim da sam u prošlosti od muškaraca tražila potvrdu, prihvaćanje i ljubav. To je bilo teško za prihvatiti.

Rano na mom putu ozdravljenja – kada bih otkrila svoj status muškarcima s kojima sam izlazila – reakcije su bile, najblaže rečeno, različite. Neki su odmah pobjegli, a drugi su se ponašali kao da to uopće nije problem.

U jednom slučaju, podijelila sam svoj status s dečkom za kojeg sam znala da bi se seks mogao dogoditi. Nakon što sam mu to rekla, vidjela sam kako mu uzbuđenje odlazi iz očiju. Izgledao je zbunjeno i nervozno, osjetila sam kako mu se energija udaljava.

Nije bilo važno koliko je ljudi prihvatilo moj status, ako ga nisam prihvatila sama. Kad sam vlastito iscjeljienje stavila na prvo mjesto, shvatila sam da je stigma tek priča u mojoj glavi. To je moralo prestati.

Herpes je poznat kao virus spavanja, jer može ležati uspavan u vašem tijelu nekoliko godina, zbog čega mnogi ljudi nisu svjesni da ga čak imaju. Čak i bez fizičkih simptoma, uvijek postoji mogućnost širenja virusa. Antivirusni lijekovi, prakse sigurnog seksa i poznavanje vaših ranih simptoma mogu uvelike smanjiti šanse za prijenos.

Tijekom svog puta do samoprihvaćanja, 2019. godine sam postala ovlašteni life coach. Dok sam pronalazila alate za pomoć sebi, postala sam izvor ohrabrenja i podrške za druge žene koje su prolazile kroz slična iskustva.

Moji klijenti su razlog zbog kojeg sam svoju priču odlučila podijeliti na YouTube kanalu. Sa svakim klijentom došlo je više hrabrosti da javno iznesem svoju dijagnozu. Znala sam da ću preko tako velike platforme moći pomoći puno više ljudi.

Povratne informacije koje sam dobio od ljudi iz cijelog svijeta dirnule su me u dušu. Na svaki negativan komentar koji dobijem, ima 999 pozitivnih koji mi govore kako je moja priča imala izravan utjecaj na njihov život.

Vidjela sam kako je moja priča otvorila vrata nebrojenim drugima da podijele ono što su mnogi od njih držali godinama. Ti su razgovori izuzetno važni jer spašavaju živote.

Nadam se da će milijuni ljudi koji žive s herpesom odlučiti vidjeti zraku svjetla na kraju vrlo mračnog tunela kojim sam i jednom putovala. A ako i za jednu osobu mogu biti takvo svjetlo, moja je svrha ispunjena.

Autor:Š. P.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.