fbpx
Ilustracija/Pixabay

DEBLJINA JE JEDAN OD GLAVNIH UZROČNIKA PADA NATALITETA: Kod pretilih osoba smanjuje se plodnost

Autor: Ante Ferara / 7dnevno

Tijekom lockdowna izazvanog pandemijom koronavirusa svi smo bili prisiljeni raditi od kuće, što je dovelo do smanjenog kretanja, a time kod mnogih i do neželjenog povećanja tjelesne težine. Svjedoci smo da je debljina bolest sadašnjice pandemijskih razmjera koja postaje sve veći socio-ekonomski problem u svijetu. Broj prekomjerno teških i debelih osoba u Europskoj se uniji udvostručio u posljednjih 20 godina, a nažalost, Hrvatska je pri samom vrhu ljestvice prekomjerno teških i debelih osoba u EU-u. Svaka peta osoba je debela, a više od 50 posto stanovništva ima prekomjernu tjelesnu masu. U Hrvatskoj je u posljednjih desetak godina došlo do znatnog pada nataliteta i debljina sve više dobiva na važnosti jer je poznato da je to kronična bolest i rizični čimbenik za razne kronične nezarazne bolesti koja uz brojne komplikacije smanjuje i plodnost, upozorava Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ).

Debljina je bolest prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu. Najčešće se definira na temelju određivanja indeksa tjelesne mase, skraćeno ITM, engleski body mass index ili BMI. ITM je broj koji se dobiva tako da se tjelesna masa osobe izražene u kilogramima podijeli s kvadratom visine izražene u metrima. Na primjer, ako je osoba visoka 170 centimetara, a njezina težina je 70 kilograma tada je ITM = 70 kn : 1,7 m2. ITM  = 70 kg : 2,89 m2 = 24,2 kg/m2. Ovisno o vrijednosti ITM-a, postoje sljedeće kategorije tjelesne mase: do 18,49 je nedovoljna tjelesna masa ili pothranjenost, 18,49 – 24,99 normalna tjelesna masa, 25 – 29,99 prekomjerna tjelesna masa i iznad 30 debljina.

Veliki rizici

Sam indeks tjelesne mase nije savršena mjera jer će mišićavije osobe imati viši indeks tjelesne mase premda će im udio masnog tkiva biti relativno nizak, tako da je pri procjeni rizika od razvoja bolesti povezanih s pretilošću važno uzeti u obzir i neke druge mjere koje ukazuju na raspodjelu masnog tkiva u tijelu, poput opsega struka ili bokova. Izračun može ukazivati na stupanj rizika od razvoja raznih bolesti poput visokog krvnog tlaka, šećerne bolesti, poremećaja razine masnoće u krvi, krvožilnih bolesti poput srčanog i moždanog udara, žučnih kamenaca, osteoartritisa, nekih vrsta raka i drugih. Što je indeks viši, to je i veći rizik obolijevanja od nekih bolesti.


Točnije, mjere udjela masnog tkiva u organizmu mogu dati metode kao što su dvoenergetska denzitometrija X-zraka, električna impedancija, kompjutorizirana tomografija i magnetska rezonancija. Ove se metode rabe gotovo isključivo u istraživačke svrhe, dok je ITM dostatan za kliničku praksu.

Posljednjih se desetak godina došlo do spoznaje da rizici ne ovise samo o stupnju debljine, nego da je važan i raspored masnog tkiva u tijelu. Prema rasporedu masnog tkiva razlikujemo tipove debljine. U abdominalnom tipu debljine, nazivanom još i visceralnim, odnosno androidnim tipom, kod kojeg se masno tkivo nakuplja u obliku jabuke, masno se tkivo gomila u području trbušne maramice i trbušnih organa. U ginoidnom se tipu masno tkivo nakuplja u obliku kruške, odnosno taloži se potkožno u području bokova i natkoljenica. Visceralno je masno tkivo metabolički vrlo aktivno i luči čimbenike upale u krv pa je stoga opasnije od potkožnog masnog tkiva, koje je metabolički neutralno. Nakupljeno visceralno masno tkivo povećava rizik metaboličkih komplikacija, inzulinske rezistencije, odnosno otpornosti na djelovanje inzulina, šećerne bolesti tipa 2, visokog krvnog tlaka, bolesti srčano-žilnog sustava, nealkoholne masne bolesti jetara, apneje u spavanju i drugih komplikacija. Opseg trbuha veći od 80 cm u žena, te veći od 94 cm u muškaraca povećava rizik od metaboličkih komplikacija debljine, objašnjava HZJZ.

