fbpx
Foto: Pixabay

Čudo primorskog kraja, ova biljka je prije antibiotika bila sve, danas i dalje voljena zbog čaja i ulja

Autor: Ivor Kruljac

Samonikli mali grm primorskih mediteranskih krajeva, svojim cvatom u svibnju i lipnju, prekrasno je biljno osvježenje koji krševita područja ne uljepša samo zelenilom već i mirisom.

Latinski znana kao Salvia officinalis na latinskome, ljekovita kadulja ima odavno isprobanu i efikasnu primjenu u fitoaromaterapiji. Primjena drevnih Egipćana za liječenje neplodnosti i epidemijskih bolesti poput kuge (kao i za balzamiranje i mumificiranje), rimski obredi pri branju kadulje, indijansko plesanje s kaduljom oko vrata i paljenja u obrednoj vatri, kao i njena primjena za antimikrobno djelovanje tijekom srednjeg vijeka, sve su to pokazatelji duge tradicije i slavljenja kaduljinih sposobnosti.

Biljka je to koja se u prošlosti koristila za liječenje brojnih bolesti.  Do otkrića antibiotika, davala se u mješavine za tuberkulozu i bronhitis, a koristila i kao anestetik. Reuma, psorijaza, ekcem, glavobolja, zubobolja, prehlade, probavne smetnje, oralne infekcije i zacjeljivanje vanjskih rana, čak i gubitak pamćenja, sve su to problemi za koje je kadulja bila glavna nada. Od pastila, eteričnih ulja i čajeva, najcjenjeniji član roda Salvia koji broji oko 900 vrsta diljem svijeta, pokazuje i modernu, široko rasprostranjenu uporabu u farmaceutskoj, prehrambenoj, kozmetičkoj te parfumerijskoj industriji.


Što dalje od mora, bolje

Ljekovita kadulja u svojim listovima sadrži 1 do 1.25% eteričnog ulja, a tu je i dva do šest posto tanina s ružmarinskom komponentom. Listovi ljekovite kadulje sadrže 1 – 2,5 posto eteričnog ulja, čiji je kemijski sastav uvjetovan zemljopisnim podrijetlom i razvojnim stadijem. Listovi imaju i tvari s jakom antioksidanskim djelovanjem, gorke diterpenske tvari poput karnosola, rozmanola i izorozmanola. Ovisno o geografskim lokacijama gdje kadulja raste, razlikuje se i kemijski sastav njena ulja, pa tako dok neke sadrže fenole timola i karvakrola, većina ipak monoterpenske ketone (α- i β- tujona te 1,8-cineola, /+/-kamfora, /-/-borneola i bornilacetata).

Na sami udio eteričnog ulja, utječe temperatura i svjetlost, pa je poznato kako u unutrašnjosti otoka i primorskog krša kadulje bivaju bogatije uljem od onih bližih moru, što, s obzirom kako temperatura u unutrašnjosti otoka može biti nekoliko stupnjeva niža od onih uz more, pokazuje kako kadulja preferira niže temperature. Omjeri flavonoida, luteolinskih, apigeninskih derivata i derivata glikozidnih flavona kriteriji su za razlikovanje dobrih od liših kadulja, pod motom, da, što bogatije spomenutim tvarima, tim bolje.

Kaduljina ulja imaju antiparazitska, baktericidna, fungicidna i insekticidna svojstva  poznata su još od srednjeg vijeka, te su se koristili u tadašnjoj medicini i kozmetici. Suvremena istraživanja potvrđuju srednjovjekovne metode kod antiseptičnog i antibakterijskog djelovanja, a ovo drugo ovisi o koncentraciji ukupnog tujona, 1,8-cineola i kamfora. Zbog toga eterična ulja i biljni ekstrakti dobivaju na važnosti u istraživanjima proteklih desetljeća, zbog optimizma kako mogu liječiti infektivne bolesti, ali i konzervirati hranu, time štiteći od šteta oksidacije. Znanstvena nagađanja i istraživanja za moguću primjenu kao konzervans za hrane, potaknuli su sekundarni metaboliti, terpen i fenol koji također imaju farmakološka djelovanja.

Od čaja preko kreme do pastila

Osjetljivi desni, grlobolja, promuklost, generalna njega sluznice usne šupljine te posebice kod bolne agnije afti, kadulja je često i dan danas odabir mnogih za rješavanje ovih problema. Pojedini autori smatraju i kako ona može pomoći kod menstrualnih bolova, tegoba menopauze, amenoreje, ali i da potiče apetit i olakšava probavu.

Kod oralne primjene, nerijetko se i danas može koristiti za grgljanje (održavanje higijene usne šupljine, liječenje afti, parodontoze, infekcija zubnog mesa), a rjeđe kao piće (zbog negativnih učinaka tujona, treba biti oprezan).

Uz čaj, kadulja se često koristi i kao hidrolat, dobiven destilacijom biljnog materijala, zadržava svojstva biljke, ali s niskim udjelom eteričnih ulja. Ipak, i kao takav, hidrolat je odličan u čišćenju problematične kože s aknama. Ne treba zaboraviti ni ekstrakt ljekovite kadulje, koji se pripremi natapanjem usitnjenih listova u smjesi glicerola i vode, dok za zamjenu može poslužiti i etanol i voda. Ekstrakti služe za proizvodnju krema za kožu, ali i pastila za usnu šupljinu, za one kojima nije do čaja.




I mi kadulju imamo!

Već je rečeno kako kvaliteta kadulje ovisi o tome gdje ovo samoniklo, višemjesečno bilje izraste, što je sjajno za Hrvatsku,

Naime eterično ulje i općenito biljka Dalmatinske kadulje, vrlo su cijenjeni u svijetu. zbog visokog sastava tujona. Ipak, upravo je taj vrijedni tujon, razlog i za oprez zbog koje prekomjerna uporaba kadulje može dovesti do neurotoksičnih i hepatotoksičnih (jetrenih) učinaka.

Djeca, trudnice, epileptičari i pacijenti s povišenim krvnim tlakom svakako bi trebali izbjegavati preparate ljekovite kadulje.




Autor:Ivor Kruljac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.