Pojavi debljine uz genetske i okolišne čimbenike pridonosi način življenja. Prihvaćena je činjenica da je debljina posljedica nerazmjera unosa i potrošnje energije u organizmu. Pojednostavljeno, u organizam se unosi više hrane nego što mu je potrebno za aktivnost i održavanje životnih funkcija. Čak i neznatan dnevni energetski nesklad kao što je unos samo 8 kalorija više od dnevnih potreba nakon 30 godina povećat će tjelesnu masu za čak 10 kilograma. Svu suvišnu nepotrebnu energiju naš organizam sprema u obliku masnih zaliha, u čemu je ljudski organizam mnogo djelotvorniji nego u njihovoj potrošnji. U razvijenijim društvima hrana je lako dostupna i uobičajena je prehrana izvan kuće, a potreba za fizičkim radom znatno je smanjena. U posljednjih stotinjak godina stil života se značajno promijenio. Našom svakodnevicom sve više dominira sjedilački način života te većina znanstvenika smatra da je za sadašnju pandemiju debljine isključivi krivac takav način života. Težnja ljudi da si život učine lagodnijim dovela je do smanjenja tjelesne aktivnosti, a samim time i potrošnje tjelesne energije. Suprotno tomu, prehrambene navike ostale su iste pa se prehrana nije prilagodila sadašnjoj energetskoj potrošnji.

Debljina u žena, posebno ona visceralnog tipa, uzrokuje otpornost na djelovanje inzulina te dovodi do povećanja koncentracije muškog spolnog hormona testosterona u krvi i poremećaja reproduktivne funkcije jajnika.

Niz problema

Uz to i brojni drugi čimbenici uzrokuju smanjenu plodnost žena s debljinom. Kod žena s prekomjernom masom funkcija folikula u jajniku je poremećena, a jajne su stanice slabije kvalitete. Sluznica maternice lošije podržava funkciju održanja normalne trudnoće, zbog čega je smanjena stopa implantacije zametaka u sluznicu maternice, a češći su i spontani pobačaji. Žene s debljinom dodatno su ugrožene šećernom bolešću i visokim krvnim tlakom u trudnoći. Takva djeca se rađaju s prevelikom porođajnom masom, a mogući su i genetski uzrokovani poremećaji. Debljina u žene povezana je i s češćim komplikacijama u porodu, dugotrajnim porodom, prijevremenim porodom i prenošenošću djeteta, a ponekad je potrebno i operativno dovršiti porođaj. Nakon porođaja žene s problemom debljine češće ostaju dulje u bolnici, a javljaju se i upale, krvarenja i poremećaji dojenja. Debljina pogoršava sindrom policističnih jajnika, a kod debelih su žena slabiji i rezultati medicinski potpomognute oplodnje.

Muškarci zbog debljine također mogu imati poremećaj spolne funkcije koji se manifestira kao erektilna disfunkcija. Često je javlja i hipogonadizam, stanje u kojem muška spolna žlijezda ne može proizvesti fiziološku koncentraciju glavnog muškog spolnog hormona testosterona i dovoljno dobrih spermija za oplodnju. Otpornost na inzulin je osobitost debljine kod muškaraca, kao i kod žena. Masno tkivo pretvara testosteron u estrogene, ženske spolne hormone, pa se u krvi nalazi više estrogena od testosterona, što se kod muškaraca klinički očituje povećanjem volumena prsiju. Povećana koncentracija estrogena, ali i drugi činitelji iz masnog tkiva kao što je leptin, ometaju normalan rad osovine hipotalamus – hipofiza – testis, važne za normalnu funkciju muške spolne žlijezde, što dovodi do smanjene plodnosti.




Debljina nesumnjivo djeluje nepovoljno na plodnost i kod žena i kod muškaraca. Zbog toga je važno da muškarci i žene održavaju svoju tjelesnu masu unutar preporučenih vrijednosti.

Treba se liječiti

Ako je problem prisutan, debljinu treba liječiti. Zdrav način života, dijeta smanjene energetske vrijednosti i tjelesna aktivnost imaju najveću važnost u promjeni ovog stanja i samih životnih navika pojedinca, što dovodi do poboljšanja reproduktivne funkcije i smanjivanja svih ostalih zdravstvenih rizika osoba s debljinom, zaključuju iz HZJZ-a.

Hrvatsko društvo za debljinu, Hrvatsko kardiološko društvo i Zaklada Hrvatska kuća srca, uz potporu Škole narodnog zdravlja “Dr. Andrija Štampar” nedavno su organizirali okrugli stol “Istina o debljini – 65 posto odraslih Hrvata živi s debljinom, što dalje?”.




“Vrlo je važno da svi liječnici i zdravstveni djelatnici prepoznaju i dijagnosticiraju debljinu kao bolest te pomognu osobama s preuhranjenošću i debljinom odgovarajućim terapijskim pristupom koji podrazumijeva unaprijed definirane ciljeve i individualnu terapiju. U skladu s novim smjernicama, debljina se danas liječi prilagodbom prehrambenih navika, tjelesnom aktivnošću, kognitivno-bihevioralnim tretmanom, lijekovima, endoskopskim i kirurškim metodama. Lijekovi koji se pojavljuju na tržištu pokazuju sve bolje rezultate pa se na taj način u tromjesečnom razdoblju najčešće izgubi između 5 i 10 posto tjelesne mase. Nastavkom terapije u trajanju od šest mjeseci ti su rezultati još bolji pa bolesnici izgube i do 15 posto tjelesne mase”, rekao je predsjednik Hrvatskog društva za debljinu, prof. dr. sc. Davor Štimac.

Potpredsjednica Hrvatskog društva za debljinu, izv. prof. dr. sc. Sanja Klobučar Majanović, rekla je da je važno napomenuti da debljina nije posljedica nedostatka volje, nego rezultat cijelog niza čimbenika kao što su genetska sklonost, hormonski poremećaji, kronične bolesti, psihološki čimbenici, lijekovi i okruženje u kojem živimo.

“Neki ljudi jednostavno imaju veću sklonost debljanju za razliku od drugih, jednako kao što je netko spretniji u sportu u odnosu na drugu osobu…”

Najveća pandemija

“… To, naravno, ne znači da tu osobu trebamo stigmatizirati, nego joj pomoći. Postavljanje realnih i ostvarivih ciljeva također je bitan dio liječenja debljine. U prvom mjesecu liječenja cilj je smršavjeti 2 kilograma, idućih 3 do 6 mjeseci izgubiti najmanje 5 posto početne tjelesne mase i, ono što je ključno, održati postignutu tjelesnu masu. U postizanju navedenog važnu ulogu ima farmakoterapija. Danas postoje lijekovi koji su registrirani za liječenje debljine i koji kao osnovni mehanizam djelovanja imaju smanjenje osjećaja gladi i poticanje osjećaja sitosti, što dovodi do smanjenog unosa kalorija. Dodavanjem ovakvih lijekova u sklopu individualnog pristupa liječenju debljine pomažemo osobama s debljinom da se pridržavaju zadanog kalorijskog unosa kako bi postigli željeni gubitak kilograma”, zaključila je Klobučar Majanović.

Predsjednik Hrvatskog kardiološkog društva i upravitelj Zaklade Hrvatska kuća srca, akademik Davor Miličić, objasnio je da su kardiovaskularne bolesti i dalje ubojica broj jedan, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj.

“Debljina je, među ostalim, i kronično upalno stanje koje može uzrokovati oštećenje endotela, unutarnjeg obloga krvnih žila. Zbog toga se povećava rizik od ateroskleroze i začepljenja krvnih žila, odnosno srčanog i moždanog udara. Debljina je povezana i s poremećajem metabolizma masnoća u krvi, što također pridonosi bržem razvoju ateroskleroze. Ono što je pozitivno jest činjenica da čak i skroman gubitak težine od pet posto ili više može imati pozitivan utjecaj na zdravlje jer smanjuje rizik od drugih kroničnih bolesti”, dodao je Miličić.

Edukacija o prevenciji debljine iznimno je važna kod djece. Nažalost, kod odrasle je populacije kasno za prevenciju ako znamo da 65 posto odraslog stanovništva Hrvatske ima prekomjernu tjelesnu masu. Vrlo je važno educirati odraslu populaciju koja ima problema s debljinom da mogu potražiti liječničku pomoć. U svijetu se više od 650 milijuna ljudi bori s debljinom pa se ne pretjeruje kada se govori da je debljina najveća pandemija 21. stoljeća i da treba poduzeti ozbiljne korake za njezino suzbijanje.

Autor:Ante Ferara / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.